Guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić u svom je nedavnom izlaganju na petom susretu guvernera regije najavio kako HNB uskoro planira objaviti strategiju o uvođenju eura koja će sadržavati analizu troškova i koristi pristupanja Hrvatske monetarnoj uniji.

Za početak treba reći da postoji pet konvergencijskih kriterija koje zemlja članica Europske unije treba ispuniti kako bi uvela euro. Kako Hrvatska trenutno stoji u odnosu na te zahtjeve?

Prema kriterijima, u zemlji koja želi uvesti euro stopa inflacije ne smije prelaziti prosječnu stopu inflacije triju država članica s najmanjom inflacijom za više od 1,5 postotnih bodova. Ta prosječna stopa inflacije iznosila je -0,7 posto na kraju 2016. godine, dok je Hrvatska u istom razdoblju zabilježila inflaciju od -0,6 posto, dakle Hrvatska po pitanju inflacije zadovoljava konvergencijske kriterije. Štoviše, Hrvatska je imala znatno nižu inflaciju od prosjeka eurozone u cjelini, a koja je iznosila 0,2 posto u 2016. godini.

Drugi je važan kriterij proračunski deficit koji mora biti manji od tri posto bruto domaćeg proizvoda (BDP). Hrvatska je nakon višegodišnje borbe s visokim proračunskim deficitom u 2016. godini uspjela znatno smanjiti fiskalne neravnoteže, pri čemu je deficit proračuna opće države prema metodologiji ESA2010 pao na tek 0,8 BDP-a. Istovremeno, prema nedavno objavljenim Smjernicama ekonomske i fiskalne politike za razdoblje 2018.-2020., Vlada očekuje blagi rast deficita na razinu od 1,3 posto BDP-a tijekom ove godine. Ali i taj deficit i dalje je znatno ispod zahtjeva iz konvergencijskih kriterija prema kojima deficit proračuna ne smije biti veći od tri posto BDP-a. U svojim smjernicama Vlada očekuje smanjivanje deficita proračuna u ostatku projiciranog razdoblja, odnosno od 2018. do 2020. godine.

No, za razliku od deficita, javni dug bi mogao biti prepreka na hrvatskom putu prema uvođenju eura. Unatoč činjenici da je javni dug nakon devet uzastopnih godina rasta zabilježio blago smanjenje u 2016. godini, i dalje je veći od 80 posto BDP-a.  A prema konvergencijskim kriterijima javni dug ne smije biti veći od 60 posto BDP-a. Ipak, u skladu s očekivanim nastavkom trenda smanjenja deficita u narednom razdoblju, može se očekivati i smanjenje javnog duga na traženu razinu u idućih pet do sedam godina.

Među kriterijima koje treba ispuniti prije uvođenja eura su i stabilne kamatne stope. Dugoročne kamatne stope ne smiju varirati više od dva posto u odnosu na prosječnu kamatnu stopu triju država članica s najmanjim stopama. Taj kriterij Hrvatska također zadovoljava ako usporedimo aktualni 10-godišnji prinos na hrvatsku 10-godišnju obveznicu te prosjek 10-godišnjih prinosa triju zemalja članica koje bilježe najniže razine istih.

Konvergencijski kriteriji zahtijevaju i stabilnost tečaja, pri čemu tečaj mora biti unutar predviđenih granica fluktuacije koje određuje ERM2 tijekom najmanje dvije godine, a koje se određuju nakon ulaska u mehanizam ERM2.

Imajući sve to u vidu, pristupanje Hrvatske eurozoni moguće je očekivati u narednih pet do sedam godina, a konkretan tajming uvelike će ovisiti još o tome kada će Vlada odlučiti poslati zahtjev za članstvom, ali i o razdoblju koje će trebati provesti unutar mehanizma ERM2. Što više kriterija zemlja zadovolji prije ulaska u ERM2, to je kraće razdoblje od trenutka ulaska u taj mehanizam do trenutka uvođenja eura.

Puno više od konverzacijskih kriterija međutim hrvatske građane vjerojatno zanima hoće li imati više koristi ili štete od uvođenja eura. Kao nedostatak pristupanju eurozoni mogu se navesti jednokratni trošak uvođenja nove valute te 'plaćanje' članstva u eurozoni. No kao najveći minus ulaska u monetarnu uniju mnogi ipak vide ponajprije gubitak monetarnog suvereniteta, odnosno nemogućnost upravljanja tečajem.

