Ako ste uvjereni da spadate među one rijetke koji u potpunosti kontroliraju svoj život, prije svega osobne financije, knjiga Crni labud dr. Nassima Nicholasa Taleba mogla bi vas otrijezniti. Taj filozof i menadžer upravljanja rizicima, koji je iskustvo potrebno za pisanje te knjige stekao i kao bivši trgovac vrijednosnim papirima, život je posvetio istraživanju rizika, slučajnosti, ljudske pogreške, sreće i znanja. Došao je do zaključka da u našoj svakodnevnici, pa time i u poslovanju svake tvrtke, vrebaju krupne i nepredvidive devijacije, koje naziva crnim labudovima.

Crni labud je, prema Talebu, rijedak događaj koji ljudi teško mogu predvidjeti, no uvijek ga se može naknadno objasniti, poput, primjerice, svjetskih ratova, napada na SAD 11. rujna ili pojave osobnog računala. Sve što radimo podređeno je dinamici crnog labuda, no čovjek vrlo često nije svjestan njegovog postojanja. Primjer kojim često ilustrira taj fenomen jest svjetska financijska kriza iz 2008, koju Taleb smatra medijski napumpanim primjerom crnog labuda, do kojega je uvelike dovelo širenje lažnih glasina o tvrtkama.

'Nekad je bilo znatno teže stvoriti glasinu o nekoj tvrtki i njezinom poslovanju jer se glasine nisu širile tom brzinom i nisu bile toliko štetne. Danas su tvrtke znatno ranjivije. Da se ne razumijemo pogrešno – ne bih mijenjao ovaj sustav i želim slobodan protok informacija jer on omogućava tvrtkama da se ponašaju odgovornije, da počiste sustav i da ne ulaze u dugove.'

Taleb smatra da dizanje medijske panike oko ponavljanja recesije iz 2008, koje je nedavno krenulo, ima sličan cilj. No u svom članku 'Deset principa odupiranja crnom labudu' zaključuje da vlade država ne mogu zaustaviti takve glasine, odnosno ne trebamo se pouzdati u to da će vlade vratiti povjerenje bilo kome.

U razgovoru za tportal Taleb je bio posebno kritičan prema ulozi medija u nastanku crnih labuda. Smatra da se mediji bave dvosmjernim procesom – promoviranjem ljudi koji ne govore istinu, a potom potiranjem njihovog djelovanja razotkrivanjem 'istine' o ljudima koji ne govore istinu.

'Sjećate li se uopće nedavnog uragana u New Yorku? U njemu je umrlo 24 ljudi, ako se dobro sjećam. Tijekom trajanja uragana nekoliko tisuća Amerikanaca umrlo je od uzroka koje je bilo daleko lakše spriječiti nego uragan. No mediji su digli buku oko uragana. Jednako tako je bilo i s Bin Ladenovim napadom – on je 11. rujna ubio 2000 ljudi, no otada do danas na cestama u Americi i Europi poginulo je gotovo 400 milijuna ljudi.

Proširimo li ovo na teoriju crnog labuda, dolazimo do zaključka da mediji pri izvještavanju o događajima mijenjaju percepciju rizika. Drugi zaključak je da vijesti treba filtrirati, čitati onako kako mi dolaze prirodnim putem, a ne tražiti ih. To je vrlo slično doživljaju glazbe – slušate li jedan koncert nekoliko sati zaredom s CD-a, on će vas iscrpiti, no odete li u koncertnu dvoranu i poslušate ga koncentrirano, vaši receptori će analizirati glazbu na pravi način', zaključuje Taleb.

Švicarac – hrvatski crni labud

Kao tipičan primjer crnog labuda u hrvatskim uvjetima nametnula se drama oko kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima, koja je brojne građane dovela na rub bankrota, a vladu natjerala na pregovore s bankama oko revaloriziranja kamatne stope. Taleb tu situaciju naziva 'tipičnim primjerom krhkosti':

'Riječ je o potpuno suprotnoj situaciji od, primjerice, osiguranja. Kad uplaćujete osiguranje, izdvajate određeni novac da biste bili sigurniji u budućnosti. U ovom slučaju želite ga uštedjeti sada, no više ste izloženi riziku. Kreditiranje s malom kamatom i tečajem koji se lako može promijeniti ogroman je rizik. Analiziranje tečajnih lista posljednjih nekoliko godina prije dizanja kredita nema nikakvog utjecaja na njega. Nemojte se oslanjati na analize', zaključuje Taleb.