Parlamentarni izbori su iza nas, a u novom sazivu Sabora našao se Davor Dretar zvani Drele. Pjevač, zabavljač i vlasnik restorana 'Vruća čuča' opravdao je prvo mjesto na izbornoj listi stranke Miroslava Škore koja obuhvaća krajnji sjever Hrvatske. Ulazak među novu političku elitu Drele je proslavio eksanjem gemišta i podrigivanjem. Stranka, također pjevača i zabavljača Škore, osvojila je lijepih 10, s koalicijskim partnerima 16 saborskih stolica, pokazujući kakvu ozbiljnu konzervativnu politiku voli dobar dio hrvatskih birača.

Osnivač Dreletronica, Drele je davnih devedesetih bio zagorski raper. Jedan drugi raper preko Velike bare, Kanye West, također se bacio u političke vode, iznenadivši Amerikance kandidaturom na predstojećim predsjedničkim izborima i razbacujući se sočnim izjavama poput one: 'Ja sam 50 posto utjecajniji od Stanleya Kubricka, apostola Pavla, Picassa… jeb.... Picassa i Escobara. Utjecajniji sam 50 posto od bilo kojeg drugog ljudskog bića'. (Onim 50 posto valjda aludira na reperskog rivala 50 Centa).

Na mjestu Prve dame, Melaniju Trump bi stoga mogla zamijeniti Westova supruga, influencerica Kim Kardashian, ali samo teoretski, jer Kanye nema nikakve šanse za pobjedu. No Kanye je jedan od manje ili više ozbiljnih ridikula koji se, ne samo u Sjedinjenim Državama, kandidiraju za prestižne političke pozicije, mada znaju da u tome neće uspjeti. Za razliku od autsajdera koji se pojavljuju niotkuda, makar bili dobro potkoženi biznismeni, slavne osobe iz svijeta estrade i sporta svojim imenima lakše privlače medijsku pažnju.

Kandidatura im služi za samopromociju ili se njome rugaju establišmentu i demokratskoj koncepciji vlasti, podsjećajući javnost na činjenicu da se estrada i lakrdijaši zadnjih godina sve ozbiljnije uvlači u parlamentarne klupe i predsjedničke fotelje, ne samo u Sjedinjenim Državama. I to po onoj 'svatko može biti političar i trener nogometne nacionalne vrste'. Svatko, pa i ridikuli.

Jedan od takvih je performer i aktivist Vermin Love Supreme, dugogodišnji uporni kandidat na kojekakvim američkim lokalnim, državnim i nacionalnim izborima, koji je bezuspješno okušao sreću i u ovogodišnjoj predsjedničkoj utrci, ovaj puta kao član ozbiljne konzervativne Libertarijanske stranke.

S velikom čizmom na glavi umjesto šešira i golemom četkom za zube u ruci poput pastirskog štapa, bradati Supreme je na nacionalnoj konvenciji te stranke dogurao do nevjerojatnog trećeg mjesta izbornim programom koji uključuje izgradnju svijesti o nadolazećoj 'zombi apokalipsi', 'vremenskoj kapsuli kojom bi se vratio u doba Hitlera da ga likvidira', nacionalnoj kampanji za pranje zubiju i obećanjem da će svakome tko za njega glasa pokloniti pravog, živog ponija.

Maskiran u meksičku verziju Supermena, satiričar i sam po sebi celebriti Superbarrio Gomez se 1996. također proglasio američkim predsjedničkim kandidatom održavajući izborne skupove, a prije toga je 1988. bio kandidat za istu poziciju u Meksiku.

U predsjedničku utrku 2000. krenuo je punker i rocker Eric Reed Boucher, poznatiji pod umjetničkim imenom Jello Biafra. Na listi Zelene stranke Sjedinjenih Država našao se na drugom mjestu nakon poznatog borca za zaštitu potrošača i ekologa Ralpha Nadera. Godine 2012. za ulazak u Bijelu kuću kandidirao se profesionalni hrvač, republikanac Jonathon Tepes Sharkey sa Floride...

