Novi pad za dva mjesta učvrstio je Hrvatsku na samom dnu ugledne ljestvice konkurentnosti koju objavljuje Institut za razvoj poslovnog upravljanja (IMD) iz Lausanne. Hrvatsku su već odavno nadmašile uspješne zemlje nove Europe, a ove godine preskočila ju je i Ukrajina, jedna od najzaostalijih europskih država
Godišnjak svjetske konkurentnosti švicarskog instituta mjeri koliko dobro zemlje upravljaju svojim resursima i kompetencijama kako bi omogućile dugoročno stvaranje novih vrijednosti.
U ovogodišnjem mjerenju Hrvatska je pala za dva mjesta i ocjenom 55,3 zauzela 61. mjesto od ukupno 63 zemlje obuhvaćene ovim istraživanjem. Iza nas na ljestvici su ostale samo Mongolija (62.) i Venezuela (63.), dok su nas prešišali Ukrajina (59.) i Brazil (60.), države koje se ne mogu pohvaliti velikim gospodarskim uspjesima.
Metodologija IMD-a mjeri četiri faktora konkurentnosti, i to: gospodarske rezultate, efikasnost javnog sektora, efikasnost poslovnog sektora i stanje infrastrukture. Mjerenje obuhvaća 340 kriterija, od kojih dvije trećine čine statistički indikatori poput rasta BDP-a, inflacije i sl., a trećina su stavovi gospodarstvenika dobiveni anketiranjem.
vezane vijesti
Malo je pokazatelja na IMD-ovoj ljestvici kojima se možemo pohvaliti. Na području gospodarskih rezultata to su niski troškova života, niska inflacija, stanje proračuna i niske cijene najma uredskog prostora. U segmentu efikasnosti javnog sektora konkurentnost nam dižu niske carinske barijere i nizak porez na dobit, stabilnost tečaja i niske otpremnine.
U okviru infrastrukture visoko smo konkurentni po investicijama u telekomunikacije, obrazovanoj ženskoj radnoj snazi, povoljnom odnosu broja učitelja i učenika, kao i izdvajanju za obrazovanje, udjelu obnovljivih izvora energije, dostupnosti zdravstvenih usluga i znanju stranih jezika.
S druge strane, po većini indikatora kaskamo za konkurencijom. Pritom su kritična područja koja utječu na kontinuirano zaostajanje loše poslovno okruženje, slab pravni i regulativni okvir, visoki porezi i doprinosi, nerazvijenost poduzetništva, slabo poslovno upravljanje, neadekvatan razvoj i primjena tehnologije te transfer znanja, niska inovativnost, neadekvatno visokoškolsko i menadžersko obrazovanje…
Najveći pad u odnosu na prošlu godinu zabilježen je u području indeksa stranih investicija (-10), društvenog okvira (-4), produktivnosti i efikasnosti (-3), osnovne infrastrukture (-4) te zdravlja i okoliša (-4).
Status na ljestvicama konkurentnosti najbolje oslikava neučinkovitost hrvatske vlasti u poboljšanju poslovnog okruženja, ali i nerazvijenosti poslovnog sektora.
Promatrajući duže vremensko razdoblje, značajnije poboljšanje konkurentnosti ostvareno je u razdoblju 2006.-2009., u razdoblju 2011.-2014. bilježimo kontinuirani pad konkurentnosti, a od 2015. godine blago poboljšanje ocjene te ove godine ponovo lagani pad. To pokazuje da Hrvatska ne provodi reforme dovoljno brzo i učinkovito dok su ostale zemlje u tome puno uspješnije. Stoga je vidljiv naš zaostatak za novim članicama Europske unije.
Tako je među osam usporedivih tranzicijskih zemalja Hrvatska uvjerljivo posljednja. Najbolje stoji Češka te drži visoko 29. mjesto, a slijede Poljska i Slovenija na 34. i 37. poziciji. Najbliže Hrvatskoj su Rumunjska (49. mjesto) i Slovačka (55. mjesto).
U odnosu na prošlu godinu, najveći napredak postigla je Slovenija te je skočila za čak šest mjesta, a veliki pomak na ljestvici ostvarile su Poljska (s 38. na 34. mjesto) i Mađarska (s 52. na 47. mjesto).
Slovenija raste zahvaljujući izuzetnom pozitivnom pomaku u domaćem gospodarstvu i rastu proračuna. Nakon prevladavanja bankarske krize slovensko gospodarstvo doživljava procvat. Dovoljno je reći da je lani slovenski BDP porastao pet posto, najviše od početka oporavka nakon ekonomske krize te dvostruko više od prosjeka EU-a i eurozone.
Za razliku od Hrvatske, koja se najvećim dijelom oslanja na turizam i usluge, najjači slovenski aduti su industrija i robni izvoz. U uvjetima snažnog rasta potražnje na europskom tržištu došle su do izražaja slovenske komparativne prednosti koje se baziraju na izvozno orijentiranoj industriji, dobro povezanoj s velikim europskim kompanijama.
Slovenski izvoz dvostruko je veći od hrvatskog, a u prošloj godini rastao je po stopi od 10,6 posto, što je dovelo do rekordnog vanjskotrgovinskog suficita.
Napredak Poljske rezultat je natprosječnog rasta BDP-a, a tempo mu dodaje i rast izvoza komercijalnih usluga i poboljšanja upravljanja državnim dugom.
Mađarska je osjetno povećala svoju konkurentnost najviše zahvaljujući smanjenju poreznog opterećenja za tvrtke i rastu ukupne produktivnosti. Kao komparativne prednosti susjedne zemlje ističu se rast investicija i izvoza te niski troškovi života.
Među izazovima s kojima se Mađarska susreće ističu se neizvjesnost oko strukturnih reformskih planova nove vlade, visoka ovisnost o fondovima Europske unije, administrativni teret u odnosu na prosjek EU-a i visoki udjel sive ekonomije.
Zanimljivo je da je u društvu s Hrvatskom na silaznoj putanji Slovačka. Jedna od najuspješnijih tranzicijskih zemalja ove godine na IMD-ovoj ljestvici pala je za četiri mjesta, a u posljednje dvije godine potonula je za čak 15 mjesta.
Unatoč solidnim stopama gospodarskog rasta (oko tri posto), Slovačka se suočava s brojnim konkurentskim izazovima, među kojima se ističu nedostatak kvalificirane radne snage, visoka birokratska opterećenja za tvrtke, neadekvatna digitalizacija poduzeća, visoki troškovi zapošljavanja i otpuštanja zaposlenika te nedostatak reformi u obrazovanju i javnim službama.
