Mercedes-Benz odaje počast patentu zračnog jastuka, koji slavi 50. obljetnicu i 40. obljetnicu upotrebe spasonosnih značajki u osobnim automobilima ove luksuzne njemačke marke
Zračni jastuk jedna je od izvanrednih inovacija Mercedes-Benza na području pasivne sigurnosti. Za ovu priču o uspjehu 23. listopada 1971. bio je važan datum: tog je dana tadašnji Daimler-Benz AG podnijela zahtjev za patent pod naslovom 'Uređaj za zaštitu od udara za putnike u motornom vozilu' (patentna specifikacija DE 21 52 902 C2) prije pedeset godina. Inženjeri marke radili su na zračnom jastuku na napuhavanje od 1966.
Krajem 1980. isporučeni su prve limuzine S-klase (model serije 126) s kombiniranim zračnim jastukom za vozača i zatezačem pojaseva. Sigurnosni sustav svoju je svjetsku premijeru javno proslavio na Međunarodnom sajmu automobila u Amsterdamu (IAMS) od 5. do 15. veljače 1981. To ukazuje na važnost ustrajnosti i snage za uspjeh inovacija u razvoju osobnih automobila.
Godine 1992. zračni jastuci za vozača i suvozača predstavljeni su kao standardna oprema, isprva u modelima S-klase, SL i 400 E i 500 E (model serije 124). Za sve ostale modele sigurnosni sustav bio je dostupan kao opcija. Ovaj 'uređaj za zaštitu od udara' ušao je u gotovo sve nove automobile proizvedene u posljednja četiri desetljeća. U SAD-u je ugradnja prednjih zračnih jastuka za vozača i suvozača postala zakonski uvjet 1997.
U interesu sigurnosti, Mercedes-Benz je stalno razvijao razvoj zračnih jastuka. Važne dodatne inovacije bili su bočni zračni jastuk (1995.), zračni jastuk za prozor (1998.), bočni jastuk za glavu/prsni koš (2001.), jastuk za koljena (2009.) i 2013., bočni jastuk za prsni koš/zdjelicu, jastuk i zračni jastuk za pojas, remen sigurnosnog pojasa na napuhavanje. U S-klasi u seriji modela 221, predstavljenoj 2005. godine, generator plina napunio je zračne jastuke vozača i suvozača u dvije faze, ovisno o težini nesreće. U trenutnoj S-klasi (model serije 223), frontalni zračni jastuci prvi put su dostupni za dva vanjska stražnja sjedala.
Četrdeset godina nakon uvođenja zračnih jastuka, ovo je prvi put da je primijenjen potpuno novi koncept, i to onaj koji je posebno prikladan za uvjete straga. Veliki broj aktivnih i pasivnih sigurnosnih sustava i inovacija, mnogi iz Mercedes-Benza, doprinose smanjenju broja ozlijeđenih ili poginulih na cestama. Na primjer, broj smrtnih slučajeva u prometu u Njemačkoj pao je sa 18.753 u 1971. na 2.719 u 2020. godini.
Trideset godina od ideje do njene implementacije
Izumitelj Walter Lindner već je 6. listopada 1951. registrirao izum u Njemačkom zavodu za patente koji se odnosio na 'spremnik na napuhavanje u presavijenom stanju koji se automatski napuhava u slučaju opasnosti'. Lindner, stanovnik Münchena, nazvao je svoju ideju 'uređajem za zaštitu ljudi u vozilima od ozljeda u slučaju sudara'. Međutim, unatoč sličnosti opisa s onim što je kasnije trebalo postati zračni jastuk, tehnički to nije bilo moguće, prije sedam desetljeća, provesti u praksi.
Još je bilo poteškoća, npr. u sustavu osjetnika za otpuštanje, stvaranje pritiska za punjenje zračnog jastuka unutar milisekundi i potreban otpor na kidanje tkanine zračnih jastuka. Mercedes-Benz je ideju o zračnim jastucima preuzeo 1966. Profesor Guntram Huber, koji je već nekoliko desetljeća odgovoran za sigurnosni inženjering u Mercedes-Benzu, osvrće se u ranim fazama: 'Znali smo da to možemo, jednostavno nismo znali kad ćemo završiti.'
