Kako kompanije koje posluju u Hrvatskoj bilježe sve bolje poslovne rezultate, što se ogleda i u ukupnom stanju domaće ekonomije, tako se sve veći naglasak stavlja na korporativno upravljanje. Ono u Hrvatskoj i svijetu prolazi kroz velike promjene, zbog sve veće i važnije potrebe za transparentnošću, održivošću i prilagodbom novim općenitim i globalnim standardima. Jedan od važnijih standarda, o kojem je bilo riječi i na konferenciji 'Korporativno upravljanje: Standardi koji oblikuju sutrašnjicu', jest i rodna ravnopravnost na rukovodećim pozicijama.

Globalno gledajući, u svega 20 posto kompanija žene drže rukovodeće pozicije. No, u proteklih nekoliko godina primjetan je rast udjela žena na ključnim pozicijama od 2,8 do oko tri posto. Potpuna ravnopravnost, odnosno omjer 50:50 muškaraca i žena na rukovodećim pozicijama bi se ovim tempom mogla očekivati najranije 2045. godine.

Prema podacima Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (HANFA), krajem prošle godine u upravama kompanija izlistanih na Zagrebačkoj burzi sjedilo je 19 posto žena, dok je u nadzornim odborima udio žena 25 posto. Daleko je to još od europskoga cilja od najmanje 40 posto neizvršnih direktorskih mjesta ili 33 posto svih direktorskih mjesta koje bi držale žene.

Predvodnici u svojim sektorima

U Hrvatskoj, unatoč općoj statistici, postoje kompanije koje itekako vode računa o rodnoj ravnopravnosti, pogotovo u svjetlu kvalitetnog i održivog korporativnog upravljanja. Mahom je riječ o predvodnicima svojih poslovnih sektora u zemlji.

'Hrvatski Telekom je godinama lider u tom segmentu u Hrvatskoj; bez mjera pozitivne diskriminacije imamo balansiran odnos u menadžmentu. Rodna ravnopravnost je sastavni dio naše korporativne kulture i čini nas boljom i uspješnijom kompanijom. Imamo predsjednicu NO-a i predsjednicu Uprave. Godinama imamo u Upravi, na čijem je čelu od srpnja ove godine Nataša Rapaić, od pet do sedam članova po dvije žene, a u NO-u tri ili četiri žene od devet članova, što su znatno veći udjeli od prosjeka izlistanih kompanija u Hrvatskoj. Žene drže i brojne ključne rukovodeće, menadžerske, liderske funkcije u HT-u već godinama oko ili iznad 40 posto, a kolegice drže razne direktorske pozicije: više njih u IT-ju, ICT-u, planiranju i izgradnji mreža, financijama, prodaji, pravnoj regulativi, M&A i ESG-u, upravljanju kanalima, razvoju i upravljanju portfeljem proizvoda i usluga, podršci korisnicima, HR-u, brendu', objasnio je član Uprave HT-a i glavni direktor za korporativne poslove Siniša Đuranović, koji smatra kako bi država mogla 'svojim primjerom pokazati veću spremnost u osiguranju jednakopravnog pristupa žena i muškaraca pozicijama u poduzećima u kojima upravlja'.

Na tom je tragu i Hrvatska udruga poslodavaca (HUP), koja je pokrenula Inicijativu o ravnopravnosti na rukovodećim pozicijama, kojom traže implementaciju europske Direktive u domaće zakonodavstvo, s obzirom na to da je rok za primjenu postavljenih kriterija do 2026. godine.

Okruženje jednakih prilika

Ne samo što bi to, barem na papiru, trebalo osigurati ravnopravnost pri odabiru na rukovodeće pozicije, već bi trebalo zaustaviti i druge oblike nejednakosti, poput nižih plaća za žene. Strategijom za rodnu ravnopravnost 2020. – 2025. kreirane su mjere za zaustavljanje rodno uvjetovanog nasilja, rušenje rodnih stereotipa, ukidanje rodnih razlika na tržištu rada, postizanje jednakog sudjelovanja u različitim sektorima gospodarstva, borba protiv rodnih razlika u plaćama i mirovinama, ukidanje rodnih razlika u području skrbi i postizanje rodne ravnoteže u donošenju odluka i politici.

Još je važnija činjenica to što žene čine 56 posto visokoobrazovanog stanovništva u Hrvatskoj. Pozvali su stoga tvrtke članice HUP-a da se drže EU Direktive, ako su izlistane na burzi, ali i druge tvrtke da aktivno rade na 'ostvarenju njezinih ciljeva, stvaranju okruženja za profesionalno napredovanje žena i povećanju zastupljenosti žena u svojim upravljačkim tijelima'. Obratili su se i socijalnim partnerima, Vladi RH te sindikatima te ih pozvali da se u svom radu, odnosno upravljanju tvrtkama, ali i institucijama, priklone stvaranju uvjeta koje promiče Direktiva EU.

