Poljoprivrednici od nje dižu ruke zbog europske zabrane korištenja insekticida pa se strmoglavo smanjuje broj onih koji je sade, a time i poljoprivrednih površina pod uljanom repicom u Hrvatskoj. Lani je pod ovom uljaricom bilo 14.000 hektara, što je manje za 8000 hektara, odnosno za 36,4 posto u odnosu na 2022. godinu
Poljoprivrednici od uljane repice dižu ruke, stoga je pod ovom uljaricom u Hrvatskoj sve manje poljoprivrednih površina.
'Uskraćuje se upotreba zaštitnih sredstava, a bez toga ne možemo proizvoditi. To je uljarica koju u ogromnom broju napadaju štetočine i bolesti. Zamjenskog sredstva nema', sažima kratko razloge odustanka od proizvodnje uljane repice na svojoj zemlji baranjski ratar Petar Pranjić.
vezane vijesti
Unazad desetak godina imao ju je na svojoj zemlji tri do četiri sezone. Ovaj baranjski farmer opisuje ju kao 'plemenit korov'.
'Uljana repica imala je komercijalnu vrijednost dok nije krenuo uvoz iz trećih zemalja. Osim što je biljka koja je donosila dobit, dobra je i za zelenu gnojidbu jer ostavlja dušik u zemlji, obogaćuje tlo, smanjuje unos gnojiva, prepolovi ga kod pripreme za iduću kulturu', nabraja dobre strane uljarice koje je imao zasijane između 20 i 30 hektara u plodoredu.
Broj površina u posljednjih sedam godina pod ovom se uljaricom drastično smanjio. Uljana repica lani je posijana na 15.000 hektara, sedam tisuća hektara manje nego godinu prije, a proizvedeno ju je 43.000 tona ili 25,9 posto manje na godišnjoj razini, prema podacima Državnog zavoda za statistiku.
'Površine su jako smanjene zbog zabrane upotrebe zaštitnih sredstava. Sada se nešto rješava u Bruxellesu. Nadam se da će Europa prepoznati to jer ne mogu u suprotnom očekivati da trčimo maraton ako nam ne daju da jedemo, ne daju vam snage', slikovito će ovaj baranjski poljoprivrednik, napominjući da će, ako ne bude određenih promjena, uljane repice biti vrlo malo i ako prinosi budu dobri.
Najbolja je, priznaje, bila 2022. Tada su za tonu ove uljarice dobivali po 600 eura. No ističe da je to bila luda godina zbog početka rata u Ukrajini.
'Cijena joj se sada kreće oko 300 eura. Kako bi svi bili zadovoljni, realna cijena trebala bi joj iznositi oko 500 eura', sažima Pranjić dok podvlači računicu prema kojoj se ulaganje u hektar ove kulture penje na oko 800 eura.
U Tvornici ulja Čepin u sklopu Žito grupe nema straha od nestašice i neisplativosti uljane repice. Manja je proizvodnja, manja je ponuda, pa su u strukturi prerade ovu uljaricu zamijenili suncokretom i sojom.
'U zadnjih nekoliko godina smanjuju se površine. Jedan od razloga jest sve manje dostupnih sredstava za borbu protiv štetnika i nametnika. EU je u sklopu svojih zelenih politika i zabranjivanja određenih sastavnica sredstava za zaštitu bilja doveo proizvođače u težak položaj. Jednostavno nema legalnih i dostupnih sredstava za obranu prinosa. Zbog toga se smanjuje broj proizvođača uljane repice i oni se okreću uzgoju nekih drugih kultura, suncokreta, pšenice, tamo gdje imaju financijski interes', govori Josip Bičvić, član Uprave tvrtke Žito.
Napominje kako bi bili sretniji da je proizvodnja repice veća jer bi time i ponuda bila veća.
'No i više smo nego samodostatni u proizvodnji suncokreta. Ima ga dovoljno, dio ide u izvoz, dio otkupljujemo i prerađujemo. U Hrvatskoj je proizvodnja suncokreta na oko 65.000 hektara, a mi ga kao grupacija proizvodimo na oko 2500 hektara te s kooperantima na oko 35.000 hektara. S područja Slavonije i Baranje otkupimo oko 100.000 tona suncokreta', objašnjava Bičvić, napominjući da je prošla godina bila zadovoljavajuća 'što se tiče prinosa i cijena', ali je dio površina pokosilo nevrijeme. Ove godine, kaže, očekuju proizvodnju na oko 60.000 hektara površina ukupno.
