Europska središnja banka (ECB, European Central Bank) donijela je u četvrtak odluku o novim poticajnim mjerama kojima se nada ubrzati rast ekonomije eurozone, odnosno država koje dijele zajedničku europsku valutu euro. Poticajne mjere posljednja su velika odluka Vijeća ECB-a u mandatu Marija Draghija, kojeg će krajem listopada na predsjedničkoj poziciji zamijeniti Christine Lagarde, donedavno izvršna direktorica Međunarodnog monetarnog fonda (MMF).

U Europskoj središnjoj banci nadaju se da će svojim potezima natjerati poslovne banke na jaču kreditnu aktivnost. ECB je tako donio odluke o daljnjem rezanju kamatnih stopa, kao i o ponovnom pokretanju programa kojima na tržištu kupuje obveznice država i kompanija. Kupnjom obveznica u opticaj se stavlja dodatna količina novca, što bi u konačnici trebalo omogućiti poslovnim bankama da se jeftino financiraju i da taj novac dalje jednako jeftino posuđuju kompanijama i građanima. Uz sve to, ECB je najavio da će se ovakva poticajna politika zadržati dok god se stopa inflacije ne približi razini od dva posto. Sadašnja stopa je jedan posto.

Odluke ECB-a su u skladu s nizom sličnih poteza drugih velikih svjetskih središnjih banaka koje također prilagodbom monetarne politike nastoje potaknuti ekonomiju. Američke Savezne rezerve već su srezale kamatne stope za tamošnje banke, a očekuje se da će ih dodatno srezati i idućeg tjedna. Slične poteze, kojima se nastoji potaknuti kreditna aktivnost banaka, povukle su i središnje banke Indije, Kine i drugih, nešto manjih ekonomija poput Turske.

Prije sastanka Vijeća ECB-a u četvrtak očekivalo se da će poticajne mjere biti još jače, no njihovu relativnu umjerenost nadoknađuje činjenica da im nije određen striktan rok do kojeg će se provoditi, što znači da će ih u naslijeđe dobiti i Christine Lagarde. Za nju se, prema dosadašnjim izjavama, procjenjuje da barem zasad neće donijeti nikakve posebne strateške zaokrete u politici ECB-a.

Poticajna monetarna politika može se činiti logičnom u trenutku posustajanja ekonomskog zamaha, no odluke ECB-a naišle su i na kritiku. Primjedbe se svode na stavove da potezi Europske središnje banke jednostavno neće biti dovoljni kako bi donijeli ikakvog jačeg efekta na ekonomiju eurozone te da je banka trebala sačuvati svoju 'municiju' za borbu s eventualnom recesijom, odnosno za mogućnost da se europska privreda nađe u puno lošijoj situaciji od one u kojoj se nalazi sada.

Čak je i Draghi na neki način priznao da u dijelu tih kritika ima i istine. Predsjednik ECB-a kazao je da je 'krajnje vrijeme' da se vlade zemalja više uključe u poticanje ekonomije umjesto da sav posao pada na leđa središnjih banaka. Aktivna fiskalna politika, poput državnih investicija u projekte koji donose ekonomski rast, trebala bi doprinijeti monetarnim mjerama. No zazivanje jače državne potrošnje dosad nije nailazilo na reakciju, posebno u najvećoj europskoj ekonomiji. Njemačke vlasti i dalje inzistiraju na uravnoteženom proračunu iako su pozivi na jaču potrošnju došli čak i iz drugih smjerova, poput MMF-a i Sjedinjenih Američkih Država.

Guverner francuske središnje banke François Villeroy de Galhau ovih dana kazao je da 'monetarna politika ECB-a ispunjava svoju dužnost, no ne može napraviti sve, i sigurno ne može izvoditi čuda'. Francuski se guverner tako pridružio onima koji misle da se ECB trebao suzdržati od uvođenja poticajnih mjera. No, s druge strane, nalaze se oni koji smatraju da ECB mora reagirati prije nego što dođe do recesije jer se puno lakše boriti s manjim problemima nego u trenutku u kojem se oni ukorijene. Olli Rehn, guverner finske središnje banke, čije riječi prenosi The Wall Street Journal, kazao je da ako ECB ništa ne poduzme, 'neće biti neželjenih posljedica, ali neće biti ni poticaja ekonomiji'.

