'Nagodba će ići u pravcu da se dug nastavi otplaćivati iz redovnog poslovanja, a dio će biti pretvoren u vlasnički kapital', rekao je Ante Ramljak, uvjeren u postizanje nagodbe jer je, kako kaže, stečaj za sve vjerovnike puno gora alternativa.

U konačnici, stupanj otpisa potraživanja vezan je uz mogućnosti Agrokora da iz budućeg poslovanja podmiruje svoje obveze. Dakle polazna točka za određivanje postotka otpisa je prihvatljiv omjer budućeg duga i potencijalne operativne dobiti.

Prema procjeni Ramljakova tima, u 2018. Agrokor će ostvariti operativnu dobit (EBITDA) od 344 milijuna eura. Kako je standardni omjer prihvatljivost visine zaduženja šest puta EBITDA, to znači da je prihvatljiv dug za 'novi' Agrokor oko dvije milijarde eura (15 milijardi kuna). Drugim riječima, sve što je iznad tog iznosa ide u otpis.

Međutim to ne znači da će svim vjerovnicima biti otpisan isti postotak duga. U pregovorima o nagodbi oni se svrstavaju u različite grupe, ovisno o vrsti potraživanja i instrumentima osiguranja.

Tako će se na vrhu naći tzv. senior kreditori koji su sudjelovali u roll-up kreditu i koji mogu računati na isplatu u stopostotnom iznosu i zaradu na kamatama. Riječ je o 960 milijuna eura (7,2 milijarde kuna), pri čemu se polovica te svote odnosi na stara potraživanja, a polovica je novi kredit.

<<Ovdje pogledajte 50 fotografija koje govore sve o krizi u Agrokoru>>

U sredini će biti vjerovnici koji imaju čvrsta osiguranja naplate potraživanja. Riječ je o vjerovnicima koji imaju pokriće u imovini (tzv. razlučna prava) i koji mogu računati na otpis do 50 posto. Od ukupno priznatih tražbina u iznosu od 41,2 milijarde kuna, osigurani vjerovnici potražuju 8,17 milijardi kuna. 

Na dnu će se naći vjerovnici koji nemaju nikakva osiguranja naplate. Kod njih bi se otpis mogao popeti na više od 90 posto. Među njima je najveći ruski Sberbank, kojem Ante Ramljak osporava potraživanje zbog pokušaja prisilne naplate sudskim putem.

Povoljnija pozicija osiguranih vjerovnika proizlazi iz činjenice što posjeduju založna prava na nekretninama i drugoj imovini Agrokora pa se mogu namiriti iz vrijednosti tih stvari ili prava odvojeno i neovisno o namirenju vjerovnika čije tražbine nisu osigurane.

Dakle oni ne moraju prihvatiti nagodbu jer ako i dođe do stečaja, imaju pravo na imovinu koja ne ulazi u stečajnu masu.

Poseban tretman imat će dobavljači koji, unatoč tome što u pravilu nemaju osiguranja za svoja potraživanja, mogu očekivati povoljniji status zbog političkog pritiska, ali i njihove uloge u omogućavanju kontinuiteta poslovanja Agrokora. To se moglo vidjeti i u dosadašnjem postupku u kojem je malim dobavljačima u potpunosti isplaćen stari dug dok su srednji i veliki, oni koji su nastavili suradnju s Agrokorom, naplatili 40 posto potraživanja.  

Ali premda predstavnici dobavljača stoje na stajalištu da neće pristati na otpis veći od 15 posto, u končanici će teško postići svoj cilj. U nagodbi će im se vjerojatno priznati dosad plaćeni iznos, ali će od preostalog potraživanja veći dio morati otpisati.

Povoljna okolnost za vjerovnike je to da će za dio potraživanja dobiti dionice Agrokora, što će donekle ublažiti gubitak pod uvjetom da ih jednog dana uspiju unovčiti po pristojnoj cijeni.   

Treba naglasiti da će postotak otpisa ovisiti i o dinamici otplate duga. Ako vjerovnici budu inzistirali na brzoj naplati, otpis će biti veći, a ako pristanu na odgodu otplate i duži rok povrata (pet i više godina) uz primjerenu kamatu, mogu računati na manji postotak otpisa.