'Svaki posao koji ćete započeti bit će težak. Kad sam se kao mladi analitičar zaposlio u New Yorku, dolazio sam na posao u šest ujutro, a odlazio u devet navečer. Očekivalo se da radim i nedjeljom i za neke američke praznike iako je taj dan bio slobodan i tržište nije radilo. Šef bi mi rekao, ali tržište je otvoreno u Kanadi. Trinaestosatni radni dan u svijetu financija uobičajena je pojava', ispričao je nekadašnji student zagrebačkog PMF-a, doktor fizike Marko Kolanović svojim mladim kolegama u punoj dvorani PMF-a, piše Večernji list
Kolanović je danas upravni direktor jednog od odjela u J. P. Morganu, vodećoj investicijskoj banci u svijetu, sa sjedištem u New Yorku. Potkraj prošle godine izabrali su ga za najboljeg analitičara Amerike u kategoriji ekonomske strategije dionica i derivate, a studentska udruga e-student mjesecima je dogovarala njegovo predavanje, zbog kojega je Kolanović svratio na dva dana do Zagreba s jedne od konferencija koje su mu postale svakodnevica, piše Večernji list
U SAD je Kolanović otišao potkraj devedesetih na poziv jednog američkog profesora, gdje se upisao na postdiplomski studij iz fizike na sveučilištu New York. No, život ga je ipak odveo u financijske, a ne u znanstvene vode. Na početku 2000. godine internet i globalizacija doveli su do ekonomske ekspanzije, a financijsko je tržište bilo u uzletu pa nije bilo teško laboratorij iz fizike zamijeniti svijetom burzi i dionica. Karijeru je počeo u banci Merrill Lynch, odakle se prebacio u banku Bear Stearns, a od 2008. radi u J. P. Morganu. Studente su jučer najviše zanimale mogućnosti zaposlenja i razvoja karijere.
'Često čitam kako u Hrvatskoj govore da je znanost podcijenjena i da znanstvenici loše žive. Ne treba imati iluzija da je u SAD-u stanje puno bolje. Asistent na fakultetu zarađuje manje nego blagajnica u nekom supermarketu. Tek kad postignu profesorsku poziciju znanstvenici imaju bolja primanja, ali nigdje profesori ne žive u izobilju. To je život odricanja i asketizma', rekao je Kolanović.
'Hrvatska možda ekonomski nije dovoljno spremna za Europsku uniju jer je teško imati isti tečaj s Njemačkom, koja je daleko ispred nas što se tiče tehnologije i produktivnosti. Bojim se da je tečajna politika i prilagodba na euro donijela dosta štete. Kod nas ima dosta iluzija da ćemo ulaskom u EU dobiti i njemačke plaće, ali to nije tako jer ni Cipar ni Grčka nemaju njemačke plaće, a u EU su. Za domaće će se proizvođače i proizvodnju pojaviti dodatni rizici i procesi kojima će se morati prilagoditi. Upravo zbog naše nepripremljenosti nisam toliko entuzijastičan glede ulaska u Europsku uniju', kaže Kolanović, koji drži da velike političke, gospodarske i kulturne razlike zemalja EU ne ulijevaju povjerenje da će kriza biti riješena brzo i bez bolnih rezova.
Više možete pročitati ovdje
