radna kultura japana

Japan se teško snalazi s četverodnevnim radnim tjednom: Mnogi odbijaju

03.09.2024 u 12:29

Bionic
Reading

Najradišnija nacija na svijetu pokušava riješiti zabrinjavajući nedostatak radne snage nagovarajući više ljudi i tvrtki da usvoje četverodnevni radni tjedan. Japanska vlada prvi put je izrazila podršku kraćem radnom tjednu 2021. godine. Od tada takav koncept nikako da zaživi

U nadi da će privući više radnika, posebno među malim i srednjim poduzećima, vlada je pokrenula kampanju reforme 'stila rada' koja promiče kraće radno vrijeme i druge fleksibilne aranžmane zajedno s ograničenjima prekovremenog rada i plaćenim godišnjim odmorom, prenosi AP.

Ministarstvo rada nedavno je počelo nuditi besplatno savjetovanje i potpore o uspjehu kao dodatnu motivaciju s ciljem inovacije načina rada, njegovog poboljšanja i stvarnja bolje i zdravije radne okoline zaposlenicima. Odjel koji nadzire nove usluge podrške za tvrtke kaže da su se samo tri tvrtke dosad javile i zatražile savjet o uvođenju promjena, relevantnim propisima i dostupnim subvencijama, što samo ističe izazove s kojima se inicijativa suočava. Tako je samo 150 zaposlenika Panasonic Holdings Corp. od njih 63 tisuće koji ispunjavaju uvjete za četverodnevni radni tjedan odlučilo ih prihvatiti.

Društveni pritisak da se radnik žrtvuje za svoju firmu su intenzivni što je toliko duboko ukorijenjeno u japanskoj kulturi da građani obično odlaze na godišnji odmor u isto doba godine kada i njihovi kolege tako da ih suradnici ne bi mogli optužiti za nemar i nebrigu.

Dugo radno vrijeme je norma

Što se duže radi to bolje, što osoba ima više besplatnog prekovremenog rada to je cjenjenija. Iako 85 posto poslodavaca navodi da svojim radnicima daju dva slobodna dana tjedno, postoje zakonska ograničenja za prekovremene sate, koja se dogovaraju sa sindikatima i definiraju ugovorima, a mnogi Japanci rade prekovremeno što znači da se taj rad ne prijavljuje i time obavlja bez naknade.

Japanska vlada vodi evidenciju o smrtni slučajevima izazvanima prekomjernim radom i prema evidenciji Japan ima najmanje 54 takva slučaja godišnje, uključujući srčani udar.

Vladina službena potpora

Japanci imaju tendenciju cijeniti svoje odnose s kolegama i uspostaviti vezu sa svojim tvrtkama, a japanske TV emisije i manga stripovi često se fokusiraju na radno mjesto pa neki dužnosnici smatraju promjenu takvog načina razmišljanja ključnom za održavanje održive radne snage usred pada stope nataliteta u Japanu .

Prema vladinim podacima i trenutnoj stopi, koja se djelomično pripisuje kulturi usmjerenoj na posao u zemlji, radno sposobno stanovništvo bi trebalo pasti na 45 milijuna ljudi do 2065. godini sa sadašnjih 74 milijuna.

Zagovornici ovakvog modela trodnevnog odmora smatraju da on potiče obitelji s djecom jer bi roditelji imali više vremena za posvetiti se svojoj djeci, potiče i one koji brinu o starijim članovima obitelji, umirovljenike koji žive od mirovine i druge koji traže fleksibilnost ili dodatni prihod da dulje ostanu u radnim redovima.

Fast Retailing Co., japanska tvrtka koja posjeduje Uniqlo, Theory, J Brand i druge marke odjeće, farmaceutska tvrtka Shionogi & Co., te elektroničke tvrtke Ricoh Co. i Hitachi također su posljednjih godina počele nuditi četverodnevni radni tjedan.

Trend je čak zarazio ​​financijsku industriju koja je notorno potrošačka, a brokerska kuća SMBC Nikko Securities Inc. počela je dopuštati radnicima da rade četiri dana tjedno, dok bankarski div Mizuho Financial Group nudi opciju trodnevnog rasporeda.

Znakovi promjene su tu

Ipak, stvari se mijenjaju: godišnja Gallupova anketa koja mjeri angažman zaposlenika svrstala je Japan među najmanje angažirane radnike od svih anketiranih nacionalnosti. U posljednjoj anketi, samo šest posto japanskih ispitanika opisalo je sebe kao angažirane na poslu u usporedbi s globalnim prosjekom od 23 posto. To znači da se relativno mali broj japanskih radnika osjećao visoko uključenim u svoje radno mjesto i entuzijastičnim za svoj posao i da većina odrađuje svoje sate bez ulaganja strasti ili energije.

U Japanu, gdje se od osobe očekuje žrtvovanje za opće dobro, može se negativno gledati na isticanje individualnih potreba, a vladina službena potpora boljoj ravnoteži između poslovnog i privatnog života predstavlja značajnu promjenu u Japanu, zemlji čija se poznata radoholičarska kultura često pripisuje zaslugama za nacionalni oporavak i gospodarski rast nakon Drugog svjetskog rata.