Trojica domaćih ekonomista redom nas uvjeravaju da nas čeka vrlo teška recesija na globalnoj razini (možda i teža od one koja je počela 2008.) dok su po pitanju nafte vrlo precizni: povijesni pad cijena ispod nule je presedan, ali i posljedica burzovnih igara, nikad niže potrošnje zbog koronavirusa i jako velikog pada potražnje za naftom iz najvećeg potrošača - Kine.

Ekonomist Guste Santini kaže kako oko cijena nafte uvijek može biti urotničkih, političkih i tržišnih scenarija te kako su za ovu negativnu cijenu glavni krivci ipak tržište i burzovni igrači:

'Imate neuspjele dogovore Rusije i Saudijske Arabije, koji su prvi srušili cijenu, a zbog nikakve i stalno padajuće potražnje uslijed pandemije koronavirusa cijena nafte je potonula i to je samo kratkotrajan fenomen u SAD-u. Američki gospodarski pokazatelji su na prvi pogled jako zabrinjavajući, recimo kad gledate broj nezaposlenih. Ali oni imaju jako fleksibilno tržište i isto tako će se vrlo brzo oporaviti.'

'Oporavkom ekonomije porast će i cijena nafte, a Europu i Hrvatsku ovaj fenomen ne treba posebno brinuti jer naftu nabavlja s mediteranskog tržišta. Nas treba više brinuti to što se poput Amerikanaca nećemo prilagoditi na nove tržišne uvjete, to je naš najveći problem, dok će oni brzo stati na noge. Iz dana u dan slušamo o novim mjerama za oporavak, a nećemo si priznati da smo toliko nerazvijeni da ne možemo ni sami proizvesti hrane koliko nam treba', realan je Santini i poručuje da nas čeka vrlo teška recesija, neovisno o cijenama nafte, jer svijet i dalje ne zna kako se boriti protiv koronavirusa, ipak problema broj jedan.

Profesor s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Ljubo Jurčić smatra da je golem pad cijena nafte šok, ali samo u kontekstu razmišljanja da se nikad u povijesti nije dogodilo da cijena ode u negativan teritorij.

'Pametne, razvijene države već godinama gledaju da u jedinici novostvorenog BDP-a imaju što manje jedinica nafte. To se najbolje vidi po automobilskoj industriji. U sedamdesetim godinama prošlog stoljeća, kada se dogodio prvi pravi naftni šok, bolji auto trošio je i po 30 litara goriva, a danas isti takav auto troši pet ili šest litara nafte', ilustrira Jurčić.

Zato i potražnja za naftom od 70-ih godina 20. stoljeća stalno pada, a razvoj zemalja gradio se na 'energiji mozga' umjesto na nafti. 'Jedna jedina sila koja je držala potražnju za naftom bila je Kina te je gradila infrastrukturu poput cesta, mostova, zračnih luka i brana, ali i oni su dosegli višu fazu razvoja. Faktor koji je poremetio sve je koronavirus', kaže Jurčić i dodaje:

'Burzovni špekulanti uvijek napuhuju stvari. Recimo, 2014. nafta se prodavala za 120 dolara po barelu, iako realno nije vrijedila više od 70-80 dolara. Danas su se ulagači kladili da će nafta pasti na 30 dolara i da niže od toga neće ići, no nitko nije očekivao koronu i sve poremećaje u potražnji i skladištenju koji su se dogodili. Pojačano špekuliranje uz malu potražnju i popunjenost rezervoara u SAD-u, koje je kratkoročno i glavni faktor kretanja cijena nafte, učinili su svoje pa se cijena u potpunosti srušila', zaključuje Jurčić.

Ekonomist Damir Novotny na to dodaje da su negativne cijene nafte paradoks sličan onome kada su zbog velikog viška novca u nekim zemljama poput Njemačke uvedene negativne kamatne stope:

'Trošak skladištenja nafte je vrlo visok pa su trgovci odlučili da je bolje i platiti nekome da otkupi terminske ugovore nego da plaćaju skladišta. To je kratkoročna neravnoteža. Dugoročno, dogovori o smanjenju proizvodnje nafte i dalje ne uspijevaju pa će cijene ostati niske jer i Rusija i Saudijska Arabija još uvijek zarađuju po sadašnjim cijenama. Pri tome, Saudijska Arabija je u puno boljem položaju jer njih vađenje nafte iz zemlje u prosjeku košta pet dolara po barelu, dok je u Rusiji ta cijena bitno viša, oko 15 dolara.'

No što sve to znači za Hrvatsku, pitamo ga: 'Sada imate cijenu naftnih derivata kakva je bila prije možda 15 godina i od toga opet nitko nema koristi jer se nitko ne vozi, epidemiološka situacija je takva. Kada se ekonomija oporavi, i cijene će se stabilizirati, ali dugoročno će naš najveći problem biti novi globalni trendovi', kaže Novotny i upozorava, baš kao i Santini, da imamo jako malo vremena za prilagodbu:

'Ako globalno dođe do smanjenja broja putovanja, a vrlo vjerojatno će doći, zemlje poput naše i recimo Grčka, koje najviše ovise o turizmu, bit će i najviše pogođene. Ako ćemo nakon korone imati Europu u Europi, SAD u SAD-u i Aziju u Aziji, tj. ako se smanji protok ljudi, roba i usluga, cijene nafte ostat će na vrlo niskim razinama pa se naš državni proračun neće imati odakle puniti. Toga trebamo svi biti svjesni, a posebno sindikati u javnim službama koji još uvijek ne vide da će morati pristati na rezanje plaća.'