Gazprom je trebao nadgledati enormnu ekspanziju svojih isporuka prirodnog plina u Njemačku – svoje najveće tržište, primajući četvrtinu cjelokupnog ruskog izvoza plina. Upravo dovršeni plinovod Sjeverni tok 2 još je imao šanse za certificiranje, unatoč žestokom protivljenju Sjedinjenih Država i nekih njemačkih saveznika u Europskoj uniji.

Ruska naftna tvrtka Rosneft je, pak, bila pred gotovo potpunim vlasništvom nad ključnom njemačkom rafinerijom nafte. Postrojenje u Schwedtu, Brandenburg, opskrbljuje naftnim derivatima glavni grad Berlin, novu gradsku zračnu luku koja se brzo širi i velike dijelove istočne Njemačke. Ti su poslovi čekali konačno odobrenje, ali nisu naišli na veće prepreke, piše Andrey Gurkov za Deutsche Welle.

Međutim, godina završava potpunim obustavljanjem isporuke plina Gazproma Njemačkoj, a Berlin nacionalizira svoju podružnicu Gazprom Germania zajedno s tvrtkinim skladištima prirodnog plina. I konačno, projekt Sjeverni tok 2 je pokopan – sve to kao rezultat ruske invazije na Ukrajinu. Njemačka je od tada pronašla alternativne opskrbe plinom kako bi smanjila svoju ovisnost o ruskoj energiji. Dva terminala za ukapljeni prirodni plin (LNG) već su počela s radom, a do sljedeće zime bit će ih najmanje šest.

Rosneft je izgubio kontrolu nad rafinerijom Schwedt, koja je sada pod skrbništvom njemačke države i prijeti joj vjerojatno izvlaštenje. Rafinerija planira prestati s preradom ruske nafte 31. prosinca u sklopu naftnog embarga EU-a. Njemačka će se u budućnosti oslanjati na druge dobavljače nafte, uključujući Kazahstan.

U samo deset kratkih mjeseci, poslovanje Gazproma i Rosnefta u Njemačkoj pretvorilo se u prah. Gubitak unosnog njemačkog tržišta možda je posljednji čavao u lijes ruskog ekonomskog modela usmjerenog na Europu, piše Deutsche Welle.

Ruska trgovina bila je usmjerena prema Europi

Rusija je odavno shvatila da se većina njezinih ključnih izvoznih proizvoda – sirove nafte, naftnih proizvoda, prirodnog plina, kamenog ugljena i metala – prodaje uglavnom u Europu, posebno u Europsku uniju. Zauzvrat, Europa je osigurala strojeve i opremu za modernizaciju ruskog gospodarstva.

Odluka o davanju prioriteta Europi nije se temeljila samo na zemljopisnoj blizini. Povijesne i kulturne veze također su imale odlučujuću ulogu. Od vladavine cara Petra I. početkom 18. stoljeća, Rusija je sebe doživljavala kao sastavni dio Europe i europske zemlje smatrala svojim preferiranim trgovinskim partnerima.

Gotovo svi ruski izvozno orijentirani plinovodi, naftovodi, željezničke linije, autoceste i zračne veze bili su usmjereni prema Europi. Modernizacija terminala za naftu, ugljen i kontejnere u lukama na Baltičkom, Barentsovom i Crnom moru također je ovisila o nastavku trgovine s Europom.

Europske zemlje postale su najveći strani investitori u Rusiju, donoseći kapital, tehnologiju i znanje. To je, među ostalima, pogodovalo sektorima nafte i plina, proizvodnji električne energije, proizvodnji automobila te hrani i maloprodaji. Američke multinacionalne tvrtke također su intenzivno ulagale u Rusiju, ali SAD nikada nije bio tako kritično izvozno tržište za Moskvu kao Europa.

Gubitak tržišta EU snažno će se odraziti na Rusiju

Kako dolazi 2023., rusko-europski odnosi su pred propasti. Pokretanjem rata usred Europe, ruski predsjednik Vladimir Putin naglo je ukinuo poslovni model koji dobro funkcionira i koji je osobno pomogao izgraditi. Brojne europske tvrtke potpuno su napustile Rusiju, dok su druge barem zaustavile svoja ulaganja. Djelovali su zbog sankcija EU i SAD-a, kako bi zaštitili imidž svoje marke, jer su se uvjeti poslovanja u Rusiji pogoršali ili jednostavno zbog ruske invazije na Ukrajinu.

Najveća je žrtva, međutim, gubitak ruskog glavnog izvoznog tržišta. Najbolniji udarac zadao je embargo EU na isporuke nafte iz Rusije morskim putem. Stupivši na snagu 5. prosinca, učinak se neće u potpunosti osjetiti još mjesecima. U kolovozu je Bruxelles odsjekao rusku industriju ugljena s europskog tržišta. Donedavno su zemlje EU kupovale oko polovicu ruskog izvoza ugljena. Očekuje se da će u veljači ograničenje cijena ruskih naftnih derivata uzrokovati dodatnu 'bol', piše Deutsche Welle

Gazprom je u međuvremenu više stradao od Kremlja nego od Europe, nakon što je Putin inzistirao da se ruski plin plaća u rubljama. Ljeti su isporuke kroz tvrtkov plinovod Sjeverni tok 1 u Njemačku bile ozbiljno ograničene, prije nego što su potpuno obustavljene u kolovozu, ostavljajući Europu s izgledima za nestašicu plina, odnosno grijanja tijekom zime.

Dvije njemačke tvrtke sada planiraju tužiti Gazprom zbog kršenja ugovora zbog golemih količina nedostajućeg plina. Svako odgađanje naplate uz očekivane milijarde odštete bit će, osim političke, zasigurno još jedna prepreka, povratku ruskog plinovoda u Njemačku kad-tad.

Rusiji nedostaje vremena, novca i kvalificiranih radnika

Rusko tržište plina će zapasti u duboku krizu zbog gubitka europskih isporuka. Iako Moskva može preusmjeriti svoj izvoz nafte i ugljena u Aziju, svi plinovodi zemlje usmjereni su prema zapadu i ne mogu se jednostavno preusmjeriti na istok.

Kremlj može reći da će izgraditi nove plinovode prema Aziji, ali Rusiji nedostaje vremena, novca i kvalificiranih radnika. Moskva brzo troši svoje financijske rezerve za financiranje rata, dok su mnogi mladi, vojno sposobni muškarci ili na prvoj liniji ili mrtvi. Ubuduće će se Moskva boriti da brzo nađe alternativu svom europsko orijentiranom poslovnom modelu, ostavljajući sve više i više Rusa u nevolji.