U godišnjem izvješću Njemačke središnje banke sad je već bizarna informacija: još uvijek se negdje nalazi 12,3 milijardi njemačkih maraka, a koje - sad će već biti 21 godina - još nisu promijenjene u eure. Isto tako, još uvijek stižu bizarne vijesti o pronalaženju uštede, u pravilu preminule rodbine: tako je tek nakon smrti oca i u raspremanju njegove kuće njegov sin otkrio da je on svoju zbirku keramičkih vrtnih patuljaka koristio i kao kasice - prasice. Doduše, to su bile kovanice – ukupno se sakupilo tek 26 eura jer i kovanice njemačke valute, za razliku od čitavog niza drugih zemalja iz zone eura, zadržavaju svoju vrijednost, piše DW.

Nešto je sretnije ruke bio nećak koji se spremao prodati kuću svog preminulog ujaka jer se našao u novčanom škripcu, ali je ostao nemalo iznenađen kad je posvuda po ujakovoj kući pronalazio vrećice pune novca – ukupno oko tri i pol milijuna njemačkih maraka. Novčanog škripca naravno da više nema, a odakle ujaku taj novac i što bi o tome rekli u poreznom uredu – ako ne i u policiji, to bolje da ne pitamo. I jedna komoda koja je dospjela humanitarnoj organizaciji u Leipzigu pokazala se kao čarobna: u njoj je bilo skriveno oko 27 tisuća maraka.

Njemačke marke i dalje 'kapaju' u filijale pokrajinskih banaka te se još uvijek mogu mijenjati po 'starom' tečaju - jedan euro za 1,95583 marke, a Johannes Beermann iz uprave Bundesbanke kaže nam da je, nakon dvije razmjerno sušne godine koje on objašnjava mjerama protiv korone, u ovoj godini stiglo nešto preko 49 milijuna maraka. Ali i on misli: 'Ne vjerujem da će taj iznos rasti. Ubuduće će biti sve manji i manji.'

Oko 49 milijuna maraka su lijep iznos – ali je kap u moru prema preostalih 12.300.000.000 njemačkih maraka koje nikad nisu zamijenjene. Najvjerojatnije je nešto od toga nepovratno uništeno – ili je nepažnjom i neznanjem završilo na smetlištu ili u spalionici, otišlo na dno mora ili nestalo u nekoj nesreći. U saveznoj banci pretpostavljaju da su određenu količinu maraka građani zadržali 'za uspomenu', a i da će se zanimljiv iznos naći i u kolekcijama numizmatičara diljem svijeta.

To je vjerojatno za manje apoene – naprimjer, novčanice od 5 DM bile su rijetkost čak i dok je marka bila važeća valuta, ali teško da će se u mnogim numizmatičkim zbirkama naći i braća Grimm ili reprodukcija grafike Lukasa Cranacha na kojoj je prikazan teolog iz Magdeburga Johannes Scheyring – dakle novčanice od 1000 njemačkih maraka.

A upravo takvih nedostaje još oko 1,1 milijun komada, dakle preko jedna milijarda maraka. Logično je pretpostaviti da su to 'na stranu' stavili neki koji su ionako imali dovoljno. A to onda znači ne samo u Njemačkoj, jer je marka bila rado viđen gost i na Bliskom i Dalekom istoku, nešto rjeđe u Africi ili Americi. Ali tu su i zaključani bankovni pretinci Švicarske ili Lihtenštajna i proći će još desetljeća dok banka 'provali' u pretinac koji godinama nitko nije koristio.

Barem što se te međunarodne potrage za novcem tiče, nema veće opasnosti za hrvatsku kunu makar je i za nju posve izvjesno da nikad neće biti sakupljen sav iznos koji je pušten u opticaj. A u zamjeni za eure vlasnici kuna mogu računati i na pomoć u Njemačkoj: tijekom siječnja i veljače bit će moguće zamijeniti preostale kune i u većim njemačkim bankama.