Premda je ranije najavljivano da će se naći u Saboru do kraja godine, iz Ministarstva pravosuđa potvrdili su nam da će tek u rujnu radna skupina početi s izradom Nacrta prijedloga propisa na području osobnog stečaja. Iz Ministarstva su poručili da su analizirali propise zemalja članica Europske unije kako bi pronašli odgovarajući model za uvođenje osobnog stečaja.

Inicijativu za uvođenje osobnog bankrota, koji postoji kao zakonska mogućnost u nizu europskih zemalja i SAD-u, pokrenuli su kod nas sindikati. Prema njihovoj procjeni s kraja prošle godine, u Hrvatskoj bi oko 15.000 građana zbog problema s dugovima, pritisnuto financijskom krizom, moglo zatražiti 'drugu šansu' kroz Zakon o osobnom bankrotu.

Kad prezadužena osoba proglasi osobni bankrot, dobiva skrbnika koji preuzima upravljanje nad njezinim financijama i u njezino se ime dogovara s vjerovnicima, prvenstveno bankama. Prakse osobnog stečaja razlikuju se od zemlje do zemlje, kod nas je najčešće spominjan njemački model, koji podrazumijeva nagodbu između dužnika i vjerovnika uz posredovanje skrbnika. Nagodbom se obično omogućuje otpis dijela duga, uz uvjet da dužnik uredno podmiruje obveze.

U američkom modelu dužnik ostaje samo bez mogućnosti novog zaduživanja i kreditnih kartica, uz obvezu da plati dio duga prodajom dijela imovine. U strožoj varijanti skrbnik će potpuno preuzeti upravljanje nad njegovim financijama i bit će mu oduzeta sva imovina osim najnužnije te će mu biti onemogućeno daljnje zaduživanje.

U stečajnom postupku skrbnik sastavlja dužniku popis čega se sve treba odreći i tko se od vjerovnika može naplatiti. Život pod skrbnikom može značiti promjenu životnih navika, preseljenje u manji stan ili podstanarstvo.

Ipak, problem prezaduženosti humanije je riješen kod osobnog bankrota nego stečajnim zakonom, smatra Goran Bakula, gospodarski savjetnik Nezavisnih hrvatskih sindikata.

'Kod osobnog bankrota skrbnik koji mu se dodjeljuje sagledava cjelokupnu situaciju s ljudske strane u kojoj se čovjek našao, a ne samo profit koji jedino zanima banku koja dužnika promatra samo kao korisnika kredita od kojega treba izvući novac, a socijalni moment klijenta je ne zanima. Kako bi država ipak trebala pokazati socijalnu osjetljivost, trebao bi joj odgovarati institut osobnog bankrota', komentirao je Bakula.

Bakula misli da se u Hrvatskoj ipak ne može potpuno preslikati njemački zakon, već bi se morao prilagoditi, na način da se postigne konsenzus bankarskog lobija, države i sindikata. Kao Hrvatsku specifičnost navodi 'navezanost na nekretnine'.

Kako većina Nijemaca živi u stanovima u najmu, tijekom osobnog stečaja oni neće biti prisiljeni riješiti se nekretnine, dok su u Hrvatskoj mnoge obitelji upravo opterećene stambenim kreditima, zbog kojih i raste broj problematičnih kredita, što dodatno opterećuje cijeli sustav, objašnjava Bakula.

'Da Vlada ima sustavnu stambenu politiku, kakvu imaju mnoge države oko nas, uvođenje osobnog bankrota ne bi bilo problem, već samo još jedna mogućnost u rješavanju neželjenih situacija. No, nedostatak sluha Vlade za ovaj problem može imati dalekosežne posljedice za Hrvatsku, s institutom osobnog bankrota ili bez njega', upozorio je Bakula.