'Snažan smo zagovornik kreiranja okruženja jednakih prilika za sve. Smatramo da će se stvaranjem takvog okuženja svatko temeljem svojih kvaliteta i sposobnosti uzdići, a da je naša odgovornost da to omogućimo. I to činimo. Sada je to 60 posto muškaraca i 40 posto žena, što je bitno iznad prosjeka u Hrvatskoj. To je dokaz poticajnog radnog okruženja s jednakim mogućnostima napretka za sve i bez staklenog stropa', istaknuo je Đuranović.

Princip jednakih plaća

Sličan pogled na poslovni svijet i zastupljenost žena u njemu imaju i u Atlantic Grupi. Predsjednik uprave Emil Tedeschi je na konferenciji o korporativnom upravljanju istaknuo da je 'na upravljačkim pozicijama 52 posto žena i ponosni smo na to'.

'Atlantic Grupa jasno je opredijeljena za raznolikost u svakom pogledu, i ne samo da vjerujemo da to donosi veću kvalitetu, nego i globalna statistika ukazuje na bolju uspješnost subjekata koji uvažavaju različitost i pluralizam. U Atlanticu smo ponosni na našu predanost rodnoj ravnopravnosti i jednakim mogućnostima za sve zaposlenike', objasnila je Mojca Domiter, starija izvršna direktorica Ljudskih potencijala i kulture u Atlantic Grupi.

Ipak, istaknula je da se rodne karakteristike kandidata za pojedino radno mjesto ne uzimaju u obzir, jer je zapošljavanje i ugovaranje radnih uvjeta definirano sistematizacijom i kvalifikacijama potrebnima za pojedino radno mjesto. Unatoč tomu, ukupni omjer zaposlenika u Atlantic Grupi je ugrubo 50:50. Osim toga, u ovoj kompaniji se vode principom jednakih plaća za jednaka radna mjesta, što često nije slučaj, pogotovo kad je riječ o ženama na rukovodećim pozicijama.

'Sustavno pratimo i primjenjujemo princip jednakih plaća za muškarce i žene za jednak rad, a prema zadnjoj analizi iz 2023. godine žene čak imaju u prosjeku 2,54 posto viša primanja od muških kolega. Posebno smo ponosni na to što su nam visoki udjeli žena u menadžmentu i u područjima u kojima su tradicionalno prisutniji muškarci, kao što su distribucija i logistika, iako imamo i područja koja prate tradicionalno visoke udjele pojedinog spola, kao što je to u ljekarničkoj djelatnosti', istaknula je Domiter.

Podizanje svijesti i razumijevanje

U Podravki, jednoj od vodećih prehrambenih kompanija u Hrvatskoj na čijem je čelu kao predsjednica Uprave od 2021. Martina Dalić, u peteročlanoj Upravi je, uz Dalić, još i Ljiljana Šapina. Što se, pak, Nadzornog odbora tiče, u njemu je devet članova, od kojih su dvije žene.

'Podravka aktivno i kontinuirano radi na podizanju svijesti i razumijevanju važnosti teme rodne ravnopravnosti i veliku pažnju pridaje procesima postizanja raznolikosti, ravnopravnosti te usklađivanja plaća. Ponosni smo i da smo kompanija koja već dugi niz godina, kroz strateške ciljeve koji podrazumijevaju i strateško upravljanje ljudskim resursima, provodi aktivnosti s ciljem primjene jednakih plaća i rodne ravnopravnosti i jedna smo od prvih kompanija u Hrvatskoj koja je dobila prestižni certifikat Equal Pay Champion', poručuju iz Podravke.

Ističu kako 47 posto zaposlenih u Podravki čine žene te dodaju da udio žena na izvršnim funkcijama raste. Prije dvije godine taj je udio iznosio 33 posto, a lani je porastao na 36 posto. Slično je i na radnim mjestima koja zahtijevaju visoku stručnu spremu. Pretprošle je godine na takvim pozicijama bilo zaposleno 56 posto žena, a lani 59 posto.

'Prijave za posao u Podravki nisu rodno definirane te se žene i muškarci podjednako zapošljavaju. Isto tako, ovisno o kvalifikacijama, imaju jednake mogućnosti za razvoj i napredovanje. Kod otvaranja menadžerskih i stručnih radnih mjesta ili kod napredovanja aktivno se traže dodatne kompetentne kandidatkinje, a u selekcijskim procesima vodi se briga o jednakoj zastupljenosti kandidata', naglasili su.

25 godina se ništa nije promijenilo

Predsjednica Uprave Zagrebačke burze Ivana Gažić na svom je primjeru objasnila koliko je teško ženama napredovati u poslovnim strukturama. Ona je kao diplomantica ekonomije mislila da svi imaju jednaku priliku doći na rukovodeće pozicije. Smatrala je da s većim brojem fakultetski obrazovanih žena njihove šanse za napredovanjem rastu. No, u 25 godina svoje karijere je shvatila da se to nije dogodilo.

