Kako ocjenjujete trenutnu situaciju na tržištu i jesu li potrebne intervencije države, kao što je nedavno zatražio Nezavisni hrvatski sindikat predlažući osnivanje kreditnog jamstvenog fonda?

Prije devet godina, ulaskom stranog kapitala i padom kamatnih stopa tržište je živnulo. Manje kamatne stope značile su veće kredite i veću kupovnu moć građana mjereno kvadratnim metrima stana. Povrh toga, tijekom 90-ih čitava generacija ljudi nije uspjela riješiti stambeno pitanje, pa je i potreba za stanovanjem bila velika.

Dakle, potreba je postojala, a financirana stranim kapitalom i niskim kamatnim stopama, pretvorila se u višak potražnje. Posljedica je, naravno, bila rast cijena i profita u građevinskoj industriji, što je dovelo do strelovitog rasta broja novosagrađenih stanova.

Sada se nalazimo u obrnutoj situaciji, na strani potražnje nema više neriješenih stambenih problema iz 90-ih, kamatne stope su porasle i prosječni građanin može kupiti znatno manje kvadrata. Na strani ponude nikada nije bilo više praznih stanova, procjena je između 7.000 i 13.000. Ne treba biti genije da se zaključi što će se dogoditi s obzirom na manju potražnju i preveliku ponudu.

Već tijekom prošlog ljeta je počela korekcija cijena i vrlo skoro će, ako se to već nije dogodilo, dotaknuti svoje dno. RBA i Erste su u suradnji s investitorima počeli smanjivati cijene i sada se više nitko ne usudi govoriti o 2.000 eura po kvadratnom metru stana. Čak i 1.800 eura već spada u skupe kvadrate. Cijene sada idu i do 1.500 eura u Dugavama ili ispod 1.750 eura na zonama kao što je Lanište.

Sad ja vas pitam otkuda nekome motiv da intervenira na tržištu sa socijalnim stanovima kada je tržišna cijena stanova trenutno na nekim lokacijama manja od cijene POS-ovih ili tzv. Bandićevih stanova. Tržište je na gotovo školski način riješilo problem preskupih stanova. Nestašica je podigla cijene, građevinari su počeli ostvarivati ekstraprofite, veliki profiti su privukli poduzetnike koji su počeli graditi više i spustili cijenu. Čemu intervenirati u sustav koji idealno funkcionira?!

Svi koji spadaju u skupinu stanovništva koji su kreditno sposobni nikada dosad u povijesti Hrvatske nisu jeftinije i jednostavnije mogli kupiti kvalitetne stanove na odličnim lokacijama.

Kako riješiti stambeni problem ljudi koji nisu kreditno sposobni?

Ljudi iz niskih dohodovnih skupina se u čitavom svijetu stambeno zbrinjavaju pomoću socijalnih stanova u vlasništvu lokalnih vlasti ili pomoću stambenih vaučera koji im omogućavaju da na tržištu unajme stan koji im najbolje odgovara. Oba sustava su prisutna u velikom broj zemalja i oba imaju svoje prednosti i mane.

Međutim, važno je istaknuti da je sustav subvencioniranja obitelji (vaučeri), a ne izgradnje stanova rezultirao znatno boljim rezultatima. U SAD-u i Njemačkoj su ranih devedesetih vlasti počele subvencionirati stanovanje socijalno ugroženih obitelji pomoću vaučera i gotovog novca s ciljem da obitelji same nađu stan koji im odgovara i da se ne taj način spriječi getoiziranje socijalnih slučajeva u socijalnim zgradama. Rezultati su dosad bili i više nego zadovoljavajući i sve više sredstava se svake godine prebacuje sa subvencioniranja stanova na subvencioniranje socijalno ugroženih obitelji.

Kako gledate na ideju Vlade da subvencionira dio kamatne stope za prvu nekretninu?

Mislim da je Hrvatska sa 30 milijardi eura duga u ovoj krizi dovedena pred zid i da prvo moramo jako smanjiti i privatnu i javnu potrošnju da bismo uopće mogli doći u priliku da možemo govoriti o nekim novim subvencijama i poticajima i sličnom.