Američki predsjednik Donald Trump najavio je ovih dana da Sjedinjene Američke Države namjeravaju smanjiti broj američkih snaga u Njemačkoj za 9500 pripadnika od ukupno 34.500, koliko ih se trenutno nalazi u toj zemlji. Prema najavljenom smanjenju, broj američkih vojnika bio bi manji nego za vrijeme hladnog rata, kada je Njemačka bila u žarištu američkih i NATO-vih napora u obeshrabrivanju moguće invazije tadašnjeg Sovjetskog Saveza. U kojoj je mjeri riječ o nesmotrenom Trumpovu geostrateškom potezu koji bi mogao biti neočekivan poklon ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu te trebaju li NATO i njegove europske članice strahovati za stabilnost, za tportal sagledava vanjskopolitički analitičar i sigurnosni stručnjak Denis Avdagić
Nastavljajući politiku izolacionizma, Trump je kazao da Njemačka ne troši dovoljno novca za obranu, kao što to zahtijeva NATO. Pritom je dugogodišnju članicu NATO-a nazvao delinkventnom, podsjetivši da Njemačka nije postigla cilj koji su postavile sve članice Sjevernoatlantskog saveza 2014. godine o potrošnji najmanje dva posto BDP-a za obranu do 2024. godine.
Trump je pojasnio da je njegova odluka o povlačenju snaga svojevrsna kazna Njemačkoj jer prisutnost vojnika potiče ekonomiju. 'To su dobro plaćeni vojnici koji u Njemačkoj troše ogromne količine novca. Dakle Njemačka uzima, a onda se povrh toga u trgovini s nama ponaša vrlo loše', kazao je američki predsjednik.
Objava Trumpova plana, o kojem Bijela kuća nije razgovarala s Berlinom, razljutila je njemačke dužnosnike, ali i izazvala zabrinutost u američkom Kongresu zbog toga da je SAD jasno kročio u politiku izolacionizma povlačeći se sa svjetske pozornice. Njemačka veleposlanica u Washingtonu Emily Haber ocijenila je da američke snage nisu u toj zemlji kako bi branile Njemačku, već kako bi branile transatlantsku sigurnost.
Narušavanje odnosa
Njemački mediji ističu da je Trumpova odluka nezrela, a pritom ocjenjuju da bi povlačenje vojnika više naštetilo SAD-u nego Njemačkoj. Mediji podsjećaju da američki vojnici u Njemačkoj osiguravaju strateške interese SAD-a u Europi, na Bliskom i Srednjem istoku, ali i izračunavaju da je znatno jeftinije ostaviti vojnike u Njemačkoj nego ih preseliti u susjednu Poljsku i u njoj graditi nove vojne baze.
Trumpova odluka narušila je ionako uzdrmane američko-njemačke odnose zbog povlačenja SAD-a iz ugovora o ograničenju postavljanja nuklearnih raketa srednjeg dometa, spora oko najavljenog povlačenja Washingtona iz ugovora Open Skies, koji označava međusobnu kontrolu Istoka i Zapada putem izviđačkih zrakoplova, i trzavica na relaciji Washington-Berlin oko Irana.
Njemački mediji ističu da Trump očekuje bezuvjetno podaništvo, na koje Berlin nije spreman, a kritike odluke prvog čovjeka najveće svjetske sile dolaze i iz redova republikanskih članova Odbora za oružane snage Zastupničkog doma Kongresa, koji upozoravaju da će smanjenje broja američkih vojnika u Njemačkoj naštetiti nacionalnoj sigurnosti i ohrabriti rusku agresiju. Zastupnici iz demokratskih redova pak ističu da je riječ o još jednoj od Trumpovih usluga Moskvi, aludirajući pritom na rusko uplitanje u američke izbore, čime je Rusija navodno namjestila Trumpovu pobjedu.
Komentirajući razinu po mnogima nesmotrenog Trumpova poteza, vanjskopolitički analitičar i sigurnosni stručnjak Denis Avdagić u razgovoru za tportal ističe da je u najavi povlačenja vojnika iz Njemačke prije svega nesmotreno njegovo obrazloženje. Avdagić podsjeća da smo već navikli na netipičan diskurs kada je u pitanju Trump, ali da američki predsjednik iznova stvara nove frontove na međunarodnoj razini, ne zatvarajući pritom stare. Sve to, dodaje tportalov sugovornik, unosi podosta kaosa u vrijeme koje je samo po sebi bilo kaotično i prije koronakrize, dok danas, ističe, svakako živimo u 'vrlom novom svijetu'.
Ključno logističko onesposobljavanje
'Prije svega je nesmotren način obrazloženja prema kojem se teret Trumpove odluke prebacuje na samu Njemačku. Poanta je u tome da se američke snage postupno povlače iz cijele Europe, a to je radila i prethodna Obamina administracija. Brojka od oko 35.000 vojnika, koliko ih je sada stacionirano u Njemačkoj, ostatak je ostataka snažne hladnoratovske prisutnosti, ali i brojka potrebna za logističko funkcioniranje, pa i održavanje prije svega strateški raspoređenih zračnih snaga', smatra Avdagić, dodajući da se pritom dolazi do možda i važnije nesmotrenosti.
