Ruski list Kommersant popratio je vijest o potpisivanju ugovora tvrdnjom da to u potpunosti zatvara potrebe Hrvatske za uvozom plina, što dovodi u pitanje ekonomsku isplativost LNG-a.

Prema ugovoru, Gazprom se obavezao PPD-u isporučiti milijardu kubičnih metara plina godišnje do 2028. godine.

Energetski konzultant Davor Štern smatra kako nema ništa loše u tome što će Hrvatska osigurati dugoročnu opskrbu plinom preko privatne tvrtke, odnosno PPD-a, čiji je vlasnik Pavao Vujnovac.  

Od 2013. godine Hrvatska nije imala glavnog dobavljača, već je kupovala plin kratkoročnim ugovorima (uključujući Gazpromovog trgovca Gazprom Schweiz) ili na spot tržištima.

'Sad smo između Gazproma i Hrvatske dobili za posrednika domaću tvrtku koja će sigurno biti fleksibilnija kad su u pitanju rokovi plaćanja. To je izuzetno važno za naše kompanije poput kutinske Petrokemije. Isto tako, ne smatram da taj ugovor ugrožava LNG jer se uvijek računalo da će se kupovati milijarda kubičnih metara godišnje iz drugih izvora, nevezano za LNG. Osim toga, LNG je prije svega nadomjestak za padajuću domaću proizvodnju', rekao je Štern za tportal.

Igor Dekanić, profesor na zagrebačkom Rudarsko-naftnom fakultetu, također smatra kako se ugovor između Gazproma i PPD-a ne treba gledati isključivo kroz geostrateške naočale i tumačiti da se Hrvatska u potpunosti okrenula ruskom plinu.

'Osnovno načelo opskrbe energijom Europske unije, što je obaveza i za Hrvatsku, sigurna je opskrba. To znači više izvora iz više pravaca. Svaki ugovor s jednom stranom nalaže sklapanje drugog ugovora s izvorom iz drugog pravca. Sporazum između Gazproma i PPD-a nipošto ne znači eliminaciju drugih projekata, pa tako ni LNG-a. Gledajući i vremenski, ugovor između Gazproma i PPD-a potpisan je na deset godina. LNG će se početi graditi najranije 2020., znači radi se o budućoj opskrbi ne samo Hrvatske, nego i susjednih zemalja', naglasio je za tportal Dekanić.

Energetski stručnjak Igor Grozdanić podsjeća da svake godine u Hrvatskoj, prema izvješću Ministarstva zaštite okoliša i energetike, opadaju rezerve i proizvodnja domaćeg plina te nam je uvoz nužnost.

'Ne vidim razloga za histeriju oko ugovora između Gazproma i PPD-a. I dosad je PPD kupovao plin od ruske kompanije kratkoročnim ugovorima u istim godišnjim količinama koje se sad predviđaju. Sve ostaje isto, samo su produžili ugovor na deset godina. Vjerojatno će taj plin PPD prodavati ne samo u Hrvatskoj, već i na drugim tržištima. LNG je prije svega energetsko-politički projekt kojem treba jaka podrška države. Smatram kako ga ništa ne može ugroziti, pogotovo ne ovakav ugovor', mišljenja je Grozdanić.

Za razliku od njega, Aleksej Grivač iz ruskog Nacionalnog fonda za energetsku sigurnost u izjavi za Kommersant doveo je u pitanje isplativost LNG-a u svjetlu ugovora između Gazproma i PPD-a.

'Čak i ako se odvije projekt, može se računati samo na pokrivanje dodatne sezonske potražnje i, najvjerojatnije, općenito će raditi s niskim opterećenjem', smatra Grivač.

Podsjetimo, prošle godine - kako bi se smanjili troškovi - odustalo se od LNG terminala na kopnu i trenutno se radi na projektu onog plutajućeg. Kapacitet terminala predviđen je za 2,6 milijardi kubičnih metara (uzimajući u obzir udio isporuke u Sloveniji i Mađarskoj).