Prije rata u Ukrajini ruski prirodni plin bio je ključan izvor energije za europske industrije. Cijene su bile relativno niske, a ugovori dugoročni, što je tvrtkama omogućavalo stabilnost i predvidljivost. No prekid opskrbe ruskim plinom prisilio je Europu da se okrene skupljim alternativama, poput ukapljenog prirodnog plina (LNG) iz SAD-a i Katra. LNG je znatno skuplji, ne samo zbog troškova transporta i ukapljivanja, već i zbog nedostatka dugoročnih ugovora koji bi stabilizirali cijene.

Helen Thompson, profesorica političke ekonomije na Sveučilištu Cambridge, ističe da je Europa sada prisiljena plaćati četiri do pet puta više za plin nego što to čini SAD. 'To je posljedica loše oklade', kaže Thompson. 'Godinama je Europska unija vjerovala Rusiji u opskrbi svoje industrije, a sada je ta ovisnost preusmjerena na skuplje izvore energije.'

Ovaj nagli porast cijena doveo je do drastičnih posljedica za energetski intenzivne industrije poput čelika, kemikalija i automobila. Njemački BASF, najveći svjetski proizvođač kemikalija, izgubio je trećinu svoje tržišne vrijednosti od početka energetske krize, a Thyssenkrupp, vodeći njemački proizvođač čelika, zatvorio je nekoliko postrojenja i smanjio proizvodnju, piše Politico.

Rastući troškovi i pad konkurentnosti

Za tvrtke kao što je Hans Keim Kunststoffe, koja se bavi oblikovanjem plastičnih dijelova, skok cijena energije predstavlja ozbiljan izazov. Ova mala njemačka tvrtka, smještena u Schwarzwaldu, poznata je po izradi plastičnih dijelova za različite industrije, uključujući zdravstvo, automobilsku industriju i zabavne parkove. Koristi osam peći za zagrijavanje plastičnih ploča, što zahtijeva veliku količinu energije.

'Prije rata naš godišnji račun za struju bio je oko 80.000 eura', kaže Christoph Keim, sin osnivača tvrtke. 'Sada se taj iznos gotovo udvostručio.' Zbog toga su bili prisiljeni povisiti cijene svojih proizvoda, što je smanjilo njihovu konkurentnost na tržištu. Neki proizvodi više nisu isplativi i morali su ih ukinuti, a bilo je i otpuštanja radnika.

No rast cijena energije nije problem samo za male i srednje tvrtke. Veliki industrijski divovi, poput Volkswagena, također se suočavaju s izazovima. Proizvodnja automobila zahtijeva ogromne količine energije, a rastući troškovi ugrožavaju dugoročnu održivost ovih tvrtki. Njemačka, sinonim za snažnu automobilsku industriju, sada se suočava s neizvjesnom budućnošću.

Prijetnja deindustrijalizacije

Njemačka industrijska proizvodnja nalazi se u stalnom padu, a prema podacima Oxford Economicsa, industrijska aktivnost u toj zemlji trenutno je na najnižoj razini u posljednjih deset godina, izuzimajući razdoblje pandemije. Situacija je slična i u Francuskoj i Italiji, gdje je industrijska proizvodnja također ispod razine iz 2021. godine. Prema Europskom sindikalnom institutu, EU je od početka pandemije izgubio više od 800.000 industrijskih radnih mjesta.

Olivier Rakau, glavni njemački ekonomist u Oxford Economicsu, upozorava da u trenutnim uvjetima 'nema dobrog razloga za proizvodnju određenih proizvoda u Europi'. Visoki troškovi energije otežavaju europskim tvrtkama da budu konkurentne na globalnom tržištu, osobito u usporedbi sa SAD-om, gdje su cijene energije znatno niže.

