Radić je po struci diplomirani audioinženjer. Kao tinejdžer, kaže, vježbao je po cijele dane gitarske i klavirske dionice maštajući da vodi opaki heavy metal bend koji je toliko slavan da im je na koncertima predgrupa, ni manje ni više, kultni Iron Maiden.

Za frontmena metalaca ipak vam treba nešto duža kosa. Kad ste se odlučili ostaviti gitare i baciti na videoigre?

Hahaha… Još uvijek volim žešći zvuk i električnu gitaru, ali s dugom kosom sam se davno razišao. Ma da, glazba je oduvijek bila prva ljubav i intrinzični katalizator mojeg kreativnog izražavanja. Sasvim prirodno, glazbena znatiželja i široki spektar raznih utjecaja godinama su se nadopunjavali i onda oblikovali u jedan, rekao bih, sve uključiv i zaokruženi glazbeni ukus. Glazba je tako bila i početak mojeg puta u gaming svijet. Međutim, tu sam kreativnu komponentu vremenom pretočio i upogonio na korist poslovnom aspektu proizvodnje video igara. Taj nekakav poduzetničko-kreativni mindset je zajednički nazivnik svega onoga što jesam i radim u zadnjih dva i pol desetljeća.

Poznato mi je da ste snimili sve glazbene dionice za vaše igre.

Da. To je nešto na što sam zaista ponosan. Glazbu koju sam napravio radio sam paralelno sa mnoštvom drugih obaveza na nekoliko poslova istovremeno, 24 sata u danu mi je oduvijek bilo premalo. Ali nakupilo se toga kroz godine, u brojkama je to otprilike oko 1500 minuta glazbe, odnosno nekih 40-ak albuma koje sam napravio za video igre i nešto malo za kazalište i film. Danas sam zaokupljen drugim stvarima, ali kad nađem malo vremena uživam u glazbi i komponiranju za svoj gušt.

Kome ste prodavali te prve igre?

Mi smo se već od starta okrenuli izradi casual igra namijenjenih širokoj publici željnoj jednostavnog i zabavnog sadržaja, za razliku od hardcore igara koje su uglavnom konzumirane od uže i specifično targetirane skupine okorjelih gejmera. Iz više razloga je to bila dobra i praktična odluka, a godine su pokazale da nismo pogriješili. Naše prve igre nudili smo doslovce sami raznoraznim domaćim trgovinama, to su bila vremena. Sjećam se da sam jednom prilikom sa prepunom vrećicom naših igara na 'prženim CDima došao u vrlo poznati lanac dućana koji se samo nasmijao na prijedlog da naše igre stave na svoje police. Onda smo ponudili te naše prve igre stranim publisherima koji su poznavali kretanja industrije video igara i tu smo dobili koliko-toliko pozitivan odaziv. Međutim, iako su ti prvi rezultati bili zaista skromni, nama je to bio dokaz da ono što radimo netko želi igrati i na koncu kupiti.

Kako ste se financirali na početku?

Krenuli smo doslovno bez ikakvog kapitala, ili ako baš hoćete, s kapitalom kojim ste mogli platiti jedan bolji ručak. Ali, koliko god to naivno zvučalo, tada nam je jedini fokus bio da napravimo i objavimo svoju prvu igru. Taj osjećaj da radiš nešto za što vjeruješ da će doprijeti do milijuna ljudi, to je bila plaća sama po sebi. Na početku su učinci bili zaista skromni i gotovo neisplativi, no ipak, moram naglasiti da smo uložili godine predanog rada da bi došli do nekih ozbiljnijih rezultata. Činjenica da smo takav uspjeh ponovili s blizu 40 izdanih igara govori da smo vukli dobre poteze kroz ovih proteklih dvadesetak godina.

Od čega ste tad živjeli ako ste zarađivali tako malo?

U tim ranim godinama stvaranja firme nismo živjeli od proizvodnje video igara, ali smo na kraju imali tu sreću da dočekamo uspjeh preko noći. Doduše ta noć je trajala nekih dvadesetak godina (smijeh). Ma, snalazili smo se svakako u tim prvim godinama razvoja studia. Evo, malo tko zna da sam prije dvadeset i kusur godina istovremeno imao građevinsku firmu, radio povremeno kao studijski glazbenik i držao satove gitare, a uz to s kolegama otvorio i firmu za izradu video igara. Istovremeno smo tada i krenuli s prvim zapošljavanjima, a ponosno možemo reći da plaća nikome nikada nije kasnila od prvog dana do danas. Svako od nas je od početka na stol donosio neku vrijednost i gotovo je nemoguće zapravo i sagledati koliko je vremena, truda i znoja, volje i entuzijazma bilo potrebno da zajedničkim snagama dođemo do ove pozicije koju danas imamo kao Playrix Croatia.