Sigurnosni stručnjak naime podsjeća da je među tih 35 tisuća pripadnika američkih oružanih snaga njih nešto više od trećine u zrakoplovstvu. Pritom naglašava da se ne može u tako velikom najavljenom povlačenju ne dirati tu trećinu jer bi se u suprotnom logistički potpuno onesposobilo druge segmente. Stoga se može očekivati da bi se povlačenje dijelom odnosilo i na zračne snage, a to znači da će se neminovno povlačiti i zrakoplovna tehnika, što definitivno strateški slabi zračnu nadmoć Saveza i Amerike u Europi.
'Ako povlačite ljudstvo, zrakoplovne tehničare i pilote, uzročno-posljedično umanjujete zračnu obrambenu sposobnost. Nije ista stvar ako u jednom trenutku ostanete bez mogućnosti korištenja primjerice stotinu zrakoplova. Ako tu odluku, najavu, finalno gledamo tako, onda ponešto bolje vidimo da ona ima realne posljedice', ocjenjuje stručnjak za međunarodnu i nacionalnu sigurnost.
Avdagić pritom ne želi spekulirati o realnoj ruskoj opasnosti jer smatra da bi hipotetski napad na članicu EU-a i/ili NATO-a bio spektakularno sulud. Međutim može se razgovarati o tomu koliko povlačenje snaga, ako se one ne preusmjere u drugu europsku zemlju, slabi moć Amerike u Europi. Tportalov sugovornik podcrtava da bi, strateški gledano, povlačenje američkih snaga s europskog kontinenta prije svega štetilo samom SAD-u. Prema njegovu mišljenju, taj potez nema veliku logiku jer se njime ne kažnjava previše sama Njemačka, a s druge strane Amerika itekako gubi.
Promjena sigurnosne arhitekture
'Svakako je pitanje dobivaju li s time nešto Rusija i Putin. Rekao bih - za sada malo ili nimalo ako ostane na ovomu. Ali ako je ovo tek početak velikog povlačenja, u što sumnjam, onda bismo mogli razgovarati o promjeni sigurnosne arhitekture, ne samo Europe, nego i cijelog svijeta', naglašava sugovornik.
Upitan je li Trumpova najava svojevrstan geostrateški poklon ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, Avdagić ocjenjuje da će se Rusija nesumnjivo s pravom smješkati na ovakav razvoj situacije, bez obzira na to hoće li na kraju doći do samog povlačenja. Prema analitičaru, slabljenjem američkog utjecaja na Europu povećava se mogućnost stvaranja jačih odnosa Rusije i Europske unije, a to znači ukidanje sankcija i njihovo onemogućavanje u budućnosti, stabilniju i sigurniju energetsku trgovinu, ali i otvorenija vrata za direktan utjecaj na veći broj zemalja, kako članica EU-a, tako i onih koje to nisu.
Trumpova najava o povlačenju značajnog broja snaga iz Njemačke svakako je zabrinjavajući potez i za NATO. Analizirajući mogući utjecaj povlačenja na stabilnost Sjevernoatlantskog saveza, Avdagić podsjeća da bi američko povlačenje iz Vašingtonskog sporazuma značilo potpuno novu stvarnost, odnosno neko opasno 'novo normalno', zbog kojeg nitko nije spokojan kada se počnu povlačiti američki vojnici iz Europe.
'Oni koji duže i intenzivnije prate međunarodne odnose, a posebno one transatlantske, sigurno će se sjetiti Obamina strateškog zaokreta prema Aziji i koliko je to uzrokovalo 'podizanja obrva', upitnika i bojazni izraženih u mnogobrojnim tekstovima i reportažnim prilozima. Pa ipak, sve se primirilo nakon nekog vremena', ukazuje tportalov sugovornik i ističe da Trumpova najava nikako nije dobar potez za NATO.
Avdagić dodaje da ako se provede povlačenje snaga, a pritom ne dođe do njihove preraspodijele unutar našeg kontinenta, onda će to svakako djelovati na razinu snage saveza u Europi. 'Šteta u odnosima već je napravljena, jer krutosti, pogotovo u multilateralnim odnosima, nema mjesta. Odluke i odnosi usklađuju se finim balansiranjem, a sada svi već znamo da to nije Trumpov stil', mišljenja je stručnjak. Pritom dodaje da je poznato ono što Trump želi postići, no veliko je pitanje je li Europa spremna na kompromise u odnosu s američkim predsjednikom.
'Zemlje članice Unije imaju golem politički kapacitet sklapanja kompromisa, kao i iskustvo u postizanju suglasja, konsenzusa. Nije nemoguće naći zajednički put. Zato, na kraju, ne možemo u svemu ovomu gledati isključivo prema Washingtonu i podrugljivo se smijuljiti ili strahovati od sljedećeg tweeta, jer možemo i prionuti rješavanju i popravljanju odnosa. Trump niti malo ne skriva ono što traži, a ako ništa drugo, povećanje ulaganja u obranu kao zahtjev američke strane nije došlo s Trumpom i malo je vjerojatno da će nestati, čak i ako se promijeni čelnik Bijele kuće', zaključuje Avdagić.