'Prvo, ne očekuje se da se ta situacija promijeni za jednu ili dvije godine. Očekuje se da se tvrtke dugoročno orijentiraju na to da više uključe žene. Drugo, uvođenje žena u upravljačke strukture nije samo pitanje školovanja, ono je civilizacijsko pitanje, jer su 50 posto korisnika naših usluga žene. Pitanje je zbog čega su te usluge najviše ponuđene od strane muškaraca. Drugo pitanje je zbog čega nemamo sustave u kompanijama koji će 'proizvesti' dovoljni broj žena koje će biti dovoljno zrele za neku od funkcija', pita se Gažić.

Uzrok tomu ne vidi samo u patrijahalnom naslijeđu koje još uvijek određuje naše društvo, već i u drugačijem načinu kadroviranja. 'U Hrvatskoj trenutno imamo 61 posto žena koje su diplomantice na fakultetima. Imamo situaciju da na Zagrebačkoj burzi 71 posto tvrtki nema nijednu ženu niti u Upravi, niti u Nadzornom odboru. Ako pogledate općenito postotke populacije, popunjenosti tih mjesta i educiranosti, nešto tu ne štima. Argumenti da nema dovoljno žena ili ih ima na nižim pozicijama su posljedica nečega što se zove 'boys club', gdje uprave instinktivno ili društveno uvjetovano kroz stoljeća biraju radije muškarce nego žene i to je posljedica onoga što mi trenutno imamo', naglasila je predsjednica Uprave Zagrebačke burze.

Stoga se zalaže za kvote koje je u svojoj Direktivi odredila Europska komisija. 'Ono što sam primijetila je da su zemlje koje su uvele kvote uspjele ostvariti veću prisutnost žena u menadžmentu. I kompanije koje su na neki način bile 'prisiljene' od svojih država su uspjele pronaći žene koje će biti članice uprava ili nadzornih odbora. Isprva nisam bila zagovornik tih kvota, no u 25 godina moje karijere situacija se nije popravila i mislim da su kvote riješile dio tog problema. Nije ovaj cijeli pokret u društvu da imamo kvote motiviran time da žene imaju nekakva povećana prava. Često se spominje da žene imaju veća prava nego što bi ih imale po prirodi. To nije istina.

Najveći problem je taj što neusklađenost u smislu spolova u upravama i nadzornim odborima dovodi do ponašanja koje su vrlo često regulatori i neki drugi stručnjaci proglasili rizičnim. Postoji trend da su čak i centralne banke i financijski regulatori počeli tražiti da u upravama financijskih institucijama imamo jednak broj muškaraca i žena, jer se statistički pokazalo da su to kompanije koje su spremne razgovarati o drukčijim profilima rizika i slično. Nije cilj samo guranje žena na pozicije koje nisu zaslužile, već to ima malo širi utjecaj u biznisu', zaključila je Gažić.

Regulativom do rezultata

Unatoč trendovima u manjem dijelu kompanija izlistanih na burzi, pitanje je kakvo je stanje u manjim tvrtkama koje nemaju obvezu donositi Kodeks korporativnog upravljanja, a samim time niti donositi mjere osiguravanja ravnopravne zastupljenosti oba spola na rukovodećim pozicijama. Ponovit ćemo da je rok za implementaciju EU Direktive i svih njenih mjera u domaćem zakonodavstvu 2026. godina.

'Komisija nije pozvana tumačiti kako se neka direktiva primjenjuje prije nego dođe rok za njenu primjenu, a ako se tad ne primjenjuje, onda se radi o kršenju europskog prava i mogu se pokrenuti postupci protiv države članice koja je ne provodi', objasnila nam je Andrea Čović Vidović iz predstavništva Europske komisije u Zagrebu.

Ipak, ravnopravnost je puno širi pojam, koji će biti teško postići striktnim propisima, ali izgleda da je to jedini način da se nešto pokrene.

'Poražavajuće je da u 21. stoljeću još govorimo kvotama i što se moralo pribjegavati Direktivi da dođe do rodne ravnopravnosti. Međutim, dokle god mi i dalje govorimo i bavimo se kvotama od 33 i 40 posto, ova tema je itekako aktualna i tim je važnije promijeniti svijest i kulturu, a u velikom broju slučajeva nažalost nama očito trebaju direktive. Regulatorni okvir je, bez daljnjeg, bitan, ali ključna je i motivacija samih organizacija da budu dijelom pozitivne promjene, ne samo radi kompanija već radi društva. Bitno je ukazivati na nužnost inkluzivnijih sastava uprava, nadzornih i direktorskih pozicija. I to je odgovornost svih, počevši s onima poput nas koji 'nominalno' imamo veći utjecaj, a samim time i veću odgovornost. Takvo razmišljanje treba svugdje biti ukorijenjeno u korporativnoj kulturi, ne kao smjernica već kao pravilo. Pitanje ravnopravnosti spolova nije upravljačko već civilizacijsko pitanje ', zaključio je Đuranović iz HT-a.