Pavliček je Čeh koji je više od osam godina na čelu hrvatskog McDonald'sa. Pod njegovim vodstvom tvrtka iz godine u godinu povećava prihode, ali i broj zaposlenih.

Ove godine jedan od većih izazova mu je posložiti uslugu dostave, koja bi, nada se, trebala postati važan segment biznisa najpoznatijeg svjetskog lanca brze hrane u Hrvatskoj.

Zašto vam je toliko dugo trebalo da uvedete uslugu dostave?

Već smo prije dvije i pol godine bili zainteresirani za uvođenje dostave. Međutim u Hrvatskoj nije bilo dostavnih tvrtki koje su mogle odraditi to na vrhunskoj razini. Sad na tržištu imamo tri igrača koji mogu zadovoljiti naše zahtjeve. Radi se o Glovu, Woltu i Pauzi. S Glovom i Woltom surađujemo u drugim državama i krenut ćemo prvo s Glovom. Trebat će nam neko vrijeme da se operativno posložimo, a zatim ćemo vidjeti hoćemo li uključiti suradnju s još jednom ili dvije tvrtke.

Što očekujete od nove usluge?

Povećanje biznisa. Restorani su limitirani prostorom, a time je, u nekoj mjeri, limitiran promet koji možete ostvariti u njima. Ovo je dodatni kanal prodaje koji nema ta ograničenja. Dostava prvo kreće u McDonald'su Pothodnik, a vrlo brzo nakon njega uključit ćemo McDonald's Vrapče te Kvaternikov trg, kojima ćemo pokriti veći dio Zagreba. Nadam se da ćemo negdje u jesen uključiti ostale restorane u Zagrebu. U prvoj polovici sljedeće godine dostavu ćemo pokrenuti i u ostalim gradovima.

Koji ste vremenski limit postavili za dostavu, odnosno koliko će trebati da hrana stigne na traženu adresu?

Cilj nam je da to bude u roku od 20 minuta. Teško ćemo u početku postići to i bit ćemo zadovoljni ako to bude od 20 do 30 minuta.

Kolika će biti cijena dostave?

Cijenu formira Glovo.

Kakva su iskustva McDonald'sa s dostavom u drugim zemljama?

To je najbrže rastući kanal prodaje hrane u restoranskom biznisu općenito. Očekuje se da će se taj trend zadržati i u idućim godinama.

Koliko dostava sudjeluje u ukupnom godišnjem prometu kompanije?

Svaka država je posebna. Naravno, ne očekujemo da će nam od dostave dolaziti 50 posto prihoda u Hrvatskoj, ali sigurno će to biti važan dio našeg biznisa.

Koliki su vam prihodi i zarada bili prošle godine?

Lani je promet bio nešto veći od 500 milijuna kuna, što je povećanje od gotovo 20 posto u odnosu na godinu prije. S visinom zarade ne izlazimo u javnost, ali to je lako provjerljivo preko poslovnih servisa (46,8 milijuna kuna, +10,5 posto, op.a.). Ove godine nam isto ide dobro. U Hrvatskoj se digla ekonomska aktivnost, rasle su plaće i sve je to povećalo potrošnju. Restorani prvi osjete kad se podigne životni standard građana.

Planirate li otvorenje novih restorana ove godine?

Trenutno imamo 30 restorana, a taj će broj do kraja godine narasti za nova četiri objekta. Gradimo restorane u Poreču, Puli, Splitu i Zagrebu. Ukupno ćemo investirati od 45 do 50 milijuna kuna u njih.

Kad ćete doći na krajnji jug Hrvatske, u Dubrovnik? Ondje svake godine dolaze deseci tisuća Amerikanaca.

Problem je distribucija jer je naš distributivni centar smješten u Zagrebu, što nije idealno. Osim toga, cijene nekretnina u Dubrovniku relativno su visoke. Međutim ništa od toga nije za nas nepremostiva barijera. U Dubrovniku svake godine pogledamo nekoliko lokacija, ali još nismo našli ono što tražimo.

A što to točno tražite?

Tražimo građevinsko zemljište na kojem možemo sagraditi veliki restoran ili pogodnu lokaciju u centru grada. U Dubrovniku su centar i stari dio grada za nas malo komplicirani. Tako da ćemo najvjerojatnije kupiti neku zemlju ili se pridružiti nekom projektu u koji bi se dobro uklopio naš restoran.

Koliko ćete ljudi zaposliti u ta četiri nova restorana?

Ovisno o tome koliko je jak restoran, u prosjeku možete računati s 50 do 60 novih radnih mjesta. Imate restorane u kojima je u srcu sezone zaposleno i do 100 djelatnika.

Mnogi ugostitelji žale se da ne mogu pronaći radnike. Imate li vi tih problema?

