Zbog toga se, kako sama kaže, nakon mnogo godina rada i života u inozemstvu vratila u Hrvatsku gdje sada radi za zagrebački Institut za turizam, zadržala je i mjesto gostujućeg predavača na Sveučilištu Wageningen u Nizozemskoj (gdje je radila niz godina), a odnedavno vodi i Akademiju nade, inicijativu akademika diljem svijeta koji žele integrirati načela cjeloživotnog učenja u visoko obrazovanje.

ODRŽIVI MURTER

Ako se razriješe problemi prostornih planova i dozvola, već iduće godine u Murteru, točnije na brdu Raduč iznad tog mjesta i lokaciji nekadašnje austrougarske vojarne u vlasništvu Ministarstva obrane, mogla bi početi gradnja za hrvatske prilike neobičnog i jedinstvenog, prvog takve vrste edukativnog centra za ljudski razvoj i inovativne akcije.

Zvao bi se Phoenix Arbor što simbolično, ali i konkretno označava njegovu ideju i ciljeve. Inicijatori, među kojima je glavna Irena (kako sama želi da je se zove), zamislili su da to bude inspirativno mjesto gdje se tvorci promjena iz širokog ranga organizacija i područja interesa mogu sastajati i raditi u optimalnom, stimulirajućem okruženju stvarajući inovativne, održive i, što je možda i najvažnije, realno isplative pothvate.

Iako se naziva edukativnim, centar je zapravo jedan od trenutačno najzanimljivijih projekata u hrvatskom turizmu, koji uz Općinu Murter-Kornati podržava i hrvatski predsjednik Ivo Josipović, Ministarstvo turizma, ali i šira lokalna zajednica, domaći ljudi, što Irena drži iznimno važnim, pa možda i presudnim.

Do svega toga nije došlo odjednom ni lako, trebalo je vremena, kako kaže, da se 'slomi otpor' i dosta razgovarati s domaćim ljudima, uvjeriti ih da tu nitko ne želi brzu i kratkoročnu zaradu, nego da im to može pomoći u razvoju, zapošljavanju, perspektivi i zaštiti prostora, da je ekonomski održivo i da znači suživot čovjeka i prirode.

Projekt na Murteru posljedica je njenog dugogodišnjeg sna koji je 'kreirala' putujući i radeći po svijetu i gdje je vidjela koliko je štete masovni turizam i krupni kapital učinio ponekim područjima pretvorivši lokalne ljude u nosače kofera, a menadžeri su bili stranci koji su odnosili svu lovu.

I njezin je doktorat iz 'human geografy' (spoj brojnih disciplina o problematici prostora) bio na temu održivosti, a nakon sedam godina rada na nizozemskom sveučilištu osmislila je projekt za Murter, i praktički odmah, 2007., dobila oko pola milijuna eura za njegovo provođenje od nizozemskog Ministarstva vanjskih poslova

SVEUČILIŠTE BUDUĆNOSTI

Nakon tog se i vratila u Hrvatsku te se volonterski ponudila općini Murter da će to razvijati, a kako je po ponašanju, karakteru i nastupu izrazito prirodna, neformalna i osvaja energijom (ona bi rekla strašću za onim što radi) skupila je oko sebe mještane, od mladih do starih, arhitekte i druge zainteresirane te su prije godinu dana osnovali i Udrugu Feniks za razvoj čovjeka i inovativnog djelovanja, a sve s ciljem da se napravi nešto za mjesto, i za sve ljude koji će tu dolaziti, za njihov optimizam i motivaciju da ostvare svoje potencijale.

Osmišljena je i web stranica www.phoenixarbor.org na kojoj su i arhitektonski vizuali budućeg centra koje je izradila arhitektica također rodom iz Murtera.

Zamislili su da to bude i poligon za sveučilište budućnosti jer progresivni akademici iz Europe s kojima je u kontaktu (Akademija nade) smatraju da se obrazovanje i pedagoški modeli moraju promijeniti jer današnji su zastarjeli i neodrživi.

Treba raditi na kampusima u prirodi (edukacijski, ekološki i drugi selektivni oblici turizma), da se učenicima i studentima da teorija, ali i više praktičnog dijela obrazovnog procesa, da se radi na kreativnosti i vjeri u sebe.

Praksa bi bila da proizvode voće, povrće, pekmez i slično, maslinovo ulje i drugo, jer je u sklopu projekta i vrt, i maslinik i slično, a za početak bi se gradila zgrada za radionice i edukaciju, pa jedna za urede i restoran zdrave hrane te vidikovac.

U dogledno vrijeme za smještaj bi napravili samo manji broj bungalova jer osnova je da se potakne uključivanje privatnih iznajmljivača smještaja, i to u obliku tzv. difuznog hotela, čime bi taj smještaj bio popunjen cijele godine sa studentima iz cijelog svijeta i drugima koji žele doći i boraviti u centru iz različitih razloga.

To bi ujedno bila i prva faza za koju je potrebno oko pola milijuna eura, za što Irena kaže da nije nikakav problem za nabavit jer poznaje dovoljno takvih investitora koji bi sutra došli investirati u društveno odgovorne projekte.

PRENAMJENA ZEMLJIŠTA U PROCEDURI

Za lokaciju Raduč ističe da je sad 'u procesu', što znači da se traži rješenje kako bi to 'vojno' zemljište pripalo Općini, mora proći i proceduru u AUDIO-u, a nada se da će biti što prije jer im je i predsjednik Josipović, kada ih je ovog ljeta primio na razgovor, rekao da je to moguće.

Na tom brdu zasad nema ničega osim starih bunkera, to je i jedan od najboljih vidikovaca na more, a uz suradnju s ljudima iz općine došlo se do ideje da bi upravo ta lokacija bila odlična.

Proces se donekle ubrzava, a svemu je pridonijelo i što je taj murterski projekt početkom ove godine dobio i priznanje Vijeća Europe za poticajne inovativne projekte u konkurenciji od 40-ak velikih europskih obalnih gradova. Osim njih, priznanja su dobili iz Hrvatske i Općina Bibinje za zonu Lonići te Grad Zadar za solarnu instalaciju Pozdrav suncu.

'Dakle, novac, investitori, ljudi koji će tamo raditi i oni koji će dolaziti nisu gotovo nikakav problem, ali je problem neizvjesnost i što je teško znati kada će se riješiti 'naše' zavrzlame oko dozvola prijenosa zemljišta i politike, o čemu, nažalost, sve to ipak dosta ovisi', zaključuje Irena, vjerujući da će se rješenje naći brzo tim više što se ovih dana putem saborskog Odbora za turizam aktualizirala problematika vojnih zemljišta i nekretnina koje bi dobrodošle turizmu.