Kvaliteta javnog prijevoza u Hrvatskoj vrlo je daleko od onoga što bi se moglo prozvati zavidnim. Dobrim dijelom stara, neodržavana i prljava vozila u kombinaciji s rijetko prijaznim osobljem čine domaći javni prijevoz samo još jednom neugodnom avanturom svakodnevnog života. Činjenica da su građani za takvu uslugu još prisiljeni plaćati prijevozne karte samo je dodatna sol na ranu.

Eksperiment koji je 2013. započeo u glavnom estonskom gradu Tallinnu pokazuje da javni prijevoz ne mora biti noćna mora, nego – ako već ne nešto iz snova – barem bitno drugačiji. Tramvaji i autobusi su novi, putnici imaju mjesta za sjedenje i vožnja je – besplatna. Dapače, program besplatnog javnog prijevoza pokazao se toliko uspješnim da ga je dosad preuzelo 11 od 15 lokalnih estonskih okruga (jedinice poput hrvatskih županija) te su lokalne autobusne linije također besplatne za građane.

Ideju za besplatan javni prijevoz čelnici Tallinna dobili su nakon financijske krize 2008., koja je posebno snažno pogodila Estoniju. Grad je već tada iz vlastitog proračuna financirao 70 posto troška javnog prijevoza, no cijene karata su još uvijek bile previsoke za najsiromašnije građane. Dodatni problem bila je prometna gužva.

Zamisao je naišla i na oštro protivljenje jer su kritičari smatrali da se radi samo o još jednom populističkom potezu. Allan Alakula, glasnogovornik projekta, prije dvije i pol godine u razgovoru za britanski The Guardian potvrdio je da je jedan od glavnih motiva bio rast podrške lokalnim vlastima, ali i da je glavni cilj bio smanjiti gužvu na gradskim prometnicama i izravni trošak za stanovnike. Tadašnji gradonačelnik Edgar Savisaar bio je na kraju prisiljen raspisati referendum, ali je program dobio podršku.

Besplatan javni prijevoz vrijedi samo za građane Tallinna, odnosno sada i za lokalne stanovnike drugih okruga u Estoniji. Turisti i drugi posjetitelji i dalje moraju plaćati karte. No crne prognoze o tome da će autobusi i tramvaji postati prenatrpani i da će nedostajati novca za financiranje nisu se ostvarile. Naprotiv, projekt se za sada pokazuje uspješnim.

Tallinn je i svojevrstan svjetski pionir u implementaciji besplatnog javnog prijevoza. Dosad poznati slučajevi dolaze iz francuskog grada Aubagnea, u kojem besplatan lokalni javni prijevoz koriste svi – čak i posjetitelji. No taj grad velik je kao desetina Tallinna, nešto poput našeg Varaždina. Drugi primjer bio je belgijski Hasselt, veličine naše Pule, koji je šesnaest godina imao besplatan autobusni prijevoz, ali ga je morao ukinuti zbog rasta troškova.

Dostupne brojke mogu pružiti svojevrstan uvid u razloge. Nakon uvođenja besplatnog prijevoza broj vožnji lokalnim autobusima u Hasseltu enormno je porastao - s nekih 360 tisuća godišnje na više od četiri i pol milijuna u desetak godina, dakle više nego deseterostruko. S druge strane, korištenje javnog prijevoza u Tallinnu je, nakon što je uvedena besplatna vožnja, poraslo tek desetak posto.

Dodatni trošak za gradski proračun Tallinna zbog izgubljenih prihoda od prodaje prijevoznih karti bio je oko 12 milijuna eura. No, s druge strane, porasli su porezni prihodi jer pravo na besplatan prijevoz imaju samo građani, zbog čega je porastao broj ljudi koji su prijavili prebivalište u glavnom gradu. Gradske vlasti tvrdile su da su nakon svega zapravo ostvarivale zaradu od čak 20 milijuna eura godišnje. Dodatni novac koristio se za poboljšanje infrastrukture.

U tome leži i svojevrsna zamka. Iako su lokalne vlasti estonskih okruga uvele besplatan prijevoz za stanovnike, oni nemaju priliku povećati porezne izvore na sličan način jer jednostavno nema novih stanovnika koji bi prijavili prebivalište kod njih. Također, inicijalni snažniji rast prijave prebivališta koji je uslijedio nakon što je Tallinn uveo besplatan prijevoz izostao je u kasnijim godinama. Ipak, nešto manje od pola milijuna stanovnika Tallinna zasad se ne mora brinuti o ukidanju beneficije jer se čini da su gradske prijevozne financije u redu.

Uspjeh Tallinna proizveo je interes i izvan granica Estonije. Gradske vlasti kazale su da su im se obratili kolege iz Kine, Rumunjske, Francuske, Švedske, Italije, Poljske i Njemačke. Luksemburg je već najavio uvođenje besplatnog javnog prijevoza od početka iduće godine.

Dodatna korist proizašla je iz smanjenja gužvi na gradskim cestama mada uzroke za to treba tražiti i drugdje. Tallinn je poskupio cijenu parkiranja u gradu, a neke prometnice koje su prije koristili automobili pretvorene su u kolnike za autobuse. Gradske vlasti kazale su da im je besplatan javni prijevoz bio odlična isprika zbog koje je izostalo nezadovoljstvo građana kad su poskupili i otežali automobilsku vožnju gradom. Broj automobila u gradskom centru posljednjih godina pao je za desetak posto.

Na kraju, ono što je možda najvažnije: više od 80 posto građana Tallinna zadovoljno je javnim prijevozom, dok ih je nezadovoljno tek 6,3 posto. Te je brojke pokazala anketa provedena početkom ove godine, iz koje se može vidjeti i da javni prijevoz estonske prijestolnice od 2010. svake godine dobiva sve višu prosječnu ocjenu korisnika. Lijepo je barem znati, ako to već ne možemo doživjeti, da javni prijevoz može biti dobra, efikasna i ugodna usluga za građane, nasuprot uvjeravanjima naših, nerijetko bahatih lokalnih gradskih prijevoznika da možemo biti zahvalni za to što nas uopće vozikaju okolo, čak i uz činjenicu da im sve to plaćamo.