Uz postojeći Vladin model, u HNB-ovom izvješćuo problematici zaduženja građana kreditima u CHF-u i prijedlozima mjera za olakšavanje pozicije dužnika analizira se još pet modela: paket regulatorno-poreznih mjera za rješavanje odnosa s financijski ugroženim klijentima, oporezivanje aktive banka u CHF-u, nastavak zamrzavanja tečaja i kamatne stope, smanjivanje kamatne stope te konverzija u kune po madžarskom modelu.

Analiza HNB-a najviše se bavi usporedbom aktualnog Vladinog modela i modela koji kombiniraju ograničenje tečaja i kamatnih stopa. Zaključak je da bi se ograničavanjem tečaja i kamatnih stopa mogli postići gotovo isti efekti za dužnike, ali uz znatnom manji negativni učinak za banke i devizne rezerve. Vladinim modelom potpuno se izjednačavaju dužnici u švicarcima i eurima, ali on bankama odnosi visoki trenutačni trošak u iznosu od otprilike osam milijardi kuna (trogodišnja dobit banaka) i udar na devizne pričuve u iznosu od oko milijardu eura.

U analizi se spominju dvije alternativne mogućnosti koje bi vjerojatno bile znatno prihvatljivije za HNB i poslovne banke. Prva je nastavak zamrzavanja tečaja franka na 6,39 kuna i kamatne stope na 3,23 posto. Kada bi se s ovim mjerama nastavilo i nakon 2016., ukupne otplate izračunate na primjeru reprezentativnog kredita bi bile za pet posto veće od usporedivog kredita u euru. Prema izračunu HNB-a tako bi se otklonilo četiri petine razlike između kredita u CHF i kredita u euru.

Druga je mogućnost prelazak na tržišni tečaj i smanjivanje kamatne stope na jedan posto. Na taj način potpuno bi se izjednačili anuiteti prosječnih kredita u franku i euru.

Ograničenje kamatnih stopa i tečaja bi po HNB-u imalo puno blaže negativne efekte na banke jer bi se gubici postupno materijalizirali, a troškovi bi se u budućnosti smanjivali. Također, tim mjerama ne bi bile značajnije pogođene devizne pričuve. Međutim, ovim modelima problem dužnika ne rješava se dugoročno jer se i dalje zadržava valutna klauzula u CHF-u. To znači da glavnica kredita ostaje znatno uvećana, a mjere kojima se ograničavaju tečaja i/ili kamatna stopa uvijek mogu biti promijenjene ili ukinute.

Regulatorno-porezne mjere za koje su se u pregovorima zalagale banke odnose se samo na financijski ugrožene klijente i nisu zamjena za druge mjere koje bi olakšale položaj širem krugu dužnika. Ovaj model predviđa mjere poput restrukturiranja kredita uz otpis dijela glavnice, preuzimanja nekretnine uz otpis ostatka duga te mogućnost davanja preuzetih nekretnina u povlašteni najam.

Model oporezivanja aktive banaka predviđa nametanje poreza na aktivu banka u švicarskim francima čime bi se osigurala sredstva za pomoć dužnicima uključujući socijalnu komponentu. Učinak modela za dužnike ovisio bi o visini poreza i načinu na koji bi se subvencije odobravale. Poput ograničenje kamatnih stopa i tečaja, ova mjera bi imala blago negativni učinak na profitabilnost banaka i ne bi dovela do pada deviznih rezervi.

I konačno, model konverzije u kune, najpoželjniji za Udrugu Franak, izrazito je rizičan za makroekonomsku stabilnost jer predstavlja ogroman udar na devizne pričuve. HNB procjenjuje da bi se njegovom primjenom pričuve smanjile za 2,9 milijardi eura samo u slučaju konverzije kredita po tržišnom tečaju. Kad bi se konverzija radila po tečaju ispod tržišnog, udar na pričuve bio bi još jači.

Najnovije izvješće HNB-a pogledajte ovdje.