Ograničenje cijena stanova za najam, čime Njemačka i pojedini gradovi eksperimentiraju od 2015. godine, pokazalo se posve neučinkovito. Nestašica stambenog prostora je tolika da vlasnici stanova mogu raditi što hoće, a podstanari plaćaju kvadrate 'suhim zlatom'
Stan od 80 kvadrata u Düsseldorfu, tek površno obojen i ni blizu završene renovacije, nudi se potencijalnim stanarima za 1500 eura mjesečno, bez režija.
Agent zadužen za njega oduševljen je jer mu telefon ne prestaje zvoniti, iako je cijena od 1500 eura mjesečno mimo svih ograničenja najamnine koje su nametnule gradske vlasti.
vezane vijesti
Propis bez kazni
Prema ograničenju, cijena najma stana ne smije probijati deset posto iznosa prosječnih najamnina u okolici. Za ovaj stan traži se čak 400 eura više od prosjeka, no niti agentu niti budućim stanarima to ne smeta jer za kršenje pravila o ograničenoj najamnini nema kazni.
Martin Peters s portala Mietenmonitor iz Freiburga prati oglase pomoću posebnog softvera i koristi mnoge faktore kako bi izračunao je li tražena najamnina dopuštena. Ono što svakodnevno vidi šokira ga jer se gotovo nitko ne obazire na ograničenje: 'Djelomično zato što gradovi ne obraćaju pažnju na to. Nema vlasti koja to provjerava', kaže Peters za tagesschau.de.
Jedan problem je to što mnogi stanari niti ne traže od stanodavaca da se drže ograničenih cijena. Felicitas Sommer s Tehničkog sveučilišta u Münchenu ispitala je 10.000 ljudi, od kojih se samo 2,4 posto usudilo tražiti stanodavca poštivanje ograničenja cijene.
Država po tom pitanju ne poduzima ništa. Savezna ministrica graditeljstva Klara Geywitz kaže da se može ići na sud ako se krše zakoni. Naravno, malo će se tko od podstanara upuštati u parnicu zbog kršenja ograničenja cijena, čega se ionako nitko ne pridržava.
Slučaj odbačen na sudu
Rijetki su i gradovi koji sami poduzimaju mjere. Naprimjer, Frankfurt: ako građani prijave previsoke najamnine, gradske vlasti tužit će stanodavce.
U Frankfurtu se ipak ne koristi ograničenje najamnine od deset posto iznad indeksa cijena, već se poziva na zakon koji kaže da se ona smatra pretjeranom ako poraste za 20 posto u odnosu na tržište, a najamnine 50 posto veće od tržišnih cijena smatraju se 'iznudom'.
Slično je i u Freiburgu: ondje automatski poduzimaju mjere u ime građana i pišu stanodavcima za koje se sumnja da ignoriraju zakon.
Grad je prijavio jedan slučaj iznude najamnine, ali je odbačen pred sudom jer nije bilo moguće dokazati da je stanodavac iskoristio 'nevolju stanara'. Na zasićenom tržištu nekretnina to je praktički nemoguće.
