Andrejeva MPA Akademija – Škola glazbene produkcije i multimedije nalazi se na Sveticama, u Trpinjskoj ulici.

Kad smo je posjetili bilo je vrijeme predavanja pa su hodnici bili puni studenata. U jednoj od učionica Nikša Bratoš, višestruko nagrađivani aranžer i producent, baš je polaznike učio nekim od trikova iz glazbene industrije.

Ukupno MPA Akademija ima 25 predavača. Uz Bratoša tu su mnoge druge velike domaće i inozemne face iz svijeta produkcije i audio inženjerstva. Tako u Lončarićevoj školi predaje Steve Albini koji je surađivao s Nirvanom, Robertom Plantom & Jimmyjem Pageom te Andrew Scheps koji iza sebe ima suradnju s Metallicom, U2 i RHCP, i solo izvođačima kao što su Adele, Michael Jackson i Beyonce.

'Krenuo sam prije devet godina s pet polaznika. Sad imamo 180 studenata i to je naš maksimum koji ne želimo prelaziti. Ne želimo kvalitetu programa pokvariti kvantitetom polaznika. Studenti su uglavnom iz Hrvatske. Ima ih dosta iz BiH-a i Srbije, čak znaju doći iz Italije i Švicarske. Prvenstveno zbog toga što je kod nas školovanje pet puta jeftinije nego vani. Okvirna cijena godine je između 12 – 13 tisuća kuna dok u inozemstvu ovakvi programi koštaju 10 tisuća eura', priča Andrej.

Oprema bez kredita

Sjedimo ispred njegovog ponosa i dike. Najrespektabilnije konzole za audio produkciju na svijetu engleskog proizvođača Solid State Logic vrijedne više od pola milijuna kuna. Zbirno je u opremu investirao, kaže, više od 1,5 milijuna kuna, i to bez kune kredita.

'Išao sam korak po korak. S obzirom na to da sam nekad bio bankar bježim od svake pomisli od dizanja kredita. Nekad sam osobno izdavao kredite, a bio sam i trezorist te sam radio s milijunima kuna. S akademijom ideja je bila da prvih sedam godina ništa ne zarađujemo. Sve što bi učenici uplatili za školarinu, reinvestirali smo u bolju opremu. Trebalo je puno godina odricanja kako bismo došli na ovaj nivo...', prisjeća se Andrej.

Katica za sve

U počecima je bio 'Katica za sve'. Uz predavanja, čistio je, prao prozore, vodio marketing i sve ostalo. S vremenom je zaposlio prve djelatnike te ih trenutno ima četvero stalno zaposlenih. Sedam godina živio je na minimalcu, da bi prije dvije godine konačno sebi povećao plaću. Lani je MPA Akademija imala promet od oko 1,5 milijuna kuna.

'Tih prvih godina rada škole živjeli smo od suprugine plaće i onog što bih zaradio snimajući za razne izvođače i bendove', objašnjava Andrej.

U glazbu se zaljubio kao klinac. Sve je počelo s tri – četiri godine kad je dobio mali bubanj. Kad je otac vidio da ima dara za muziku upisao ga je u školu za harmoniku.

'Prije mene u obitelji se nitko nije bavio glazbom. Otac me upisao na harmoniku jer je vidio kako harmonikaši dobro zarađuju. Mene taj instrument nije baš privlačio te sam nakon dvije – tri godine odustao od glazbene škole. Počeo sam svirati gitaru. Svirao sam i pjevao u metal bendu. I tu se razvila ljubav prema produkciji i studijskom snimanju', priča Andrej.

Nakon završene srednje geodetsko-tehničke škole prvo je radio u tvrtki za selidbe, a zatim se zaposlio kao zaštitar u banci. Sav novac koji je zarađivao trošio je na glazbenu opremu.

10 mjeseci rada za jedan studijski mikrofon

'San mi je bio imati svoj studio, a tada su cijene za glazbenu opremu bile izuzetno visoke. Izračunao sam da bih od svoje plaće morao raditi 10 mjeseci bez da jedem kako bih si mogao priuštiti jedan studijski mikrofon. Zbog tog sam odlučio dati otkaz i otići u Ameriku', objašnjava Andrej.

Preko bare je otišao 1999. kad je imao 21 godinu. Živio je u Detroitu kod majke koja se doselila tri godine prije. Kako nije imao radnu već samo boravišnu vizu, bio mu je sužen izbor poslova.

'Tražio sam nešto gdje me nitko neće ništa pitati. Gdje inspekcija ne dolazi. U lokalnim novinama sam našao oglas za čistača konjskih štala. Jedini uvjet je bio da se zna voziti traktor. Kao klinac u Zagorju sam kod bake i djeda vozio sijeno tako da sam nešto znao o traktoru. I dobio sam posao', priča Andrej.

