'Sigurnost zaposlenja i sigurnost posla' prve su stvari koje bi Sever promijenio kada je riječ o pravima radnika. Smatra da se Hrvatska pretvorila u 'zemlju izuzetno nesigurnih poslova, nestalnih zaposlenja' što vuče od 2022. godine, a pogotovo 2013. i 2014.

'Godine 2003. prvi put mijenjan je Zakon o radu. Otišlo je nadolje, 2013. i 2014. još, poslodavci bi htjeli da je i ove godine, ali očito da je previše. Kombinacija nesigurnih i nestalnih poslova s jedne strane i malih primanja sigurno su ključni razlozi zbog kojih radnici danas napuštaju Hrvatsku, posebice mladi kad nemaju uvjeta za stalan posao, a onda ni za stvaranje obitelji, jednako tako niti za imati djecu. To je jedna povezana cjelina koju treba pratiti sve više preko granice jer ih je sve manje koji bi ovdje radili . Uz to je vezana nevoljkost, posebice u privatnom sektoru za kolektivnim pregovaranjem. Velik broj poslodavaca htio bi sam regulirati rad kako želi, ponekad čak bez poštivanja osnovnih prava i Zakona o radu. Sam Zakon o radu je previše fleksibilno postavljen', rekao je Sever.

Njegovi kolege odlučili su, dodao je, organizirati prosvjed u kojem će upozoriti i na potrebu kolektivnog pregovaranja, za što imaju podršku Nezavisnih hrvatskih sindikata.

'Ono nad čim strepimo i što čekamo je način na koji će se i daje odvijati pregovori Zakona o radu. Bude li to išlo previše u pravcu koji nije prihvatljiv za sindikate tu će sigurno biti ne jedna središnjica, nego sve tri, a pozvat ćemo onda i studente, školarce, nezaposlene i sve druge da nam se priključe jer očito je da ako vlasti ne budu prepoznale da u ovom trenutku treba defleksibilizirati sustav rada i treba zaustaviti ove trendove koji su trenutno nazočni u Hrvatskoj, da ćemo ih na to morati upozoravati s ulice. Ne pod silu 1. svibnja, nego neki drugi dan', poručio je Sever.

'Zakon o radu je korektan, ali u mnogočemu štiti neradnike'

Bujas se osvrnuo na UGP koji prezentira većinom mikro, male, srednje tvrtke, s jednim, dvoje, pet ili deset zaposlenih.

'Svi se mi znamo doista u dušu. Ujutro kad dođemo na posao znamo s kim radimo, činimo jednu cjelinu, s našim radnicima uspijevamo ili propadamo. Što se tiče velikih korporacija – tu treba daleko veća organizacija i jedan adekvatniji razgovor s poslodavcem. To su sasvim dva različita modaliteta participiranja na tržištu', rekao je Bujas.

Dugoročno dizanje plaća naveo je kao gorući problem, u privatnom kao i u javnom sektoru, zbog inflacije koja se događa.

'I u ugostiteljstvu, turizmu i građevini imate jedan značajniji rast plaća. Problem je nedostatak radne snage. Predložili smo da jedan od modaliteta bude smanjivanje regulacija u kontekstu smanjivanja poreza na dohodak, smanjivanja doprinosa, dakle načina da što više novca ostane u tvrtki, da bi se onda s jedne strane ta sredstva mogla preliti zaposlenicima kako bi oni ostali u Hrvatskoj. Dosta mladih ljudi, za minimalne plaće, 2500 eura, odlazi raditi u Irsku. S tim novcem vi tamo teško možete preživjeti kad platite sve što imate platiti, bolje vam je za 1000 ili 1500 eura naći posao u Hrvatskoj i ostati na svome.

Zakon o radu napisan je korektno u mnogočemu, ali i da u mnogočemu štiti neradnike, no problem nije u samom zakonu već u efikasnosti našeg pravosuđa i to je ona druga grana koju smatramo da treba njegovati, a to je što više raditi pritisak da hrvatsko pravosuđe bude efikasno, da se sporovi rješavaju brzo pa da radnik doista dobije adekvatnu naknadu, ako je došlo do nekog nesporazuma ili pak ako je poslodavac morao dati otkaz da se stane na stranu poslodavca. Ali to se mora riješiti iznimno brzo, u tri do šest mjeseci', rekao je Bujas.

Šef HUP-a Damir Zorić napomenuo je u četvrtak na brifingu za novinare kako su poslodavci čitavo vrijeme bili izloženi svojevrsnom dezinformacijskom ratu u javnosti, poput "poslodavci su krivi što se ljudi iseljavaju, uzrok tome je prevelik broj ugovora na određeno itd.", a kada se pogleda statistika vidi se nešto sasvim drugo. Europski prosjek tih ugovora je 12 posto, a Hrvatska je na 11,8 posto, naveo je Zorić.