Na brodu su bila tri tegljača, uz osam kamiona i četiri osobna automobila, a nakon što se u garaži trajekta razlilo ulje, valovi i ples automobila i tegljača učinili su svoje. Mrvili su se međusobno i pravo je čudo da nitko od putnika i posade nije nastradao, piše tadašnje izdanje Večernjeg lista, prenosi Morski.hr.

'Bili smo u zagrljaju sa smrću skoro 24 sata. Tu sam noć spavao u kabini tegljača. Trajekt je plutao u zavjetrini Velebita, a drama je počela ujutro negdje poslije 9 sati, kad se brod pokušao dočepati Stare Novalje. U tom trenutku brod su počeli prekrivati divovski, 10-metarski valovi. Nazor se naginjao do krajnjih granica i do 45 stupnjeva, a onda je za nas 27 putnika i 10 članova posade nastupio stoti krug pakla', ispričao je tada 25-godišnji Ljubušak Dragan uz ostatke skupog tegljača.

'Kad se u garaži od siline valjanja iz bačava izlilo ulje, vozila su započela svoj jeziv ples. I dok se brod sudarao s valovima i vjetrom koji je tutnjio i 170 kilometara na sat, vozila su udarala jedno o drugo i o oplatu broda. Nitko to nije očekivao, a u tom trenutku u većini vozila bili su njihovi vlasnici, kojima se nije boravilo u brodskom salonu, po kojem su se kotrljale fotelje i stolice. Kad su se karoserije i kabine počele drobiti kao orahove ljuske, svatko je nastojao ugrabiti trenutak i izvući se iz zagrljaja smrti', ispričao je Joško Bulić, kamiondžija koji je u Hrvatsku svojim šleperom dovozio humanitarnu pomoć iz Njemačke.

'Da smo se survali u provaliju, lakše bismo to podnijeli, to traje trenutak, a ovo… Žena i ja smo se nalazili u kabini mojeg tegljača kad je nastupio dar-mar, nismo mogli van. Sa svakim novim udarcem, a bilo ih je po dvadesetak u seriji, kabina je postajala sve manja, a zasulo nas je i staklo. Iskočio sam kroz razbijen prozor, dohvatio se za ogradu gornje palube, a ženu sam izvukao naglavačke iz tog pakla', ispričao je Bulić, ni sam ne vjerujući kako su se on i supruga uspjeli spasiti iz tog žrvnja smrti dok su od njegova nekad lijepog 15-tonskog tegljača ostali samo ključevi.

Tadašnji zapovjednik trajekta 'Vladimir Nazor', Splićanin Branko Jaram ispričao je o ovom horor događaju sljedeće:

'U nedjelju 27. prosinca u 20 sati isplovili smo iz Stare Novalje na Pagu za trajektno pristanište Prizna. Nismo mogli pristati u Prizni, pa smo se pred orkanskom burom sklonili u zavjetrinu Velebita u uvalu Svatska i u njoj sačekali jutro.

Negdje oko 7.30 sati pokušali smo se vratiti u Staru Novalju, ali nevrijeme nam to nije dopustilo. Oko 9.30 sati vjetar nam je polomio i radarsku antenu, tako da smo ostali i bez pozicije broda. Vidljivost je bila nikakva zbog morske prašine i snijega, tako da sam oko 10.45 odlučio poslati u eter signal za pomoć May Day. Iz Rijeke su odmah prema nama uputili dva brodska tegljača, a skrenut je i naš brod Liburnija, koji se nalazio negdje oko Raba na redovitoj liniji Rijeka-Zadar.

Vjetar i more su nas i dalje nosili prema sjeverozapadnom dijelu otoka Paga, ali smo u jednom trenutku uspjeli postaviti pravac broda na vjetar i doći oko 12.30 u zavjetrinu otoka Dolina, nedaleko od Raba. Tada smo otkazali pomoć koja je išla prema nama. Sreća je to da u Staroj Novalji nismo ukrcali autobuse i više vozila, a prije isplovljenja ukrcali smo 420 tona balasta i tako povećali stabilnost broda dugog 86 metara. Zahvaljujući prisebnosti posade, prvenstveno prvom časniku palube Nikši Glumcu i upravitelju stroja Damiru Puljaku, nije došlo do veće nesreće', ispričao je tada kapetan trajekta, prenosi Morski.hr.