Na Pelješkom mostu Kaleb je angažiran već dulje vrijeme, no suradnja s kineskom tvrtkom CRBC zapravo se dogodila slučajno: oni su tražili nekoga da odradi sitne poslove oko spajanja vodovodnih cijevi zaostalih od ranijeg projekta gradnje mosta. Kako Nikša Kaleb ima obrt za podvodne radove i već godinama radi na regionalnom vodovodu Neretva - Pelješac - Korčula - Lastovo - Mljet, bio je logičan izbor.

'Kroz priču smo došli do projekta polaganja vodovodne cijevi na morsko dno kako bi se osigurala voda na Pelješcu za kineske radnike, za betonaru, za laboratorije, odnosno za kompletno gradilište. Tako smo osim polaganja skoro tri kilometra cijevi i 36 tona oteživača na dno sudjelovali u podmorskim fiksiranjima oplate za naglavne ploče, na kojima se grade stupovi mosta, kao i podmorskim betoniranjima', iznosi Kaleb za tportal.

Već ranije nešto je govorio o svojoj suradnji s Kinezima, a sada je dojam, čini se, još malo jači:

'Nevjerojatno su marljivi i koliko sam mogao primijetiti, nemoguće je da će se netko skrivati ili zabušavati na poslu. Možemo im biti zahvalni jer se puno može naučiti od njih kao radnika, ali i kao poslodavaca. Zadovoljni Kinezi, zadovoljni mi. Da nije uspostavljena odlična suradnja i timski duh, ne bi se radilo ovako dobro', kaže ovaj bivši rukometaš kojega je, zgodno, kroz cijelu sportsku karijeru pratio nadimak - Kina.

Problemčić koji spominjemo zapravo je uobičajen na gradilištima ovog tipa i veličine, što ne znači da je jednostavan za rješavanje. Na samom dnu pilota, odnosno cijevi koja se kao nosač zabija u morsko dno, došlo je do oštećenja pa bušilica koja buši ispod stijene nije mogla nastaviti raditi. Trebalo je ukloniti komad koji je smetao i to kontroliranim miniranjem vrlo malom količinom eksploziva.

To smo napisali ovako laički, da svi shvate što se dogodilo. A evo i iskustva iz Kalebove ronilačke perspektive:

'Pilot je promjera 1,8 metara... U tako malom prostoru bez svjetla, iako su cijelo vrijeme uključene podvodne svjetiljke, potreban je poseban oprez prilikom izrona: u pilotu su još po tri ili četiri cijevi za ispumpavanje mulja, konop kojim se spušta eksploziv, kabel za aktiviranje i konop po kojem se izranja i pomoću kojeg odrađujemo dekompresijske zastanke. Puno je teže izranjati jer moramo paziti da se u mraku na zapetljamo u sve to. Dubina na kojoj se radi je 49 metara, a sigurnosni ronilac čeka na 24 metra', referira nam Kaleb.

Cijevi u kojima on inače roni imaju još uži promjer, tek oko metra, no ovaj zadatak ipak je bio puno složeniji.

A radio je Kaleb svašta vezano uz ronjenje, njegovu strast još otkako je završio srednju školu. I dok je igrao rukomet pobrinuo se da ima slobodne ruke tako da zaroni koji put.

'U ugovoru sportaša redovito je navedeno da ne smije skijati, rolati, voziti skuter, motocikl, da mora biti vezan u automobilu, da ne smije roniti.... E, ovo zadnje se iz mog ugovora uvijek izbacivalo!' smije se Kaleb.

A kada je završila sportska karijera, kaže, stvari su se dalje same posložile. Uskoro je zaposlen na spomenutom regionalnom vodovodu te s kolegom roniocem odrađuje dio zadataka pod morem. Hvali i menadžment na čelu s Jakovom Belićem, a koji je učinio mnogo kako bi se zamijenile dotrajale cijevi i poboljšala opskrba otoka Korčule, Mljeta i Lastova, kao i poluotoka Pelješca.

'Ilustracije radi, kad se dogodi puknuće cijevi pod morem, stvara se gubitak od po 20-30 litara u sekundi, dok je kompletna potrošnja grada veličine Opuzena oko deset litara u sekundi. Stoga je važno što prije zaroniti i spriječiti gubitke', objašnjava nam Kaleb. Priznaje da sada, kada se intenzivno radi na Pelješkom mostu, i nema previše vremena za ronjenje u ležernom stilu. Za svoj gušt.

'Prije početka gradnje mosta imao bih pauzu u ronjenju od Badnjaka do Tri kralja i ostatak godine stalno bih ronio. Sad moram pričekati završetak gradnje mosta da opet mogu rekreativno zaroniti', govori nam, a za kraj mu čisto kurtoazno postavljamo tradicionalno pitanje o rukometu.

'Pratim, da, a bilo mi je veliko zadovoljstvo sudjelovati u komentiranju Europskog prvenstva kao član RTL televizije. Osobno sam bio angažiran u radu s djecom u Metkoviću, ali dolaskom svake političke opcije na čelo grada svakom novopostavljenom čovjeku ili uhljebu na čelu kluba moraš objašnjavati kako sunce ne izlazi na sjeveru. Zato se radije zahvališ, ne trošiš energiju i promijeniš temu. Ljepše je pričati o moru, Dalmaciji, vinu, ženama…'