Vrlo neobičan razvoj događaja, ali i vremena su nevjerojatna.

'Brzo učim i shvaćam, a nije me sramota pitati ono što ne znam. Imam dobru i jaku podršku naših ljudi u svim segmentima, a bogme i iskustvo u posljednje dvije godine, tako da mislim da sam nadoknadio nedostatak diplome', govori za tportal Hadžić.

Za neupućene, on je službeno imenovan direktorom tvrtke Uljanik Brodogradnja 1856., osnovane radi ponovnog pokretanja proizvodnje i oživljavanja brodogradnje u Puli. Dokapitalizirana je u stečajnom postupku 'starog' Uljanika, a naslijedila je i svu imovinu stare tvrtke. Vlada joj je upravo odobrila jamstvo za kredit od 32,5 milijuna kuna kod HBOR-a, kojim će osposobiti pogone i stvoriti uvjete za pokretanje proizvodnje. A onda što bude.

Pitamo Hadžića, radnika u fotelji direktora, kako je zapravo došlo do ovakvog razvoja događaja - je li on bio najlogičniji kandidat ili zadnji koji se htio prihvatiti posla, odnosno jedini koji vjeruje u uspjeh?

'Ne bih rekao da sam bio baš zadnji kandidat, ali da je stolica vruća i bodljikava - bogme jest. Vrlo je neudobna. Ni ja ni tim malih ljudi oko mene nismo ovdje došli po političkim vezama. U Uljaniku smo po petnaest ili dvadeset godina i imamo specifična stručna znanja u različitim segmentima', kaže nam Hadžić.

'Nulti' potez svakako je dovršenje novogradnje 526, broda za prijevoz žive stoke koji je još 'stari' Uljanik započeo raditi. Kompleksan je to posao sam od sebe - zahtijeva zapošljavanje 200 do 250 radnika i kredit od pedesetak milijuna eura - a tu je još i činjenica da je započeti brod dio stečajne mase stare tvrtke, pa i to treba formalno raspetljati.

A paralelno treba pronaći kupca, jer to je preduvjet za kredit, državna jamstva i sve ostale korake koji se očekuju. Direktor Samir Hadžić dosta je samouvjeren: kaže da se u Uljaniku ovih dana zapravo nastavlja raditi kao i dosad te kao jedinu promjenu vidi pojačan interes medija s obzirom na to da je bivši skladištar i službeno postao direktorom.

'Dan nakon toga jednako je svanulo, nastavili smo raditi normalan posao. Naravno, u kući se uvijek zna malo više nego izvan nje, pa nitko od radnika nije bio iznenađen imenovanjem. Uljanik je do svog kraha bio jedno od najboljih i najproduktivnijih hrvatskih brodogradilišta, što je zasluga prije svega njegovih radnika. Pametnim menadžmentom on ne samo da može, nego i mora biti uspješan', govori nam Hadžić. Pitamo ga za osnovne principe njegova rada:

'Istina je da još uvijek živimo dan za danom, pogotovo u ovim pandemijskim uvjetima, ali osnovno je dobro poznato: pažljivo pratimo da nam troškovi ne prelaze prihode. Osobno neću dopustiti da ni u jednom trenutku ponovno odemo u minus', kaže direktor.

Potvrdio je da su Puljani spremni na suradnju s drugim hrvatskim brodogradilištima - može postojati lojalna konkurencija, pa da jedni drugima uskaču kad imaju viška ili manjka poslova. U kontaktu su.

'Država je u ovom trenutku vlasnik Uljanika i smatram da bi tako trebalo ostati još najmanje dvije do tri godine - ne zbog bilo kakvog 'krpanja' dugova, nego pomnog praćenja kako se tvrtka oporavlja i razvija. Tek tada, ako postoje interes, želja, volja i plan, može se razmišljati o oblicima dioničarstva ili eventualnim strateškim partnerima, iako ne vidim nijedan razlog da brodogradilište ne bude profitabilno i ako ima status državnog.'

U tvrtki trenutno radi tridesetak ljudi čije se plaće pokrivaju iz prihoda od sitnih poslova, za dovršetak spomenute novogradnje planira se podići taj broj na 200 do 250, a u punim kapacitetima vjeruje se da bi 'novi' Uljanik mogao biti konkurentan s 500 do 700 zaposlenih i proizvodnjom jednog do dva broda godišnje - ali onih s visokom dodanom vrijednošću, poput srednjih i manjih kruzera.

Hadžiću za kraj nudimo da prokomentira nove kaznene prijave protiv prethodnih direktora pulskog brodogradilišta, koje se sumnjiči za kriminal težak preko milijardu kuna. Dobro pazi kako se izražava.

'Srećom, dobili smo priliku za clean start i onakve stvari se ovdje više ne smiju događati. Ako im se zbilja dokaže sve za što ih se sumnjiči, što kazati… Znam samo da su oštetili i mene, tko zna hoću li ikada vidjeti svojih osam zaostalih plaća.'