Nakon otprilike 250 crash testova, više od 2500 testova sanjka i tisuća pokušaja na pojedinim komponentama, inženjeri sigurnosti Mercedes-Benza uspjeli su tehnologiju dovesti do zrelosti za serijsku proizvodnju u sljedećih petnaest godina. Do otkrića u stvaranju plina došlo je u obliku krutog pogonskog sredstva, poput onog koje se koristi u raketnim motorima. Bio je smješten u obliku tablete u otvor za apsorbiranje udara u upravljaču pokraj presavijenog zračnog jastuka.
U slučaju nesreće, pirotehnički generator plina pali pogonsko gorivo, a zračni jastuk, izrađen od laganog poliamida otpornog na kidanje, početnog volumena od 60 do 70 litara (zračni jastuk za vozača), napuhuje se u roku od oko deset milisekundi. 'Ponovno se ispuhuje gotovo jednako brzo', objašnjava inženjer strojarstva, profesor Huber, 'to je važno, inače bi se purnici odbijali naprijed -natrag.' Nakon aktiviranja zračnog jastuka ostaje bezopasni plin dušik. Budući da sustav zahtijeva upotrebu eksploziva, Huberov tim razvojnih inženjera također je morao sudjelovati u obuci za eksplozive po nalogu vlasti.
Sigurnosni pojas i zračni jastuk kao tim
Od 21. siječnja 1974. bilo je obavezno postavljanje pojaseva u nove automobile u Saveznoj Republici Njemačkoj, a uvlačivi pojas s tri točke s rukovanjem jednom rukom brzo se uspostavio i znatno povećao sigurnost. Inženjeri sigurnosti u Mercedes-Benzu prepoznali su u ranoj fazi da bi se sigurnosni učinak mogao još više poboljšati. Rezultat toga je sustav uveden krajem 1980. godine: sa vozačke strane zračni jastuk nadopunio je pojas, dok je na suvozačevom sjedalu bio zatezač pojasa.
Ove dvije komponente djelovale su učinkovito zajedno u teškim frontalnim sudarima: osim što je podupirao torzo, zračni jastuk također je podupirao glavu i vrat te ublažavao kontakt s upravljačem, na primjer, dok su pojasevi i zatezači pojaseva sputavali torzo. Zatezač pojaseva već 1984. postao je standardna oprema za oba prednja sjedala putničkih automobila Mercedes-Benz.
Zatezač sigurnosnih pojaseva aktivirao se istovremeno s zračnim jastukom i također je koristio pirotehniku. Punjenje pogonskim gorivom osiguralo je da je automatski sigurnosni pojas u tri točke pričvršćen u roku od nekoliko milisekundi. I vozač i suvozač bili su čvrsto vezani na svojim sjedalima. Razvoj se nastavio: Mercedes-Benz predstavio je zračni jastuk za suvozača u rujnu 1987. godine.
Zračni jastuk koji apsorbira energiju bio je preduvjet za još jednu inovaciju: 1995. zatezač sigurnosnih pojaseva kombiniran je s graničnikom sile pojasa, što je dodatno smanjilo silu na prsa. Sljedeći veliki razvojni korak dogodio se 2002. s uvođenjem PRESAFE® preventivnog sustava zaštite putnika, koji je uz ostale osnovne značajke uključivao sigurnosni pojas s dodatnim elektromotorom u inercijskom kolutu.
Za razliku od pirotehnički aktiviranog zatezača sigurnosnog pojasa, elektronska varijanta bila je reverzibilna i stoga se mogla aktivirati prije nesreće, npr. kada se otkrije opasna situacija - sigurnosni pojas ponovno se otpušta ako ne dođe do sudara.
2021. - Nadahnuti inovacijama: Modna kolekcija s recikliranim zračnim jastucima
Krajem kolovoza 2021. Mercedes-Benz predstavlja konceptualnu kolekciju nastalu u suradnji s američkom dizajnericom i kreativnom direktoricom Heron Preston koja pomiče granice inovativnosti i održivosti u modnom dizajnu. Odajući počast patentu zračnog jastuka, koji slavi 50. obljetnicu i 40. obljetnicu upotrebe spasonosnih značajki u osobnim automobilima Mercedes-Benz, koncept izgleda kao da je izrađen od recikliranih materijala zračnih jastuka.