Na predsjedničkim izborima u Republici Češkoj 2013. se našao skladatelj, slikar, sveučilišni profesor i povremeni novinar, pjesnik i dramatičar Vladimir Franz. Već prvog tjedna kampanje bio je skupio 90.000 potpisa, ali većina Čeha ipak nije mogla progutati njegovu tetovažu od glave do nožnih prstiju, što ga je svrstalo u kategoriju ridikula.

Takvih je puno, ali među najsmješnijima od 1.500 registriranih kandidata za ulazak u Bijelu kuću 2016. portal SFGate je u to doba posebno izdvojio živopisnog biznismena i reality zvijezdu Donalda Trumpa. Nastavak znate. Navodeći razloge njegove pobjede analitičari spominju karizmu, populističku retoriku protiv establišmenta, mada je sam dio njega, i nadasve žongliranje medijima. I to novim medijima.

Zahvaljujući tome Trump je u izbornoj godini besplatno osvojio 4,96 milijardi dolara vrijednog medijskog prostora, od glavnih TV vijesti do Buzzfeeda i Twittera, više nego tadašnji kandidati Hillary Clinton, Bernie Sanders, Ted Cruz, Paul Ryan i Marco Rubio zajedno. Koliko su mediji važni pokazala je prva TV–debata u povijesti između J.F. Kennedyja i Richarda Nixona. Pobjeda mladog demokrata dijelom se pripisuje tome što je izgledao bolje i nije se znojio kao stariji republikanac.

Porast broja takvih kandidata znak je frustracije glasača i ozbiljnog razočaranja profesionalnim političarima, kaže američka politologinja Natasha Lindstaedt. To ima veze, kaže ona, sa promjenama u samoj politici, od tradicionalnih političkih vještina do korištenja medija i načina prikupljanja novca za kampanje. Često je važnije kako se nešto kaže, od onoga što se kaže. Linija između zabave i vijesti (Amerikanci to zovu 'infoteinment', infozabava) sve je zamagljenija, sama politika postaje estrada (nekada je važnije kakvu torbicu i stajling nosi neka članica Sabora nego ono što u Saboru ima reći), pa nije čudo što estrada ulazi u politiku. Birači ih naprosto doživljavaju kao umor i odmor od tradicionalne politike koja mora rješavati suštinske probleme.

Takvi kandidati obično nemaju nikakva znanja o politici, nedostaju im znanja o zakonima i upravljanju, ali njihova je prednost što mogu koristiti pojednostavljeni stil komuniciranja i izravan jezik razumljiv običnom čovjeku, ostavljajući dojam da su jedni od njih. Oni ne trebaju imati akademsku naobrazbu niti biti članovi važnih institucija, predstavljajući se time 'jednim iz naroda'. Drele uz gemište promovira pohane piceke, dok Željko Kerum lijepi pršut na čelo i govori o sestrinim unucima, što privlači birače koji ne žele podržati kandidata koji 'pametuje'.

I kako se takvi snalaze kada jednom dođu na vlast? Nekadašnji holivudski kauboj Ronald Reagan je među rijetkima koji je iza sebe ostavio nasljeđe ozbiljnog predsjednika. Većina ostalih su jednokratni političari sa dvojbenim rezultatima. Glumac i bivši predsjednik Filipina, Joseph Estrada, osuđen je zbog korupcije. Predsjednik Haitija, pjevač Michel Martelly poznat kao 'Sweet Micky' optužen je za korupciju i političko nasilje.

Bivši igrač kriketa Imran Khan se nakon dolaska na mjesto premijera Pakistana upetljao u stare sukobe s Indijom. Ukrajinski komičar Volodimir Zelenski je odmah pri dolasku na mjesto predsjednika upao u aferu 'Zviždač' u režiji Donalda Trump.

Zbog pandemije koronavirusa u Los Angelesu je otkazan ovogodišnji 'Politicon', peta dvodnevna konvencija koja privuče 10.000 posjetitelja i sugovornike svih političkih opcija, bilo političare, aktiviste i predstavnike medija, bilo holivudske zvijezde i sve vrste zabavljača da razglabaju o veseloj strani politike. Suosnivač 'Politicona' je producent rock koncerata, Simon Sidi, što već samo po sebi govori o prirodi skupa, pa CNN konvenciju komentira riječima: 'Politicon je festival lakrdijaša. Ovdje smo zato da zabavimo ljude koji vole svijet politike'.