Zasad nemamo toliko problema, ali osjećamo da je sve izazovnije naći radnike na tržištu. S jedne strane ljudi se iseljavaju, a s druge diže se ekonomska aktivnost, što dovodi do oštrije borbe za svakog djelatnika.

Zbog čega meso za burgere uvozite iz Austrije? Zar u Hrvatskoj nema nijedne dovoljno jake mesne industrije koja bi vas pratila?

Ima, ali su problem količine. Tehnologija koja može proizvoditi toliko mesa po standardima kvalitete koje traži McDonald's je preskupa. To je jednostavno neisplativo za bilo koju mesnu industriju za tržište veličine Hrvatske.

Odakle nabavljate povrće?

Imamo domaćeg partnera, zagrebačku tvrtku Fragaria. Sve povrće dolazi iz Hrvatske.

Koliko ste imali gostiju prošle godine i koji vam restoran najbolje radi?

Lani smo imali 21,3 milijuna gostiju, što je za 1,3 milijuna više nego godinu prije. Jako smo zadovoljni tim brojkama. Najjači je restoran u Zagrebu, onaj na Vrbanima.

Ima li u Zagrebu mjesta za još restorana ili je to tržište zasićeno?

Još ima dovoljno prostora. U Zagrebu s Velikom Goricom imamo 14 restorana. Sigurno bi im se mogla priključiti još tri do četiri nova McDonald'sa. Sve ovisi o tome kako će se dizati kupovna moć. Vidimo priliku i u Splitu, Puli, Rijeci i još nekim gradovima.

Što vam pričinjava najviše poteškoća u poslovanju u Hrvatskoj?

Istaknuo bih PDV. Kad sam došao 2011., bio je 23 posto. Zatim je u 2012. rastao na 25 posto. Potom je pao na 10 posto za ugostiteljski biznis, pa je išao gore kad je prosječna stopa bila 17 posto zbog različitih poreza za narudžbe za van i za unutra, i sad je opet 25 posto. To je ubitačno za posao! Kako planirati budućnost i investirati svake godine između 30 i 60 milijuna kuna, a PDV se mijenja svaku drugu godinu? Sa stopom od 25 posto Hrvatska kao turistička zemlja teško može konkurirati državama koje imaju 10 ili 15 posto niži PDV.

Koliko se Hrvatska promijenila od vašeg dolaska u Zagreb?

Mislim da svake godine ide na bolje. U Hrvatskoj se da vrlo lijepo živjeti. Nema velike razlike u odnosu na Češku. Jedino su Hrvati mnogo otvoreniji. Kad se gleda gospodarstvo, u Češkoj su jaki industrija i izvoz. Hrvatska opet ima jak turizam.

Osam godina ste na čelu McDonald'sa Hrvatska. Jeste li se zasitili te pozicije?

Da jesam, ne bih bio ovdje (smijeh). U posljednje dvije-tri godine dolazi puno novih projekata. Mijenjamo uređenje restorana, dodali smo samoposlužne kioske, promijenili smo način naručivanja. Ove godine zaposlili smo ljude čiji je jedini zadatak taj da se brinu o gostima. Shvatili smo da se uvođenjem tehnologije kioska na kojem možete naručiti i platiti jelo gubi ljudski kontakt. Želimo promijeniti to. Uveli smo i posluživanje za stolom, a gostima je dostupna i mobilna aplikacija s kuponima za uštedu i korisnim informacijama. Uz tako puno novih projekata, nikad vam nije dosadno na poslu.

Kako ste uopće dobili posao u tvrtki Globalna hrana? Kad ste i kako upoznali vlasnika Georga Gavrilovića?

Vlasnik je želio naći novog čovjeka koji će voditi Globalnu hranu, s iskustvom rada u McDonald'su. U to vrijeme radio sam za McDonald's u Češkoj. Poziv je došao iz regionalnog sjedišta, predstavili su mi ovu sjajnu priliku… i eto, tako sam dospio u Hrvatsku. (smijeh)

Kad vam je bilo najteže?

Najveći izazov bilo je prvih nekoliko godina, dok je u Hrvatskoj još vladala recesija. Morali smo raditi neke nepopularne korake. Nismo otpuštali, čak smo otvarali restorane, ali smo morali rezati troškove. To nije bilo jednostavno… Ali svi su u tvrtki shvatili kako je to jedini i ispravan put.

Obitelj vam je u Zagrebu?

Da, sa suprugom sam. Nemamo djece. Supruga je prije tri-četiri godine otvorila fotostudio, a specijalizirala se za fotografiranje novorođenčadi i male djece. Jako je sretna s time. A kad je sretna žena, još sretniji je muž (smijeh).