Nacionalni plan protiv raka (NPPR) finalizira se ovih dana te će ga se kroz nekoliko mjeseci pustiti u javnu raspravu, otkrio je za tportal Vrdoljak, uz upozorenje kako se kod donošenja tako važne strategije ipak ne smije niti previše žuriti:

'Plan se sada dorađuje od strane Povjerenstva za izradu prije puštanja u javnu raspravu. Ne treba previše žuriti jer plan nismo imali nikada u povijesti, a prije konačne verzije ne treba gledati na mjesec ili dva. Plan vam treba kad radite ručak, kad želite napraviti odijelo, plan je neophodan kad gradite kuću. Mi nemamo plan za borbu protiv najvećeg zdravstvenog problema danas, a to je rak. Za mene je to alarmantno i plan je nužan da bi se uspješno nosili s tom bolešću u čijem liječenju imamo najslabije rezultate u Europi.'

Vrdoljak kaže kako se malim organizacijskim iskoracima stvari mogu dramatično promijeniti nabolje. Što i kako treba napraviti i kako će NPPR u tome pomoći, pitamo Vrdoljaka koji objašnjava:

'Uvođenjem multidisciplinarnog pristupa možemo poboljšati uspješnost liječenja za desetak posto. Umjesto da jedan doktor odlučuje o sudbini jednog pacijenta, mi možemo uvesti pravilo da niti jedan račun neće biti isplaćen bolnici ako bolesnika ne pregleda multidisciplinarni tim'.

Drugim riječima, Vrdoljak želi da svakog pacijenta liječi konzilij sastavljen od pet, sedam ili deset liječnika raznih struka:

'Zamislite da se svaki čovjek u državi liječi kao predsjednik države. Za sve velike političare su se organizirali konziliji, zamislite da vas ili mene danas sutra liječi takav tim. Vjerojatnost da će sedam ili deset liječnika raznih profila pogriješiti je puno manja nego kada pacijenta liječi jedan doktor. To je relativno besplatno, investicija je minimalna'.

Idući korak u strategiji je osnivanje nacionalne baze podataka. U Hrvatskoj takvo što ne postoji pa se ne zna koliko učinkovito liječe pojedine institucije i ne možemo se uspoređivati sa svijetom. Primjerice, gotovo je nemoguće procijeniti koliko je neki novi lijek promijenio sudbinu pacijenta i treba li ga nastaviti koristi.

Nakon toga, Vrdoljak bi osnovao Nacionalnu onkološku mrežu u koju bi ujedinio sve institucije koje se bore protiv raka: 'Kada bi svi radili kao jedan tim, možda bi to bila paradigma kako generalno mijenjati naše zdravstvo. Ta mreža bi bila 'paradni konj' koja bi pokazala da je ujedinjavanje parceliranih institucija prava reforma. Mi smo premali, ne možemo se svi jednako kvalitetno baviti svime i potencijali ostaju neiskorišteni', kaže nam Vrdoljak uz opasku kako niti to ne zahtijeva prevelike investicije u novcu.

Ono što pak najviše košta je i najpotrebnije, a to je jedinstvena radioterapijska mreža. Liječenje radioterapijom, Vrdoljak naziva 'rak ranom hrvatske onkologije'. No zašto je to tako?

'Nama fali 15 linearnih akceleratora, nedostaje nam 50 posto ostale opreme koja je osnovni resurs u borbi protiv raka. Mala smo zemlja koja ne planira radioterapiju. To zahtjeva velike investicije i to se ne može rješavati ad hoc. Vjerovali ili ne mi zračimo upola manje ljudi nego što se to radi u razvijenom svijetu. Zašto? Zbog autocenzure. Liječnici znaju da ne mogu nikoga staviti na liječenje, pa su nam liste čekanja upola manje od 'iskrene' ili prave liste čekanja svih onih kojima je liječenje radio terapijom potrebno.

U HZZO-u nam kažu kako u Hrvatskoj ima 21 uređaj za radio terapiju, od čega je 16 linearnih akceleratora prosječne starosti deset godina (KBC Sestre milosrdnice 4, KBC Osijek 1, KBC Rijeka 4, KBC Split 2, KBC Zagreb 5) i 5 uređaja brahiterapiju prosječne starosti 6 godina (KBC Sestre milosrdnice 2, KBC Osijek 1, KBC Split 1 i KBC Zagreb 1).

U prvih pet mjeseci u Hrvatskoj je napravljeno 2966 terapija tim uređajima, što ne znači da je liječen isti broj ljudi jer neki pacijenti primaju po nekoliko terapija. Neke bolnice imaju po više uređaja, no to ne znači da su svi ispravni. Troškovi njihova servisiranja već su prilično veliki, zbog čega NPPR podrazumijeva nabavu novih aparata što bi kroz period od deset godina stajalo oko 120 milijuna eura.

Koliko je to 'skupo', možemo ilustrirati i usporedbom s nabavkom rabljenih ratnih aviona F-16. Njih 12 ćemo Izraelu platiti 500 milijuna dolara. Za isti novac, Nacionalni plan za borbu protiv raka može se platiti četiri puta!. Isto tako, ako se kada u Hrvatskoj bude gradio nacionalni stadion procjenjuje se da će on koštati i do 200 milijuna eura, što je daleko više novca nego što treba za modernizaciju radioterapijske opreme u našim bolnicama. Jasno, namjerno miješamo kruške i jabuke kako bi ilustrirali koliko je nešto 'skupo', a koliko je nešto 'jeftino'.

Ono što je potrebno napraviti u iduće tri godine je zamjena 11 Siemensovih strojeva starijeg datuma za koje proizvođač prestaje davati tehničku podršku 2022. godine. Na umu treba imati i da su američki proizvođači tih strojeva otišli puno dalje u odnosu na konkurenciju u Europi i da su tržišni lideri Varian i Electa u velikoj gužvi jer će u iduće četiri godine morati zamijeniti oko 2000 Siemensovih akceleratora diljem svijeta.

Za razliku od zastarjele radioterapijske tehnologije kojom se liječi u Hrvatskoj, jedan suvremeni akcelerator može tretirati i do pet pacijenata po satu, što znači da on sam može napraviti 16.000 terapija godišnje - više nego što danas rade svi akceleratori u našoj zemlji. Zbog velike stope mortaliteta od raka u Hrvatskoj, nabavu tih strojeva može se financirati i novcem Europske unije.

'To su velike investicije, uređaj košta oko tri milijuna eura i njega se ne može instalirati i pustiti da ga neovisno vodi jedna mala institucija. To je preveliko blago i Hrvatska o tim strojevima mora voditi brigu kroz naš plan. Uvjeren sam da ćemo uspjeti, vjerujem u plan jer u njemu predviđamo i kako namaći novac za onkologiju', završio je Vrdoljak.