Europska komisija usvojila je dokument 'Prioriteti energetske infrastrukture za 2020. i dalje - nacrt za integriranu europsku energetsku mrežu' koji sadrži plan aktivnosti kojima bi se jugozapadnoj Europi osigurala integracija novih kapaciteta, uglavnom iz obnovljivih izvora energije, te njihovo prenošenje do drugih dijelova kontinenta. Utvrđeni su prioriteti povezivanja u opskrbi električnom energijom, plinom i naftom, a u sve tri opskrbe uključena je i Hrvatska
Kad je u pitanju opskrba plinom, za EK je strateški koncept plinskih međuveza Sjever-Jug koje trebaju povezati područje Baltičkog mora (uključujući i Poljsku) s Jadranskim i Egejskim morem te dalje do Crnog mora, obuhvaćajući države članice EU-a, Poljsku, Češku, Slovačku, Mađarsku, Rumunjsku, a možda i Austriju, i Hrvatsku.
Time bi se pružila sveobuhvatna fleksibilnost za cijelu regiju srednjoistočne Europe, stvaranje snažnog i dobro funkcionalnog unutarnjeg tržišta te promicala konkurencija, navodi se u dokumentu Europske komisije. Dugoročno, taj integracijski proces morat će se proširiti i na zemlje koje nisu članice Europske unije, a potpisnice su Ugovora o energetskoj zajednici. Integrirano tržište osigurati će potrebnu sigurnost potražnje te privući dobavljače kako bi na najbolji mogući način iskoristili postojeće i uveli nove infrastrukture, kao što su LNG postrojenja i projekti Južnog koridora. CEE regija će na taj način postati manje ranjiva na rezove u opskrbi iz smjera Rusija/Ukrajina/Bjelorusija.
Kada je u pitanju opskrba električnom energijom, jedan od ključnih novih pravaca opskrbe je razvoj talijanskih veza sa zemljama članicama Energetske zajednice (posebno Crnom Gorom, ali i Albanijom i Hrvatskom) te potom realizacija međupovezivanja Tunis - Italija, širenje međuveze Španjolska - Maroko, jačanje, gdje je potrebno veze Jug-Jug u sjevernoafričkim susjednim zemljama (uključujući i učinkovito upravljanje ovih infrastruktura) te pripremne studije za dodatne međuveze Sjever-Jug koje bi trebalo razviti nakon 2020. godine.
Za razliku od plina i električne energije, transport nafte nije reguliran na taj način. Naftne kompanije su prvenstveno odgovorne za osiguravanje kontinuirane opskrbe. No, ipak postoje neki aspekti, uglavnom vezani uz slobodan pristup naftovodima koji opskrbljuju Europsku uniju, ali se nalaze izvan Europske unije (prvenstveno u Bjelorusiji, Hrvatskoj i Ukrajini), koji se ne mogu riješiti samo putem poslovnih pregovora, već je potrebna i politička pozornost.
Jedan je od ključnih poslova važan za sigurnost opskrbe naftom u Europi i nadogradnja Jadranskog naftovoda (koji povezuje naftni terminal Omišalj na hrvatskoj obali Jadrana s Mađarskom i Slovačkom). Planirano je i stvaranje Paneuropskog naftovoda koji bi povezivao Crnomorsku opskrbu s Prekoalpskim naftovodom s predviđenim kapacitetom između 1,2 milijuna i 1,8 milijuna barela dnevno.