Osim energetskih troškova, europske industrije suočavaju se s rastućom konkurencijom iz Kine. Njezina prekomjerna proizvodnja tako otežava europskim proizvođačima da konkuriraju kako na domaćem, tako i na međunarodnom tržištu. Situacija je posebno teška za industriju čelika te je ona 2023. godine zabilježila najnižu razinu proizvodnje u Uniji od 1960. godine.

Adolfo Aiello, direktor za energiju i klimu u organizaciji Eurofer, koja zastupa europske proizvođače čelika, ističe da je energetski šok došao u najgore moguće vrijeme. Industrija čelika pokušava smanjiti emisije ugljika zamjenom prirodnog plina vodikom ili električnim pećima, ali ti su procesi izuzetno energetski intenzivni i povećavaju potrošnju energije.

Obnovljivi izvori energije: Svjetlo na kraju tunela?

U pokušaju da se nosi s rastućim troškovima energije i smanji ovisnost o fosilnim gorivima, Europa ubrzano prelazi na obnovljive izvore energije. Prošle godine 44 posto električne energije u Uniji dolazilo je iz obnovljivih izvora, što je značajan porast u odnosu na 37 posto prije ruske invazije na Ukrajinu.

Njemačka je jedan od predvodnika u ovoj tranziciji, ubrzano šireći kapacitete za vjetar i sunce. Međutim mnogi stručnjaci upozoravaju da obnovljivi izvori energije neće odmah smanjiti troškove električne energije. Simone Tagliapietra, stručnjak za industrijsku politiku iz think tanka Bruegel, ističe da Europa neće moći strukturno smanjiti troškove električne energije prije sredine 2030-ih.

Iako su solarni paneli najbrže rastući izvor obnovljive energije, Europljani se suočavaju s novim izazovom: gotovo 95 posto europskog tržišta solarnih panela kontrolira Kina. Iako je to za kupce isplativo, politički gledano izaziva zabrinutost zbog ovisnosti o kineskoj tehnologiji.

Draghi poziva na resetiranje europske industrijske politike

Suočena s rastućim izazovima, Europska unija sada nastoji resetirati svoju industrijsku politiku. Mario Draghi, bivši čelnik Europske središnje banke, nedavno je predstavio izvješće u kojem poziva na zajednički odgovor EU-a kako bi se smanjili troškovi energije i osigurala budućnost europske industrije.

Draghi ističe da Europa mora masivno ulagati u zelene industrije i obnovljive izvore energije, ali i reformirati svoje energetsko tržište da bi omogućila niže cijene. Njegov plan uključuje subvencioniranje domaćih proizvođača i zaštitu ključnih industrija od jeftine konkurencije iz inozemstva, posebno Kine.

'Zasigurno bi Kina mogla ponuditi najjeftiniji put za postizanje naših klimatskih ciljeva', rekao je Draghi, 'ali kineska konkurencija koju sponzorira država predstavlja prijetnju razvoju naših čistih industrija.'

Budućnost europske industrije

Europa se suočava s dugotrajnim posljedicama energetske krize i ključno je pitanje hoće li moći brzo djelovati da bi osigurala dugoročnu održivost svoje industrije. U suprotnom, deindustrijalizacija bi mogla postati neizbježna, što bi imalo teške posljedice ne samo za gospodarstvo, već i za socijalnu i političku stabilnost kontinenta.

Kako je Draghi istaknuo u svom izvješću: 'Razlozi za jedinstven odgovor nikada nisu bili uvjerljiviji.' Europa mora hitno djelovati da bi smanjila energetske troškove i osigurala svoju industrijsku budućnost, inače riskira gubitak ključnog dijela svoje ekonomske moći.

U međuvremenu, svaki dan odgađanja znači daljnje gubitke radnih mjesta i zatvaranje postrojenja diljem Europe. Ako se ne pronađe brzo rješenje, industrija, koja je stoljećima oblikovala europski ekonomski razvoj, mogla bi se suočiti s polaganom, ali neizbježnom agonijom.