Najnoviji prijedlog izmjena Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave predstavlja korak unatrag od jednostavnog, učinkovitog i transparentnog sustava preraspodjele sredstava prikupljenih od poreza na dohodak, čije uvođenje i dalje ostaje izazov za postojeću ili neku novu buduću Vladu, drže analitičari Instituta za javne financije (IJF)
U novom aktualnom osvrtu 'Petnaeste izmjene Zakona o financiranju lokalnih jedinica'Anto Bajo s IJF-a i Marko Primorac sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, uz ostalo, upozoravaju i na učestalo mijenjanje tog zakona, izvorno donesenog još 1993. godine.
'Od 2001. počeo je proces fiskalne decentralizacije prijenosom ovlasti i odgovornosti za financiranje decentraliziranih javnih funkcija sa središnje države na županije, općine i gradove i od tada se politika decentralizacije neprestano mijenja. Novi prijedlog predviđa ponovne promjene raspodjele prihoda od poreza na dohodak, i to samo za lokalne jedinice na brdsko-planinskim područjima razvrstane u III i IV skupinu prema indeksu razvijenosti. Donošenje ovih promjena moglo bi negativno utjecati na fiskalni položaj županija na čijem području se one nalaze i narušiti fiskalne odnose između različitih razina vlasti', drže Bajo i Primorac.
Naime, predložene izmjene predviđaju da se lokalnim jedinicama koje su uslijed prijašnjih zakonskih izmjena 'ispale' iz kategorija za povlašteni tretman u sustavu financiranja dosadašnja privremena isplata pomoći iz državnog proračuna zamjeni mjerama trajnog karaktera, i to kroz dodatne povoljnosti u raspodjeli poreza na dohodak.
Vlada predlaže da se za te jedinice poveća nenamjenski udio u prihodima od poreza na dohodak sa 60 na 70,5 posto te osigura pravo na dodatni udio u porezu na dohodak od 10 posto namijenjen financiranju kapitalnih projekata. To bi, pak, značilo i da se udio županija u prihodima od poreza na dohodak smanjio sa 16,5 na 12 posto te bi se ukinula pozicija za pomoć izravnanja za decentralizirane funkcije.
Bajo i Primorac smatraju da financiranje kapitalnih projekata na predloženi način u praksi nije uobičajeno, a nema ni teorijsko uporište.
Za financiranje kapitalnih projekata lokalnim jedinicama se obično doznačavaju kapitalne dotacije (s ili bez vlastitog udjela) uzimajući u obzir njihove ekonomske mogućnosti i financijske kapacitete, napominju autori osvrta.
"Na žalost, i ova Vlada porez na dohodak doživljava kao 'svemogući porez' kojim nastoji riješiti sve fiskalne probleme lokalnih jedinica i ostvariti sve moguće ciljeve fiskalne politike (redistribuciju, alokaciju i stabilizaciju). Donošenje ovakvih promjena korak je unatrag od jednostavnog, učinkovitog i transparentnog sustava preraspodjele. Drugim riječima, ako će se prostorna preraspodjela ponovno temeljiti na zemljopisnim ili nekim drugim neekonomskim kriterijima, onda je opravdano pitati zašto se izgrađivao novi administrativni okvir za vođenje regionalne politike", kažu Bajo i Primorac.
Dodaju i kako bi donošenjem predloženog zakona i ostale lokalne jedinice koje su donedavno uživale povlašten status u sustavu financiranja mogle tražiti povrat svojih ranije stečenih prava.
'Nažalost, uvođenje jednostavnog i učinkovitog sustava fiskalnog izravnanja utemeljenog na kvalitetnim kriterijima i fiskalnim instrumentima i dalje ostaje izazov za postojeću ili neku novu buduću Vladu', zaključuju.
