Ministarstvo je dobilo garanciju na rok od deset godina, a radnici bruto iznos od 8,1 milijun kuna, s tim da prva rata od tri milijuna kuna bude uplaćena u roku od osam dana, a drugi dio za šezdeset dana.

Coningova odvjetnica Nermina Stančić-Rokotov kazala je da je u predstečajnom postupku isplata zaostalih plaća radnicima preduvjet otvaranja stečaja i novog početka, tj opstanka. Zato je i ta tvrtka umanjila potraživanje za dvije trećine te pristala na desetogodišnje jamstvo.

Nagodbi je prisustvovao i odvjetnik Marko Tušek kao punomoćnik tzv. umješača - tvrtke Zagorje Tehnobeton. Kako ni unatoč žučnoj polemici sa svim stranama pa i sutkinjom Vesnom Fundurulić Perišin Tušek nije uspio zaustaviti sklapanje nagodbe najavio je 'tužbu protiv ništetnosti nagodbe'.

Zagorje Tehnobeton je od Trgovačkog suda dobio status umješača jer je imao ortački ugovor s tvrtkom Coning inžinjering. Smatraju da polažu pravo na potraživanje oko 25 milijuna kuna i ne žele umanjenje iznosa i usmjeravanje cjelokupnog iznosa samo radnicima Coninga d.d., pravnog slijednika Coning inžinjeringa.

U slučaju nagodbe, smatra Tušek, oni imaju pravo na pola iznosa nagodbe.

No, punomoćnice države i Coninga smatraju da Zagorje – Tehnobeton jednostavno nije bila ugovorna strana u građevinskim radovima obnove zgrade. Coningova odvjetnica napominje da je ta tvrtka, da je i imala pravo na naknadu za dio izvršenih radova kao podizvođač, jednostavno propustila rok za tražbinu u predstečajnoj nagodbi. 'Nisu prijavili jer potraživanja nema', kazala je Stančić-Rokotov.

Coning je za obnovu potraživao 92 milijuna kuna, a dobio je 85, jer je MVPEI zadržalo razliku do završnog obračuna, budući da je zbog nesolidnih radova obnovljeno krovište propuštalo što je navodno uzrokovalo štetu u šezdeset prostorija zgrade.

Ugovor o radovima bio je potpisan 2005. zgrada je bila predana na upotrebu 2009. umjesto dvije godine ranije, a sudski se spor vodi od 2011.