Društva s lošom vladavinom prava i institucijama koje iskorištavaju stanovništvo ne generiraju rast niti promjene na bolje, zaključuje švedska akademija, citirajući u obrazloženju nagrade istraživanje trojice profesora američkih sveučilišta.

Europska kolonizacija velikih dijelova svijeta donijela je društvene promjene, koje su ponekad bile "dramatične", ali su se i razlikovale od zemlje do zemlje.

U nekim zemljama kolonizatori su eksploatirali autohtono stanovništvo i crpili resurse kako bi za sebe izvukli korist, a u nekima formirali su inkluzivne političke i ekonomske sustave kako bi na dulji rok osigurali europske migrante.

Razlike u prosperitetu pojedinih zemalja vuku korijene, između ostalog, upravo u društvenim institucijama iz razdoblja kolonizacije, utvrdili su nagrađeni ekonomisti. Kolonizatori su "često" uvodili "inkluzivne" institucije u zemljama koje su u trenutku kolonizacije i to je s vremenom rezultiralo "općenito prosperitetnim stanovništvom".

Upravo je to važan razlog zašto su nekog bogate bivše kolonije danas siromašne i obrnuto, tvrde ekonomisti. Neke su zemlje još uvijek zarobljenici institucija koje crpe resurse, uz slabašan gospodarski rast, a uvođenje "inkluzivnih" institucija donijelo bi korist svima, tvrde trojica nagrađenih ekonomista.

Građani ne vjeruju obećanjima

Institucije koje crpe resurse donose kratkoročni dobitak samo onima na vlasti, naglašavaju Acemoglu, Johnson i Robinson, i sve dok im politički sustav jamči kontrolu, nitko neće vjerovati njihovim obećanjima o budućim ekonomskim reformama.

Činjenica da građani ne vjeruju njihovim obećanjima možda nudi objašnjenje za demokratizaciju, u pojedinim slučajevima, dodaju.

Kada zaprijeti revolucija, ljudi na vlasti suočavaju se s dilemom - žele ostati na vlasti, ali da bi im to pošlo za rukom, moraju pokušati umiriti mase obećanjima o ekonomskim reformama, ali stanovništvo im vjerojatno neće vjerovati da se, čim se situacija smiri, sve neće vratiti na staro.

U konačnici, jedina je opcija u nekim slučajevima prijenos vlasti i uspostavljanje demokracije, zaključak je njihova istraživanja.

“Smanjenje golemih razlika u dohotcima među zemljama jedan je od najvećih izazova našeg vremena, a laureati su pokazali važnost društvenih institucija u postizanju toga cilja”, rekao je predsjednik Odbora za nagradu za ekonomsku znanost Jakob Svensson.

Daron Acemoglu i Simon Johnson profesori su sa američkog sveučilišta u Cambridgeu Massachusetts Institute of Technology (MIT), a James A. Robinson profesor je na Sveučilištu u Chicagu.

Novčana nagrada od 11 milijuna švedskih kruna (oko 970 tisuća eura) bit će ravnopravno podijeljenima među laureatima, navodi se u priopćenju Švedske kraljevske akademije znanosti.

Nagrada za ekonomiju uspostavljena je 1968. godine povodom 300. godišnjice švedske središnje banke. Naknadno je dodana ostalim Nobelovim nagradama koje se dodjeljuju od 1901. godine prema oporuci švedskog industrijalca i izumitelja dinamita Alfreda Nobela. Kandidate izabire Švedska kraljevska akademija znanosti, a pravila za izbor kandidata propisana su u Statutu Švedske narodne banke.