Da bi veću ulogu trebale preuzeti vlade država, na neki način je priznao i francuski ministar financija Bruno Le Maire te je u razgovoru s medijima kazao da se 'nalazimo na kraju efikasnosti monetarne politike' i da rizici s kojima se sada borimo nisu vezani uz financijsku stabilnost, nego uz poticanje rasta, a 'odgovor nije samo u rukama ECB-a'. Labava monetarna politika jeftinog novca može pokazati svoje neželjene posljedice u snažnim skokovima cijena određenih oblika imovine i, usprkos izrečenim stavovima ministra financija, francuske su vlasti nedavno donijele odluke kojima se nastoji malo obuzdati olako kreditiranje.

Na letimičan pogled ekonomija eurozone i ne izgleda tako kritično. Uslužni sektor, koji čini dvije trećine gospodarstva, relativno je stabilan, a nezaposlenost se nalazi na najnižoj razini u posljednjih 11 godina. Glavni problemi proizlaze iz industrijskog sektora koji osjeća posljedice nesigurnosti u globalnoj trgovini, prvenstveno zbog napetosti između Kine i SAD-a. Kina je na američke carine dosad odgovarala jednakim protumjerama, a takav rat stavlja kompanije u nezgodnu poziciju jer ne znaju na koji način prilagoditi svoje opskrbne i proizvodne lance. Dodatna nesigurnost proizlazi i iz još uvijek nerazjašnjenog načina i roka u kojem će Velika Britanija napustiti Europsku uniju. Uz to, europska je ekonomija puno ovisnija upravo o međunarodnoj trgovini u usporedbi s, primjerice, američkom.

Ekonomski rast eurozone u drugom tromjesečju usporio je na samo 0,2 posto u odnosu na prethodni kvartal. U Njemačkoj je u istom usporednom razdoblju zabilježen čak i pad realnog bruto domaćeg proizvoda (BDP) od 0,1 posto, čime je ta država došla na rub recesije koju se definira kao dva uzastopna kvartala pada ekonomske aktivnosti. Naravno, usporavanje ekonomskog rasta eurozone ima i šire efekte na gospodarstvo cijele Europske unije, pa i Europe.

Draghijeva politika trebala bi rezultirati i slabljenjem eura, što bi moglo dati dodatnog poticaja izvoznicima, iako je Draghi izjavio da se politika ECB-a usko vodi stabilnošću cijena, a ne manipuliranjem tečajem. Mada nove mjere ECB-a dolaze niti punu godinu nakon što je banka krajem 2018. završila s prethodnim poticajnim programom, i dalje ostaje otvoreno pitanje toga hoće li predsjednik ECB-a pred odlazak s pozicije uspjeti u namjeri davanja dodatnog zamaha gospodarstvu Europe.

Draghi je došao na čelo europske središnje banke u vrlo nezgodnom trenutku. Krajem 2011. naslijedio je Jean-Claudea Tricheta i niz problema, od kojih je najveći bio rast nepovjerenja u stabilnost eura izazvan financijskom krizom i njenim posljedicama, posebno u Grčkoj. Bivši guverner središnje banke Italije proslavio se izjavom da će učiniti sve što mu je na raspolaganju kako bi obranio euro i njegova je odlučnost imala pozitivan efekt na tržišta i stabilnost eura. Ostatak mandata bio mu je posvećen tzv. labavoj monetarnoj politici, odnosno potezima kojima je ECB na razne načine pokušavao potaknuti poslovne banke na kreditiranje poduzetnika i građana kako bi se jače oživjela ekonomija eurozone, a preko nje i Europske unije. Nove mjere ECB-a samo su svojevrstan nastavak takve politike.