Percepcije prisutnosti korupcije u javnoj nabavi su visoke. Prema istraživanju mišljenja gospodarstvenika u Hrvatskoj 2004. godine, 57 posto ispitanika smatra da su poduzeća bila izložena ili pribjegavala korupciji radi dobivanja javnih ugovora
Istraživanje o integritetu građana koje je lani naručilo Ministarstvo pravosuđa ukazuje ne samo na percepciju već i na aktivno sudjelovanje u korupciji javnih službi. Svugdje u svijetu djelatnici javne uprave imaju ovlasti u raspolaganju javnim sredstvima što je za pojedince primamljiva prilika da svoj privatni interes pretpostave javnom interesu i prihoduju korupcijsku rentu.
Javnim nabavama usmjerava se sve veći dio javnih izdataka, pa tako u zemljama EU i OECD-a vrijednost javnih nabava doseže 13 do 15 posto BDP-a. Ukupna vrijednost javnih nabava u 2007. godini u Hrvatskoj iznosila je nešto više od 16 posto BDP-a (45 milijardi kuna bez PDV-a). 'Država' tj. cjelokupni javni sektor treba se u postupcima javne nabave ponašati kao gospodarski subjekt, voditi se kriterijem dobivanja najveće vrijednosti za novac i drugim načelima tržišnog poslovanja, što često ni u svjetskoj praksi nije slučaj.
Međutim pitanje koje sve više zanima javnost je kako javnu nabavu 'očistiti' od korupcije?
Javna je nabava iznimno osjetljiva na korupciju zbog potencijalnog sukoba javnog i privatnog interesa. Dužnosnici i službenici koji odlučuju o predmetu i vrijednosti javne nabave, ugovaraju nabavu s odabranim dobavljačima, nadziru provedbu ugovora, jednom riječi upravljaju postupcima nabave, nisu ekonomski racionalni u trošenju proračunskih sredstava.
Poduzeća u takvim uvjetima imaju snažan motiv da budu usko povezana s političkim strukturama na vlasti ili pojedinim dijelovima javne uprave kako bi plaćanjem korupcijske rente osigurali dobivanje javnih ugovora. Pri tome se korupcijskom rentom ne smatra samo mito, već donacije političkim strankama, nepotizam, trgovina utjecajem, pružanje usluga i drugi oblici korupcije. Uzmimo za nas bezbolni američki primjer. Analiza povezanosti dodjele ugovora javne nabave i političke prošlosti uprave poduzeća s kojima su s sklopljeni ugovori u SAD neupitno pokazuje da su ugovori javne nabave dodjeljivani pod utjecajem političke povezanosti uprava poduzeća sa strankom na vlasti.
Javni interes imaju i država i građani. Građani kao porezni obveznici očekuju racionalno trošenje proračunskih sredstava radi društveno-ekonomskog blagostanja. Građanin nema potpuni uvid u pozadinu svih proračunskih transakcija, niti za to potrebno znanje, tako da se interes građana uobičajeno štiti posredstvom zastupničkih tijela, udruga, medija, pri čemu je ostvarenu korist teško individualizirati. Biračko tijelo na izborima nagrađuje ili kažnjava ponašanje 'države', što je motiv političkoj stranci na vlasti da djeluje u javnom interesu. Čini se da će se i u predizbornoj utakmici za lokalne izbore koplja lomiti na osiguranju veće transparentnosti trošenja javnih sredstava.
Kao što se stvarni razmjeri korupcije općenito ne mogu izmjeriti jer ne znamo omjer počinjenih i prijavljenih korupcijskih djela (procjenjuje se da se samo 1 posto korupcije otkrije u svijetu) tako se niti žalbe podnesene na postupke javne nabave ne mogu izravno povezati s korupcijom. Pa ipak su podaci za 2007. godinu indikativni. Ponuđači su se žalili na 637 objavljenih nabava, i to najviše na nabavu usluga (240 žalbi). Žalbe podnesene Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave na postupke ukupno vrijedne 4,6 milijardi kuna odnosile su se na oko 10 posto vrijednosti nabava u 2007. Brojke su daleko manje nego prethodnih godina, a veliki dio žalbi (57 posto) nije usvojeno.
Novi zakon o javnoj nabavi stupio je na snagu početkom 2008. godine. Da li će primjena antikorupcijske klauzule i općenito nastojanje zakonodavca da propiše transparentniju proceduru javne nabave dokinuti namještanje natječaja i ohrabriti prijave nepravilnosti? Skeptici će odmahnuti rukom. No prilikom nedavnog razgovora u upravi manjeg grada u Dalmaciji, djelatnici zaduženi za javnu nabavu rekli su mi kako po novom zakonu preferiraju baš otvorene postupke javnenabave u odnosu na one 'po pozivu'. Otvorena konkurencija donijela im je povoljnije ponude i, ne manje važno, u lokalnoj sredini smanjila pritisak na djelatnike gradske uprave koji provode postupak.
Jedan primjer dobre prakse u odnosu na brojne sumnje... Za suzbijanje korupcije u javnoj nabavi kao jedino moguće rješenje nameće se veća centralizacija javno-nabavne službe u kojoj će se javnom nabavom baviti nepristrani stručnjaci, vrhunski profesionalci za vrhunsku plaću.
Čekajući da sazriju uvjeti za konačno uređenje sustava javne nabave, možemo već sad učiniti transparentnijim odnos konkretnih proračuna države i javnih poduzeća, političkih dužnosnika i djelatnika javne uprave koji upravljaju tim sredstvima i institucija koje obavljaju nadzor. I rizik zlouporabe javnih sredstava bit će daleko manji.
*Članak je autorskog karaktera i ne odražava stav Ekonomskog instituta, Zagreb