Jeste li kad pomislili: Ok, ovo nas nikamo ne vodi, idemo raditi nešto drugo...

Više puta smo udarili glavom o zid, tako da su i takva pitanja bila na dnevnom redu. Ali, uvijek bi prevladao onaj mladenački bunt, želja da stvorimo nešto vrijedno i pomalo suluda vjera da ustrajemo ma koliko bilo teško i da će rezultat naposljetku doći. Zapravo, nogometnim rječnikom, ostavili smo „srce na terenu“, a danas je iznimno zadovoljstvo pogledati gdje smo stigli.

No, uvijek naglašavam, malo toga možete sami napraviti. Svakako posebna zahvala za ovakav uspjeh ide cijelom našem timu, kolegama i ljudima s kojima smo gradili, te razvijamo i dalje našu priču. Isto tako, podosta je izuzetnih kreativaca prošlo kroz studio u proteklih dvadesetak godina koji su zauvijek pretočili dio sebe u ovo fino i kompleksno tkanje zvano produkcija video igara. Oni su s nama stvarali firmu i uz njih smo ostavili vidljiv trag na game dev sceni.

Na kojoj ste igri zaradili prvi ozbiljan novac?

Jedna od prekretnica je bila The Legend of the Crystal Valley s kojom smo izašli 2009. Radi se o klasičnoj point and click avanturi, po današnjim standardima zaista ništa posebno. Nije se tu uistinu radilo o nikakvim ozbiljnim novcima, ali nam je to itekako pomoglo kao odskočna daska za serijal novih naslova sa kojima smo pustili dublje korijenje i jače zagrizli u casual games produkciju. Činjenica da smo se održali na sceni preko dvadeset godina je uspjeh sam po sebi. Zanimanje Playrixa za naš studio, te akvizicija koja je potom uslijedila je kruna svega što smo kao tim postigli do sada.

Kakav je to osjećaj kad ti na vrata pokuca tako velika tvrtka poput Playrixa? Na koji su vam način prišli?

Playrix i njihove igre smo godinama pratili, pokušavali podići ljestvicu kvalitete naših igara baš eto, koje li slučajnosti, prema njihovim standardima. Međutim, nedostatak iskustva, budžeta i općenito znanja tada to nije dozvoljavao niti izbliza. Kretali smo se u istoj niši, obraćali se istoj publici, ali smo vrlo brzo shvatili naše limite u nadi da dosegnemo takvu kvalitetu, uglađenost, savršeno poštelanu izbalansiranost, kao i posebno važan marketing segment takvog proizvoda. Ipak, kretali smo se istom stazom, ali nemjerljivo manjim koracima. I onda jednog lijepog dana te kontaktira taj isti Playrix. Zaista sam isprva mislio da se netko htio našaliti sa mnom. Naravno, fantastičan je osjećaj kada se uzor kojeg godinama pratimo zainteresirao za nas i onda shvatiš da je sav trud koji smo ulagali kroz dva desetljeća prepoznat od strane Playrixa, trenutno treće najveće svjetske firme u mobile gamingu. U našoj povijesti radili smo s velikim i poznatim svjetskim izdavačima, ali Playrix je iznad svih tih kategorija. To je jednostavno bila prilika koja se dešava jednom u životu, to se ne propušta.

Što uopće znači Playrixovo ime u gejming industriji?

Playrix danas spada u top 3 najveća svjetska mobile gaming giganta. U Europi, Bliskom Istoku i Africi, Playrix je pozicioniran kao prvi mobilni izdavač. Zapošljava više od 3000 ljudi, a u osam mjeseci prošle godine prihod je bio veći od dvije milijarde dolara. Tvrtka ima više od 30 poslovnica širom svijeta, među kojima je i naša Playrix Croatia. Uz sve to, Playrix je nedavno osvojio Level Up Top Publisher nagradu za najinovativnije i najuspješnije svjetske tvrtke mobilne industrije. Danas kao dio Playrix grupacije, omogućili smo da se ljestvicu kvalitete i benefita rada u Playrix Croatia postavi na još viši nivo. Istinsko je zadovoljstvo pogledati iza sebe i vidjeti koliko smo napredovali kao tim u mnogim aspektima. Biti u poziciji omogućiti svakom zaposleniku konkurentnu plaću i brojne benefite na europskom nivou je nešto čemu smo težili, a sada kao dio Playrix grupacije to zaista možemo i pružiti.

