Vlada je 24. svibnja predstavila izmjene poreznih propisa koje bi stupile na snagu od 2024. godine, pri čemu se ključne promjene odnose na uvođenje olakšice u obračunu doprinosa za prvi stup mirovinskog osiguranja, ukidanje prireza i autonomiju lokalnih jedinica u određivanju visine stopa poreza na dohodak, te povećanje osobnih odbitaka u sustavu poreza na dohodak.

U novom broju Osvrta Instituta za javne financije (IJF) Ivica Urban, Slavko Bezeredi i Vjekoslav Bratić analizirali su učinke tih Vladinih mjera, ocijenivši da uvođenje olakšice za 1. stup mirovinskog osiguranja pomaže skupini osoba s niskim dohotkom, koja u sadašnjem sustavu poreza na dohodak nije mogla "profitirati" od povećanja osobnih odbitaka i smanjenja poreznih stopa, što je i bio cilj Vlade.

Mjerom su obuhvaćeni zaposlenici s mjesečnom bruto plaćom do 1.300 eura, no autori apostrofiraju da je najava uvođenja te olakšice izazvala burne reakcije stručne javnosti, ponajprije zbog smanjenja sredstava koja će se prikupljati za potrebe financiranja mirovina, a koja ni sada nisu dostatna.

Naime, olakšicom se stvara dodatni manjak godišnjih prihoda od doprinosa za 329 milijuna eura, što će se, slično kao i postojeći manjak mirovinskog sustava, također pokriti transferom iz središnjeg državnog proračuna i/ili zaduživanjem.

Alternativne mjere

Stoga autori nude preporuke o alternativnim mjerama koje bi također ispunjavale zadani cilj. Prva alternativa bila bi mjera prema kojoj bi se u okviru poreznog sustava dizajniralo umanjenje poreza s mogućnošću povrata poreza koji bi se isplaćivao iz sredstava državnog proračuna.

Komparativno gledajući, navode autori, mnoge su europske zemlje u svoje fiskalne sustave uvele tzv. umanjenja poreza s mogućnošću povrata poreza.

U takvom sustavu konačni ili "neto" porez na dohodak koji je određena osoba dužna platiti dobiva se kao razlika između "bruto" obveze poreza na dohodak i iznosa poreznog umanjenja. Pritom, ako je porezno umanjenje veće od bruto porezne obveze, dobiva se iznos "negativnog poreza" koji se obvezniku isplaćuje u obliku povrata poreza.

Iznos umanjenja poreza, napominju autori, može se modelirati na razne načine, pa i tako da se dodjeljuje osobama s niskim bruto plaćama te da nakon određenog iznosa plaće počne linearno padati, slično kao kod predložene olakšice za doprinose.

"Dakle, jedna alternativa olakšici za doprinose je spomenuto umanjenje poreza, pri čemu bi se povrat negativnog poreza vršio iz središnjeg državnog proračuna. Zaposleni bi izdvajali sredstva za doprinose u punom iznosu kao i do sada, ali bi se njihova neto plaća uvećala zahvaljujući negativnom porezu", pojašnjavaju iz IJF-a.

Druga alternativna mjera je slično oblikovana novčana naknada koja bi se isplaćivala uz neto plaću, a bila bi administrativno jeftinija i jednostavnija te transparentnija od porezne olakšice.

"Alternativne mjere trebale bi imati dvojake ciljeve, odnosno uključivati i aspekt povećanja "isplativosti rada", sadržavajući elemente kojima se teže zapošljivi pojedinci motiviraju da uđu na tržite rada i ostanu na njemu", ocjenjuju autori.

Pred lokalnim vlastima ključna strateška odluka u kojem će smjeru ići

Nadalje, analiza pokazuje da omogućavanje smanjenja stopa poreza na dohodak s 20 na 15 posto i s 30 na 25 posto, o čemu će samostalno i autonomno odlučivati gradovi i općine, otvara mogućnost daljnjeg sniženja poreznog opterećenja od kojega će korist imati i oni s natprosječnim plaćama.

To samo po sebi nije loše, smatraju autori, no napominju da čelnici gradova i općina također trebaju biti svjesni mogućeg značajnog pada prihoda od poreza na dohodak, koji predstavlja glavni izvor financiranja javnih usluga u lokalnim jedinicama.

Javnost bi od gradova i općina mogla očekivati da snize svoje porezne stope kako bi "dale obol" podizanju životnog standarda građana koji žive na njihovim područjima. Međutim, životni standard građana, osim o njihovim neto plaćama, ovisi i o javnim uslugama koje lokalne jedinice trebaju financirati, a pri tome je najizdašniji izvor upravo porez na dohodak, napisali su.

Stoga je u narednom, relativno kratkom razdoblju, na lokalnim vlastima ključna strateška odluka u kojem će smjeru ići i kako će se prilagoditi novonastalim okolnostima, ocjenjuju iz IJF-a.

Potrebno s vremena na vrijeme povećavati iznose osobnih odbitaka

Kada je riječ o povećanju osnovnog osobnog odbitka i dijelova osobnog odbitka za uzdržavane članove i djecu, pri čemu osnovni odbitak raste s 530,90 na 560 eura, a primjerice za prvo dijete s 232,27 na 280 eura, iz IJF-a smatraju da je, u cilju obuzdavanja pretjeranog rasta prosječnog poreznog opterećenja, potrebno s vremena na vrijeme povećavati iznose osobnih odbitaka i ostalih novčanih parametara sustava poreza na dohodak.

U hrvatskom sustavu ne postoji redovni mehanizam usklađivanja osobnih odbitaka s rastom dohodaka i troškova života, već su uobičajene "ad hoc" promjene poput najavljenih.

Predložene promjene rezultirat će "olakšanjem" poreznog opterećenja za 108 milijuna eura i treba ih doživljavati kao normalnu posljedicu prilagodbe sustava poreza na dohodak rastućim dohocima u cilju zadržavanja prosječne porezne stope na istoj ili sličnoj razini, a ne kao "gubitak lokalnih prihoda", smatraju iz IJF-a.