Tvrtke u vlasništvu petorice moćnih ruskih magnata opskrbljuju važnim sastojcima tvornice eksploziva kojim se pune granate i projektili ruske armade u Ukrajini, pokazuje analiza Reutersa
Milijarderi bez kojih bi stao ruski ratni stroj su bivši vlasnik nogometnog kluba Chelsea i dioničar u kompaniji Evraz Roman Abramovič, bivši predsjednik i suvlasnik kompanije Lukoil Vagit Alekperov, osnivač kompanije Eurochem (jednog od najvećih svjetskih proizvođača gnojiva) Andrej Meljničenko, osnivač kompanije Uralchem (ključnog dobavljača kemikalija) Dmitrij Mazepin te metalni magnat i osnivač tvornice SUMZ Iskander Mahmudov.
Ključne sirovine za proizvodnju plastičnog eksploziva
Kompanije u vlasništvu navedene petorke od početka rata do rujna 2024. godine isporučile su više od 75 posto osnovnih kemikalija potrebnih najvećim ruskim tvornicama eksploziva, piše Reuters.
Primjerice, tvornica Nevinomiskij nitrogen, dio konglomerata Eurochem, isporučila je više od 38.000 metričkih tona octene kiseline i gotovo 5000 metričkih tona dušične kiseline jednoj od ključnih ruskih tvornica eksploziva Sverdlov, smještenoj u gradu Dzeržinsku.
Obje kemikalije važne su za proizvodnju plastičnih eksploziva HMX i RDX. Prema stručnim procjenama, 5000 tona dušične kiseline može se koristiti za proizvodnju 3000 tona RDX-a, što je dovoljno za punjenje 500.000 artiljerijskih granata.
Uralchem, div u industriji gnojiva, koji je osnovao Mazepin, isporučio je u Sverdlov više od 27.000 metričkih tona amonijevog nitrata, kao i 6000 metričkih tona dušične kiseline. Amonijev nitrat koristi se u proizvodnji HMX-a i RDX-a, a miješanjem s TNT-om dobiva se eksploziv zvan amatol.
Kompanije tvrde: Svi naši proizvodi su za civilnu upotrebu
SUMZ (Sredneuralsk Copper Smelting Plant), kompanija povezana s metalnim magnatom Mahmudovom, opskrbljuje oleumom (dimna sumporna kiselina) tvornice baruta u Tambovu, Kazanu i Permu. A Lukoil, rafinerija djelomično u vlasništvu Alekperova, isporučila je 6500 metričkih tona toluena, korištenog za proizvodnju TNT-a, tvornicama u Permu, Kazanu i Bijsku.
Evraz, kompanija u kojoj Abramovič ima 28 posto udjela, isporučila je 5000 metričkih tona toluena tvornici eksploziva Bisk Oleum u Altajskoj regiji.
Sve kompanije uključene u ove isporuke odgovorile su Reutersu da su njihovi proizvodi namijenjeni isključivo za civilne svrhe. Eurochem je izjavio da je 97 posto njihove proizvodnje namijenjeno gnojivima te da njihovi proizvodi nisu dizajnirani za vojne svrhe. Lukoil je pak odgovorio da ne proizvode eksplozive ni povezane komponente, a Evraz je naveo da isporučuju toluen isključivo za civilnu upotrebu.
Međutim, prema poreznim računima i analizi podataka Reutersa, ovi proizvodi stižu u tvornice koje imaju ugovore s vojskom. Vlada Altajske regije 2024. godine navela je da je tvornica Bisk Oleum značajno povećala proizvodnju u sklopu tih poslova.
Upitna efikasnost sankcija
Iako su milijarderi poput Abramoviča, Meljničenka i Mazepina pod zapadnim sankcijama, njihove kompanije uglavnom su izbjegle značajne financijske kazne. Većina proizvoda ovih tvornica su civilni, poput gnojiva, što im omogućava nastavak poslovanja.
'Ove kemijske kompanije možda djeluju kao civilne, ali one podržavaju ratne napore', izjavila je profesorica Anna Nagurney sa Sveučilišta Massachusetts, koja proučava opskrbne lance povezane s ratom u Ukrajini.
Peter Harrell, bivši visoki dužnosnik Bijele kuće, istaknuo je da bi Zapad mogao preispitati dosadašnje politike izuzeća hrane i gnojiva iz sankcija. 'Moguće je da bi kalkulacija sada više naginjala u korist nametanja sankcija ovim kompanijama', rekao je Harrell.
Međutim stručnjaci za poljoprivredu, poput Manisha N. Raizade sa Sveučilišta Guelph u Kanadi, upozoravaju da bi nametanje sankcija ruskim kemijskim tvrtkama moglo ugroziti stotine milijuna malih poljoprivrednika diljem svijeta, a njihov učinak na rusku ekonomiju bio bi minimalan.