Playrix vas je preuzeo u lipnju prošle godine. Tad niste otkrili vrijednost akvizicije. Možete li sad?

Ne komuniciramo taj iznos. Za mene je puno važnija činjenica da smo okrunili svoje dugogodišnje karijere s ovakvom akvizicijom naše firme od strane jedne od tri najveće svjetske kompanije u mobile gaming industriji. Kada se prisjetim kako smo skromno započeli ovu epopeju iz „garaže“ prije više od dvadeset godina i put kojim smo s našim timom prošli od tada, danas biti dio Playrix grupacije je ultimativno postignuće kojim smo zaokružili jedno fantastično putovanje. Sada kao Playrix Croatia ispisujemo novo poglavlje.

Ok, ali jeste li nakon preuzimanja mogli reći da nećete više ništa raditi?

Da, mogli smo…ali to je zaista individualno. Meni osobno ta opcija 'neću više ništa raditi' nije u karakternom opisu. Mi i nakon dvadeset godina i dalje želimo stvarati svjetski konkurente video igre, a pogotovo sada s novim mogućnostima u okviru Playrix grupacije. Dapače, više nego ikada želimo podijeliti stečeno iskustvo i razvijati igre na najvišoj razini.

Jeste li zadržali slobodu kreiranja igara?

Da, to je ono što nam je bilo zaista važno da zadržimo. Ne samo da imamo slobodu kreiranja vlastitih ideja, već je taj proces potpomognut ogromnim znanjem i iskustvom koje stoji iza Playrixa. Takav bird view kojim se sagledavaju svi segmenti i procesi od kreiranje ideje do same realizacije je uvelike oplemenjen resursima, znanjem i iskustvom kojim raspolaže Playrix. Dijeljenjem znanja zajednički dolazimo do najboljih rješenja.

Radite li na nekom projektu? Možda na više njih?

Naravno, naravno, radimo punom parom. Svakako ćemo podijeliti više informacija kada za to dođe vrijeme. Za sada je možda najbitnije reći da se stavlja fokus na svaki detalj i da smo izuzetno zadovoljni kako svi zajedno napredujemo.

Zna li vam se zalomiti to da zbog nekog projekta i rokova morate upregnuti ljude da rade dan i noć?

Ne, tako nešto zaista ne prakticiramo niti za to ima potrebe. Osim toga, ako uđete u nerealne procjene rokova i melju vas preuzete obaveze svakako je bolje probati komunicirati nove uvjete i rokove, nego da situacija eskalira do te mjere da morate raditi dan i noć, spavati u uredu i slično. Naravno budimo realni, uvijek se mogu desiti izuzetne okolnosti u kojima se povlači takav potez, ali to nipošto ne smije biti olako donesena odluka. Da se razumijemo, sve to znamo iz vlastitog iskustva, ali takvih situacija je u proteklih dvadeset godina bilo izuzetno malo.

Planirate li nova zapošljavanja i koliko ste konkurentni s plaćama u odnosu na druge studije?

Trenutno smo na nekih 45 zaposlenika, ali stvari se rapidno mijenjaju, tako da je dodatnih novih petnaestak pozicija u pripremi. Naš HR odjel s managementom i leadovima ubrzano radi na novim zapošljavanjima, ove godine je cilj doseći broj od 65-70 zaposlenika. Prvenstveno tražimo motivirane i odgovorne seniore. I mi se suočavamo s deficitom stručnog kadra što jest problem za kompletnu domaću gaming i IT industriju, ali krećemo se pomalo prema zadanom cilju. Ono što možemo ponuditi sadašnjim i budućim zaposlenicima je paket benefita i radnih uvjeta na jednom, rekao bih, zavidnom europskom nivou. Ali najvažnije od svega…uvijek jesmo, a danas pogotovo stavljamo dodatnu pažnju na to da se svatko pošteno valorizira za svoj rad i zalaganje i da se generalno dobro osjeća u timu.

Imate li stranih zaposlenika?

Da, imamo ih nekoliko. Ako određenu poziciju ne možemo naći na domaćem tržištu, u ponudi imamo i relocation package, što bi značilo da potencijalnim kandidatima iz inozemstva nudimo pokrivanje kompletnog troška preseljenja u Hrvatsku, troškove boravaka i probni rad od tri mjeseca, pa ako se nakon toga ipak ne nađemo na istoj valnoj dužini, osiguravamo i pokrivamo povratak kandidata o našem trošku. Međutim, okrećemo se takvoj opciji ako baš nikako ne možemo pravovremeno naći odgovarajućeg kandidata na domaćem tržištu.

