Uber, tvrtka koja je razvila aplikaciju za pametne mobitele kojom možete dogovoriti uslugu prijevoza, postala je prije nekoliko dana samo još jedan u nizu američkih internetskih divova koji su morali 'potpisati kapitulaciju' na kineskom tržištu. Prema objavljenim informacijama, Uber će svoje kinesko poslovanje prodati svojem najžešćem konkurentu u Kini, kompaniji Didi Chuxing, a zauzvrat će dobiti petinu udjela u novostvorenoj kompaniji čija se zajednička vrijednost procjenjuje na čak 36 mlrd. dolara.

Tvrtka osnivača Travisa Kalanicka koja inače, a svjedočili smo tome i u Hrvatskoj, vrlo agresivno nastupa na tržištima, tako je nastavila niz koji su prije nje započeli eBay, Amazon, Facebook, Google, Twitter... Svi su ti američki internetski divovi (tržišne vrijednosti tih kompanija, kao i Ubera, uglavnom se penju na desetke milijardi dolara), tijekom proteklog desetljeća nakon ambicioznih planova za pokoravanje kineskog tržišta, morali priznati poraze, a na njihovu mjestu u Kini posluju neki sasvim drugi igrači.

Tako loši rezultati posljedica su uglavnom kombinacije nekoliko razloga, no svi se oni mogu svesti pod zajednički nazivnik kineskog patriotizma. Kineski poduzetnici spremni su brzo iskopirati ideje za koje vide da su vrlo popularne na Zapadu. Tamošnji vlastodršci su im spremni izravno ili neizravno pomoći u etabliranju poslovanja na enormnom tržištu, a i potrošači će se nerijetko radije okrenuti nekome tko dolazi iz domaće kulture, nego strancima.

S Uberom je priča tekla tako da je tvrtka u Kini ponudila svoju prijevoznu uslugu bitno prije Didija koji je isprva samo pomagao kineskim taksistima da pronađu klijente. Didi je s izravno konkurentskom uslugom Uberu započeo tek 2014. godine, a Kalanick je tada odmah pokušao i preuzeti Didi. Njegova ponuda je odbijena i nakon toga dvije su kompanije konkurirale na tržištu s time da je Didi imao prednost ranije stečene puno šire mreže korisnika.

Usto, Uber je nailazio na prepreke poput blokiranja svojih profila na vodećoj kineskoj aplikaciji za razmjenu poruka, WeChat, kad je putem nje pokušao promovirati svoje usluge. Vlasnik WeChata je kineska internetska tvrtka Tencent koja je istovremeno i investitor u Didiju. Konačna odluka o odlasku Ubera donesena je nakon što su kineske vlasti ovih dana napokon regulirale sivu zonu prijevoznih usluga u kojoj su poslovali Uber, Didi, i još neki njihovi konkurenti. Nova pravila donijet će dodatne troškove u poslovanju što će lakše podnijeti prijevoznik s većim brojem korisnika.

Facebook, Google i Twitter su, pak, imali ponešto drugačije probleme prilikom poslovanja u najvećoj državi istočne Azije. Pristup stranicama svih triju kompanija je već godinama blokiran, uglavnom zbog nepristajanja na cenzuru koju su zahtijevale kineske vlasti (Google je, zapravo, samostalno odlučio otići s kineskog tržišta nakon što nisu željeli pristati na zahtjeve države oko filtriranja rezultata koji se mogu dobiti korištenjem njihove tražilice). Kako ovih poznatih kompanija nije bilo, tu su priliku iskoristili kineski konkurenti te ovladali tržištem, iako osnivač i šef Facebooka Mark Zuckerberg i dalje pokušava postići nekakav dogovor s Kinezima.

Na tom tragu se nalazi i najveći svjetski internetski servis za trgovinu, Amazon. Iako je na kineskom tržištu prisutan još od 2004. Amazon i dalje muku muči s lokalnom konkurencijom, tvrtkama poput Alibabe ili JD.com koje dominiraju u kineskoj online trgovini. Prema posljednjim analizama Amazon ima tek 1,5% tržišta u Kini, a kroz godine mnogi analitičari su Amazonove probleme u osvajanju tržišta vezali uz nepoznavanje lokalne kulture i činjenicu da se roba na Alibabi uvijek može naći jeftinije nego na stranicama Amazona. Ipak, neki potezi menadžmenta pokazuju da Amazon i dalje nije spreman odustati od Kine.

Privlačnost kineskog tržišta je jasna. Prema posljednjim procjenama Kina ima oko 700 milijuna korisnika interneta. Dvostruko više nego što SAD uopće ima stanovnika, i bitno više od stanovništva cijele Europske unije.

U nemogućnosti da zagrabe imalo bitniji dio kineskog tržišnog kolača, neke od spomenutih kompanija odlučile su svoju sreću okušati na veličinom drugom azijskom tržištu, onom u Indiji.

Kulturološki, šanse su im svakako veće zbog veće povezanosti Indije s Velikom Britanijom, odnosno cijelom anglosaksonskom kulturom, najprije zbog korištenja engleskog jezika. Indija, također, usprkos općepoznatoj posvećenosti informatičkim tehnologijama, posebno u školovanju informatičkih stručnjaka, nema velikih domaćih internetskih kompanija koje bi, kao što je to u slučaju Kine, mogle biti konkurencija spomenutim globalnim informatičkim divovima.

No, problemi u Indiji, kao što su se u to uvjerili Zuckerberg i Facebook, mogu biti drukčije naravi. Kako Indija, za razliku od Kine, i dalje ima relativno oskudnu tehnološku i informacijsku infrastrukturu Facebook je u suradnji s još nekim kompanijama prije nekog vremena odlučio u Indiji, i još nekim državama, ponuditi vrlo jeftin pristup internetu. Usluga je, naravno, tako koncipirana da favorizira korištenje Facebooka, a to se pokazalo kao problem jer su indijske vlasti početkom ove godine donijele odluku kojom je procijenjeno da se time krši neutralnost i narušava tržište, zbog čega je ta praksa zabranjena.

Indija, čini se, nije toliko nespremna pružiti šansu stranim ulagačima kao što je to Kina. No širenje na tom tržištu moglo bi se pokazati kao jednako krupan zalogaj za američke kompanije. Potencijal Indije je nesumnjiv, ali neuspjeh te države da imalo kopira kineski ekonomski uspjeh iz prošla dva desetljeća, ukazuje na to da bi internetskim kompanijama možda bilo bolje da u Indiji, umjesto samo u modernu informatičku infrastrukturu, zasad ponešto investiraju i u golubove.