Iduće tri godine radio je, kako on to zove, u hotelu za konje. Četveronožni ljubimci bogatih Amerikanca tražili su svakodnevnu njegu. Lončarić se brinuo o 60 konja koje je izvodio, hranio te im čistio štalu.

'To je bila žešća fizikalija. Nema vikenda i slobodnih dana jer konji jedu non – stop. Nisam se nikad pitao što mi ovo treba. Imao sam jasan cilj u glavi i znao sam zašto to radim. Znao sam da kad tjedan završi dolazi plaću, nakon toga idem u trgovinu i kupujem mikrofon ili neku drugu opremu. Dnevnica je bila 10 dolara po satu. Zarađivao sam oko 1000 kuna dnevno', prisjeća se Andrej.

Povratak u Hrvatsku

Uz dadiljanje konja uskoro je krenuo s još jednim poslom. Prao je podove, punio police i frižidere u lokalnoj trgovini. Od 7 sati ujutro do 14 popodne bio je u štalama, a od 15 do 21.30 sati radio bi u dućanu. Vremena za izlaske nije imao.

'Kad bih došao navečer doma, onda bih učio. Čitao stručnu literaturu i testirao opremu. Bilo je malo spavanja, ali znao sam da u te tri godine moram stisnuti zube', ističe Andrej.

Odlučio se na povratak u Hrvatsku kad je vidio da još naredne dvije do tri godine neće dobiti radnu dozvolu. To je značilo kako bi morao nastaviti raditi teške fizičke poslove.

'Tijelo mi je bilo u lošem stanju. Godinu dana prije odlaska u SAD radio sam selidbe što je ostavilo traga na leđima. Fizički sam došao do faze da se ujutro nisam mogao dići iz kreveta. Morao sam se prvo baciti potrbuške na pod kako bih se ustao i uspravio. Tad sam rekao da je dosta', Andrej.

U Hrvatsku se vratio 2002. s glazbenom opremom u koju je uložio između 20 do 30 tisuća dolara. Jednu sobu stana u Utrinama pretvorio je u studio. Planirao je producirati rock i heavy metal glazbu, ali prvu suradnju je imao s reperom Edom Maajkom na albumu 'No Sikiriki'. Nakon toga reperi su mu dolazili kao na pokretnoj traci, ali od toga još uvijek nije mogao živjeti.

'Kad sam se vratio iz Amerike to mi je bio najteži period u životu. Doslovno nisam imao za kilogram krumpira. Došao bih na plac i prebirao po džepu da skupim sitniš za pola kilograma. Mislio sam si što ću sutra... To je bio trenutak kad sam razmišljao ima li sve to smisla', iskren je Andrej.

Banka pa glazba

Ipak ustrajao je i malo po malo si je gradio ime na domaćoj glazbenoj sceni. U svoj studio ga je primio Nikša Bratoš, a paralelnoj je volontirao i u Croatia Recordsu. Uz sve to našao je stalan posao u banci gdje je ostao naredne četiri i pol godine.

'Odradio bih osam sati u banci, a nakon toga bih producirao muziku. Rad nije bio fizički zahtjevan kao u Americi, ali je bio psihički iscrpljujući jer sam studio punio vikendima i u večernjim satima nakon posla', priča Andrej.

Kako mu je studio sve bolje radio daje otkaz u banci, da bi se 2010. odlučio na otvaranje škole za audio – inženjere. Uz potporu supruge, uzima karticu koja može podnijeti do 12 tisuća kuna minusa i preko Facebooka oglašava postojanje škole.

'Sva ta odricanja i težak rad u Americi naučila su me da budem izdržljiv i fokusiran na cilj. Dugo sam živio u uvjerenju da ako sam ja tako nešto izgradio, mogu i svi drugi. Ali ne mogu. Mogli bi kad bi bili odlučniji i više vjerovali u sebe. Naučio me to rad sa studentima. Naša škola opremljena je na svjetskom nivou. Međutim, većina ne grize i ne koristi priliku. Žao mi je zbog toga, ali opet oni biraju', primjećuje Andrej.

Njegova želja je da sad nakon više od 20 godina napornog rada malo digne nogu s gasa. Sve više mu je prioritet obitelj i bijeg iz grada u prirodu.

'Kad bi došao ozbiljan kupac i ozbiljna ponuda bio bih spreman prodati školu. I dalje bih se bavio glazbenom produkcijom. Ali u ovoj fazi života želim se što više posvetiti svojim najbližima', iskren je Andrej.