Između ostaloga, sindikat traži povećanje mirovina svim umirovljenima nakon 1. siječnja 1999. za 19 posto, promjenu modela obiteljske mirovine, uvođenje minimalne mirovine u visini od najmanje 50 posto bruto minimalne plaće, uvođenje državne naknade za starije osobe koje nisu stekle mirovinu te novi model usklađivanja mirovina i ukidanje zakona kojim se uvodi porez na nekretnine dok se ne urede zemljišne i posjedovne knjige.

Iako umirovljenici imaju razloga za nezadovoljstvo, njihovi zahtjevi su daleko od realnih mogućnosti. Trenutno se godišnji izdaci za mirovine kreću od 38 do 39 milijardi kuna, pri čemu se oko 16 milijardi kuna financira direktno iz proračuna zbog deficita državnog mirovinskog fonda. Po tome je upravo mirovinski sustav jedan od glavnih generatora makroekonomskih neravnoteža.

Samo zahtjev za povećanjem mirovina od 19 posto za sve umirovljene od 1999. težak je oko 10 milijardi kuna, a kada se uzmu u obzir i ostali zahtjevi, cifre se penju na desetke milijardi kuna.

Zanimljivo je da prosvjedi umirovljenika dolaze u vrijeme kada je Vlada učinila prve značajnije korake u smjeru popravljanja umirovljeničkog standarda.  

Naime početkom rujna svim umirovljenicima mirovine su povećane za 2,1 posto, što je najveći jednokratni rast mirovina od 2008. godine. Riječ je o redovnom usklađivanju mirovina prema plaćama i troškovima života kojim su umirovljeniku s prosječnom mirovinom od 2.454 kune primanja povećana za 51 kunu. Navedena korekcija znači povećanje izdatka za mirovine od 780 milijuna kuna godišnje.

Nedavno su povećane i povlaštene mirovine, i to za 10 posto. Riječ je o mirovinama iz 13 različitih skupina umirovljenika među kojima je najviše branitelja, ali i sudionika Drugog svjetskog rata, saveznih funkcionara, bivših saborskih zastupnika, sudaca, akademika…, kojima je vlada Zorana Milanovića 2014. srezala primanja za 10 posto.

Ovo povećanje državu će koštati oko 430 milijuna kuna godišnje, od čega najveći dio, 330 milijuna kuna, otpada na branitelje kojih ima najviše u skupini povlaštenih mirovina iznad 5.000 kuna. Također, država je u proračunskim smjernicama za rast mirovina u idućoj godini osigurala još milijardu kuna.

Kada je riječ o uvođenju socijalnih mirovina, sindikati to imaju pravo zahtijevati od vladajućih jer je to bilo jedno od njihovih predizbornih obećanja. Podsjetimo, prema gospodarskom programu HDZ-a, 'nacionalna' mirovina trebala bi iznositi 40 posto minimalne plaće (oko 1.000 kuna).

Iako su rastom BDP-a stvoreni uvjeti za kakav-takav oporavak umirovljeničkog standarda, treba naglasiti da je mirovinski sustav i dalje opterećen neravnotežama zbog kojih nema prostora za značajnije podizanje mirovina.

Neki od ključnih problema koji ograničavaju rast mirovina su izrazito nepovoljan omjer zaposlenih i umirovljenika (na jednog zaposlenog jedan umirovljenik), velik broj prijevremeno umirovljenih s kratkim radnim stažem, kao i velik broj korisnika povlaštenih mirovina.   

Hrvatska je na vrhu ljestvice EU-a s 12 posto radno sposobnog stanovništva u nekom obliku mirovine. Prosječno trajanje radnog vijeka (32,3 godine) najkraće je u Europskoj uniji. Kao posljedica toga stopa zaposlenosti starijih radnika (od 55 do 64 godine) iznosi 36,2 posto, što je isto tako među najnižim stopama u EU.

Ako se isključe povlaštene mirovine, samo 14,1 posto hrvatskih umirovljenika prima mirovinu na temelju 40 ili više godina radnog staža.