Kreirati igre i biti programer današnjim mladima je cool. Biste li im to preporučili?

Kad smo mi počinjali nije bilo zaista ničeg od onoga što se danas nudi kao pomoć pri ulasku u svijet proizvodnje video igara. Razni tečajevi, škole i nastavni programi koji se danas napokon pomalo uvode u obrazovne institucije uz mogućnost povlačenja novca iz EU i domaćih fondova, razne VC opcije, su bitna razlika u usporedbi nekada i danas. I vlada je prepoznala potencijal gaming industrije i IT sektora, tu su isto tako pokreću stvari. Dakle da, svakako bih volio da se što više mladih obrazuje u ovim sektorima i da se stvore povoljni uvjeti da ostanu u Hrvatskoj uz uživanje svih benefita i konkurentnih uvjeta rada kao što bi to imali u nekoj stranoj zemlji. Hrvatska IT i gaming scena je godinama strpljivo radila i stvarala, a naročito je zorno pokazala prošle godine preko brojnih akvizicija i investicija koje su se desile da je digitalna industrija jedan od stupova na kojima se može graditi hrvatsko gospodarstvo.

Igre su vam postale biznis. Stignete li igrati ih u slobodno vrijeme? Osjećate li istu strast kao na početku?

Moj prvi dodir s video igrama je bio preko onih starih arkadnih aparata, s nepoderivim džojstikom i gumbima za pucanje. Ubaciš nažicani novac u stroj i onda s frendom peglaš satima po igri. Jedan upravlja raketom, drugi roka po enemyju, dok se taj komad arkadnog namještaja ne iščupa iz ležišta. A nakon toga, Diablo 1 je bila igra koja me je osvojila i koju sam igrao svaki dan satima kod frenda, jer para za svoj komp nisam imao. Hvala mom frendu Nevenu na strpljenju dok sam mu uzurpirao privatni prostor i razvaljivao po tastaturi. Ali ne bih se zaista nikako svrstao u red klasičnih zaljubljenika i punokrvnih gejmera. Uživam odigrati pokoji naslov, ali svoje slobodno vrijeme provodim vani u šumi ili na moru, volim plivati zimi, a jedva čekam povratak na malonogometni teren. Dobra ekipa i piva nakon tekme... da je bolje ne bi valjalo.

S Krešimirom Špesom i Ivanom Bralićem radite više od 20 godina. To je dobar bračni staž. Jeste li se kad posvađali?

Nas trojica smo u mnogočemu dijametralno suprotne osobnosti, međutim to se pokazalo kao dobitna kombinacija. Svatko zauzima neko svoje mjesto i poziciju koja mu nativno najviše odgovara, a vremenom se iskristaliziralo tko je u čemu dobar i što mu više odgovara, pa se tako i dijele poslovi. Mislim da smo na osobnom i poslovnom planu vremenom stasali i omudrali, ipak je iza nas dvadeset godina zajedničkog rada, stvaranja i izvanrednih rezultata. Do toga se ne dolazi s blijedom osobnošću… pa je prirodno da je u tako dugom periodu bilo kreativnih razmimoilaženja, usklađivanja i fine tuning-a. Ali kao i kada baciš oštar kamen u more, nakon dvadeset godina i on će postati lijepi oblutak, tako smo i mi sada u jednoj zreloj fazi gdje vodimo ogranak kompanije svjetske reputacije, svatko na svojoj poziciji. Nekada davno kada smo počinjali sva trojica smo radili sve, iz toga smo puno naučili, jer nije bilo posla koji nije prošao kroz naše ruke. Danas smo se ipak profilirali za određena područja koja nam najbolje leže. Krešo je i dalje izvrstan programer, Ivan se bavi financijama i knjigovodstvenim pitanjima, ja sam orijentiran na poslovni razvoj, legal, marketing i branding. Mislim da radimo dobar posao.

Kakvi su vam daljnji planovi?

Zadovoljni smo i zahvalni da radimo s ekipom koja je stasala u jedan samostalan, samo-korektivan i odgovoran kolektiv. Iskusni seniori prenose svoja znanja na juniore i nove zaposlenike. Bez obzira na to što radimo remotely već preko godinu dana, učinak nije izostao dapače, upravo suprotno. Naš je uloga da rukovodimo timom uz otvorenu, konstantnu suradnju i komunikaciju s HR, managementom i leadovima. Vjerujem da smo se kao cjelina primakli jednom usklađenom ritmu u kojem temeljni zamašnjaci firme izvlače optimalan rezultat iz dobro podmazanog stroja. Planovi su da opravdamo ukazano povjerenje, predano radimo na tome.