Pandemija Covida-19 preko noći ubrzava korištenje i razvoj telemedicine. Revolucija tek slijedi, naročito u dijagnostici. Australci kreiraju aplikacije na pametnom telefonu za snimanje i prijenos kašlja te rano otkrivanje prvih znakova Alzheimera u oku, Izraelci aplikaciju za analizu mokraće, a Amerikanci kontaktnu leću za kontrolu razine šećera u krvi. Od softvera se očekuju integriranje i analiza biometrijskih s drugim podacima iz elektroničkog zdravstvenog kartona. Ali za to je potrebna mobilna i fiksna širokopojasna infrastruktura
Tijekom večere na mobitel vam stiže videoporuka: ‘Dobra večer, ja sam sestra Ana iz ordinacije dr. Ive Ivića. Jučer i danas računalo vam je registriralo povišeni šećer i otkucaje srca. Preporučujemo vam brzu virtualnu kontrolu, u redu?'
Daleka budućnost? Ne, ovako bi telemedicina mogla izgledati već za pet godina, piše američki portal Fast Company. Prema podacima MarketWatcha, očekuje se da će američko tržište telemedicine do 2025. godine dostići 64 milijarde dolara. Stiže novo doba u kojemu, barem u bogatim zemljama, medicina u potpunosti pacijentu prilazi digitalno, u dijagnostici, liječenju i kontroli. A sve to ubrzava korona.
Pandemija je silom prilika pokrenula novu revoluciju u liječenju na daljinu, kaže američki liječnik Bob Kocher, bivši savjetnik Baracka Obame i ključni čovjek u timu za organizaciju testiranja na Covid-19, a koji je osnovao guverner Kalifornije Gavin Newsom.
'Od 2008., kada sam počeo raditi, malo se toga mijenjalo, pa je Covid-19 prisilio milijune bolesnika da prvi put koriste medicinske usluge na daljinu, a liječnike da se snalaze u situaciji kada su im pacijenti ostali zaglavljeni kod kuće', veli liječnik Ian Tong, jedan iz mreže od 1400 liječnika opće prakse, internista, pedijatara, psihologa i psihijatara na platformi Doctor on Demand (DoD), dostupnih putem računala, tableta ili pametnog telefona u 47 saveznih američkih država 24 sata sedam dana u tjednu.
Putem telefona, elektroničke pošte i web kamera liječnici su se i do sada povezivali s pacijentima i svojim kolegama, donoseći odluke o liječenju, naročito u zemljama s rijetko naseljenim i teško dostupnim područjima kao što su SAD, Kanada i Australija. U SAD-u je 2019. bilo registrirano 275 platformi za zdravstvene online usluge, od kojih je prva i najveća Teladoc Health pokrenuta 2002., a danas je aktivna u 130 zemalja i opslužuje blizu 27 milijuna članova.
Tako i Doctor on Demand ima više od milijun korisnika. Slogan im je 'Rušimo zidove ordinacija! Podrška smo vašem zdravlju ma gdje bili'. Ovoga siječnja oni su s Walmartom sklopili partnerstvo, kojim trgovački gigant radnicima i suradnicima u Coloradu, Minnesoti i Wisconsinu osigurava paket primarne njege, uključujući virtualne preglede, naručivanje laboratorijskih pretraga, izdavanje recepata i koordinaciju sa specijalistima. Sve što se od pacijenta traži jest lozinka na web stranici DoD-a ili u mobilnoj aplikaciji tvrtke.
Poput ove platforme, i druge reklamiraju svoje sustave kao brži, diskretniji, pristupačniji i daleko jeftiniji način liječenja od klasičnoga. Za razliku od 200 dolara, do kojeg iznosa u Americi ide prosječna cijena posjeta liječniku opće prakse uživo, internetski chat s DoD liječnikom stoji samo 40 dolara. Na taj se način mogu liječiti bolesti koje je lako dijagnosticirati, pratiti kronične bolesnike, reagirati u hitnim slučajevima, prevenirati i pružati psihološku pomoć, ali ono se, dakako, ne preporučuje pacijentima sa složenim zdravstvenim stanjem opasnim po život.
Telemedicinu ili telezdravlje do sada se uglavnom doživljavalo kao razgovor s liječnikom na laptopu, ali pod tim će se vrlo skoro podrazumijevati nešto mnogo kompleksnije, tvrdi Roy Schoenberg, osnivač i direktor American Wella, jedne od deset najvećih platformi u SAD-u. On vjeruje da početak liječenja na daljinu gledamo kroz istu prizmu kao što smo gledali početke e-kupovine Amazona, kada je on prodavao samo knjige, ne shvaćajući dramatičan utjecaj online prodaje na cijelu trgovačku branšu. To je ta prekretnica na kojoj se danas nalazimo u zdravstvu, vjeruje Schoenberg.
To će reći da pacijenta čeka potpuno digitalizirana interakcija s liječnicima, proaktivan, hiperpersonaliziran pristup putem širokog skupa usluga koje se pružaju pomoću aplikacija i povezanih uređaja. Pacijent od kuće može prenositi dijagnostičke podatke. U jednoj našoj privatnoj bolnici rad srca kontrolira se kućnim EKG-om, a naprednija verzija američke tvrtke AliveCor putem AI algoritma u 30 sekundi otkriva fibrilaciju, bradikardiju i tahikardiju. Popularni pametni satovi stalno dodaju nove senzore za prikupljanje podataka korisnih liječnicima.
Slijedi ubrzani razvoj stvari kao što je kontaktna leća za preciznu kontrolu razine šećera u krvi ili dijagnostički uređaj za praćenje zdravstvenog stanja (uključuje stetoskop, otoskop, termometar i posebnu kameru visoke rezolucije za snimanje usta, grla, kože i očiju), čiji se prikupljeni podaci šalju liječniku u stvarnom vremenu. Njujorška tvrtka TytoCare već ih nudi za 300 dolara. Testiraju se i mobilni laboratoriji.
Australci su razvili aplikacije na pametnom telefonu za snimanje i prijenos snimki kašlja te za otkrivanje ranih znakova Alzheimera u oku, a Izraelci aplikaciju za analizu mokraće. Od novih softverskih proizvoda očekuje se da integriraju biometrijske s drugim podacima pacijenta iz elektroničkog zdravstvenog kartona i nakon analize obavijeste o promjeni zdravstvenog stanja dok ga ovaj još nije svjestan.
Liječnici poput Iana Tonga vjeruju u to da će se korištenjem novih tehnologija bitno povećati broj kontrolnih pregleda koje pacijenti često zanemaruju, uzimajući lijekove i terapije bez praćenja njihova učinka ili ih prestaju uzimati na svoju ruku, što je desetljećima glavni problem u postupku liječenja.
I dok jedni govore o svima dostupnom i kvalitetnom zdravstvenom sustavu, drugi kažu da to ima svoju cijenu, koju će lakše podnijeti netko dobrostojeći, nego pretili tvornički radnik s povijesti srčanih tegoba. Osim toga, pacijenti moraju biti tehnološki obrazovani. Problem je također mobilna i fiksna širokopojasna infrastruktura, najmanje dostupna u siromašnim i udaljenim krajevima, čijem bi stanovništvu telemedicina bila i najpotrebnija. Videorazgovor s liječnikom zahtijeva postojanu internetsku vezu, a prijenos podataka poput medicinskih snimaka visoke rezolucije traži izrazito brzu, komercijalnu vezu. Sve to mogu osigurati samo najbogatije i tehnološki najrazvijenije zemlje, pa će telemedicina još dugo biti dostupna njima, a ne svima.