Najnovija studija poznate svjetske klimatologinje Corinne Le Quéré s engleskog sveučilišta University of East Anglia pokazala je da je najveći dnevni pad emisija CO2 na globalnoj razini zabilježen 7. travnja ove godine. Procijenjeno je da je tog dana emisija CO2 bila 83 megatona (milijuna tona) i da je ona nastala izgaranjem fosilnih goriva i proizvodnjom cementa, dok je u 2019. godini dnevni prosjek iznosio oko 100 megatona CO2.

Mjere koje su poduzele vlade svih zemalja protiv širenja pandemije koronavirusa imale su velik utjecaj na energetske potrebe širom svijeta. Činjenica da su veliki dijelovi svjetskog stanovništva trebali ostati kod kuće i da su granice bile zatvorene, na primjer, utjecala je na smanjenje prometa i promijenila potrošačke navike. Samo emisije iz kopnenog prometa i zračnog prometa su bile za 36, odnosno 60 posto niže 7. travnja u odnosu na godišnji prosjek za 2019. Kopneni promet, energija i industrija zajedno čine 86 posto ukupnog smanjenja CO2.

U prva četiri mjeseca ove godine procijenjeno je da su se emisije smanjile za otprilike 1048 milijuna tona. Pad je bio posebno snažan u Kini (242 megatona), Sjedinjenim Državama (207 megatona) i Europi (123 megatona). Globalno smanjenje u odnosu na mjesece od siječnja do travnja 2019. godine bilo je oko 8,6 posto.

Taj će nagli pad vjerojatno biti samo privremen, jer ne znači bilo kakve strukturne promjene u gospodarstvu, prometu ili energetici, objašnjava Le Quéré. Njezin kolega Glen Peters iz Centra za međunarodno klimatsko istraživanje Cicero u Oslu dodaje: 'Smanjenje emisija proizašlih iz Covid-19 očito će biti bez presedana.'

Manje je izvjesno kako će se gospodarstvo oporaviti krajem 2020. i 2021. godine, navodi Peters. Postoji velika neizvjesnost kako će se razvijati pandemija i koja su ograničenja potrebna za ostatak godine i dulje. Ako aktivnosti širom svijeta dosegnu razinu prije korone do sredine lipnja, istraživači očekuju da će se godišnje emisije smanjiti za procijenjenih četiri posto u 2020. godini. Međutim, ako neka ograničenja ostanu do kraja godine, smanjenje bi trebalo biti oko sedam posto.

Tim predvođen Corinne Le Quéré pregledao je podatke iz 69 zemalja, 50 američkih država i 30 kineskih provincija koji su za studiju bile dostupne do kraja travnja. Uključene su institucije iz sedam zemalja, uključujući Berlinski MCC (Mercator Research Institute on Global Commons and Climate Change). Njihov istraživač Creutzig upozorio je na to da ne smatra ovu brzu procjenu uspjehom u borbi protiv klimatske krize. 'Naša studija nije povod za slavlje. Ipak, ona daje važan kvantitativni uvid u to kako ekstremne mjere utječu na emisiju CO2'. Da bi se globalno zagrijavanje ograničilo na 1,5 Celzijevih stupnjeva u odnosu na predindustrijsko doba, emisije se ne bi trebale smanjivati ​​samo jednokratno, već svake godine za šest posto.

Kako će politika organizirati gospodarski oporavak nakon pandemije korone također će imati veliki utjecaj na klimu, rekao je Creutzig. 'Državna potpora za puštanje u pogon vjerojatno će oblikovati put globalnih emisija CO2 tijekom desetljeća'. S druge strane, ako se ublaži klimatska zaštita nakon pandemije, one će biti još veće.

Procijenjeni pad emisije ne znači da će koncentracija CO2 u zraku odmah pasti. Naprotiv, sadržaj CO2 u atmosferi i dalje raste.

Njemački klimatski konzorcij u petak je obznanio nove rekordne vrijednosti, koje su izmjerene u Njemačkoj. U ožujku se koncentracija na mjernoj stanici Federalne agencije za okoliš, postavljenoj na najvišem njemačkom planinskom vrhu Zugspitze, prvi puta povećala na gotovo 418 čestica na milijun čestica zraka (ppm). Novi maksimum od 417,838 ppm bio je, dakle, gotovo 3 ppm veći nego 2019. U travnju je koncentracija bila 415,779 ppm i isto tako veća nego u prethodnoj godini.

Konzorcij za klimu osvrnuo se i na podatke s Havaja, gdje je smještena najstarija postaja za mjerenje CO2 Mauna Loa. Američka agencija za vremenske prognoze NOAA izvijestila je o prosjeku od 416,21 ppm za mjesec travanj, što je povećanje za 2,88 ppm u odnosu na 2019. Koncentracija CO2 u atmosferi će i dalje rasti zbog vrlo dugog boravka ugljičnog dioksida u atmosferi. Oceani i kopna trenutno apsorbiraju nešto više od polovice CO2 kojeg emitira čovječanstvo, dok ostatak ostaje u zraku oko jednog stoljeća.