Mnogi domaći ekonomisti drže kako je korištenje tečaja važno za upravljanje ekonomijom u različitim fazama ekonomskog ciklusa. I to je nedvojbeno, ali gubitak monetarnog suvereniteta može se promatrati i s druge strane te uočiti i neke koristi od uvođenja jedinstvene valute: zemlja u slučaju krize ima pristup dodatnim sredstvima Europske centralne banke, a eliminira se i opasnost od valutnog rizika. Zagovornici uvođenja eura reći će k tome da je Hrvatska ionako visoko eurizirana zemlja i da je zbog toga mogućnost korištenja tečaja kao instrumenta monetarne politike ionako ograničena.

Pojednostavljeno rečeno, s jedne strane imamo zagovornike slabljenja vrijednosti kune u krizi koji tvrde da bi se tako podigla konkurentnost hrvatskog gospodarstva. Drugi pak upozoravaju da je taj mehanizam uvelike ograničen visokim udjelom kredita u stranoj valuti: slabljenje kune dovelo bi do snažnog rasta zaduženosti stanovništva i korporacija. Isto tako, slabljenje kune dodatno bi povećalo ionako visok udio javnog duga zemlje. Dakle istina je da ostajemo bez jednog alata – upravljanja tečajem - ali alata koji ionako nismo mogli koristiti.

Kao drugi najčešći argument protiv uvođenja eura uvijek se navodi očekivani rast cijena. Mnogo je znanstvenih radova obrađivalo ovu temu, ali možda je najbolje pogledati kako je to bilo u stvarnosti, odnosno kakav je utjecaj na cijene imalo uvođenje eura u nama susjednoj Sloveniji. Ona je uvela euro  2007. godine te je u toj godini zabilježila prosječan rast cijena od 3,8 posto. Usporedbe radi, Hrvatska je iste godine imala rast cijena od 2,9 posto. No već godinu kasnije,  2008. godine, Hrvatska je imala veću stopu inflacije od Slovenije (6,1 posto u odnosu na 5,6 posto), bez obzira na to što je Slovenija godinu ranije uvela euro. Slična situacija s rastom cijena nastavila se i 2009. godine.

Znajući za strah građana od povećanja cijena, i Europska komisija je analizirala utjecaj uvođenja eura na cijene. U svojoj analizi EK je zaključio da strah od značajnog rasta cijena zbog uvođenja eura u Sloveniji nije bio opravdan. Nešto veći rast cijena zabilježen je u restoranima i kafićima, dok je utjecaj na ukupan rast cijena bio marginalan te je iznosio procijenjenih 0,3 postotna boda. Do sličnih zaključaka došle su i analize u drugim zemljama članicama koje su uvodile zajedničku valutu. Istovremeno, Slovenija je u 2007. i 2008. godini zabilježila snažan rast plaća – i to od 5,9 posto i 7,9 posto godišnje u prosjeku - koji je više nego nadmašio učinak rasta cijena.

Prednosti uvođenja eura je niz i puno ih je lakše braniti.  Svi koji posluju u stranoj valuti znaju da bi ulazak u eurozonu za njih značio smanjenje transakcijskih troškova, a posljedično i povećanje konkurentnosti. Možda jedna od najvažnijih prednosti ulaska je očekivani pad premije rizika koji potom pojeftinjuje troškove financiranja zemlje. Ta prednost od uvođenja eura je dokazana u nizu znanstvenih radova te je također zabilježena na već spomenutom primjeru Slovenije.

Sve u svemu, kada se govori o pristupanju eurozoni, važno je shvatiti da, naravno, postoje i troškovi i nedostaci uvođenja eura, ali isto je tako činjenica da se često pretjeruje s isticanjem nedostataka, dok se o prednostima rijetko govori. Bilo bi zato važno građanima približiti brojne koristi koje donosi pristup monetarnoj uniji, pogotovo uzimajući za primjer iskustva drugih zemalja koje su uvele euro i gdje se pokazalo da u dužem razdoblju koristi od uvođenja eura uvelike nadmašuju troškove. Dobro je zato što će se i HNB uključiti i napraviti stratešku analizu troškova i koristi od pristupanja Hrvatske monetarnoj uniji.