Hrvatska je suočena s drastičnim demografskim promjenama uslijed pada nataliteta i rasta očekivanog životnog vijeka građana. Ako se nastave postojeći trendovi, doći će do snažnog porasta udjela starijih osoba u populacijskoj strukturi Hrvatske, dok će se udio radno aktivnog stanovništva smanjivati. Radno aktivno stanovništvo, odnosno broj osoba između 15 i 64 godine u ukupnoj populaciji, smanjit će se s otprilike tri milijuna, koliko ih je danas, na 2,2 milijuna u 2050. Usto, značajno će se povećati broj radnika u dobi između 55 i 64 godine, pa se očekuje da će se 2050. godine njihov udio u ukupnom broju radno aktivnog stanovništva povećati sa sadašnjih 18 posto na 24 posto u 2050. Tako snažne promjene u strukturi stanovništva moraju se odraziti i na gospodarstvo.

Postojeći mirovinski sustav je neodrživ

Unatoč mirovinskoj reformi započetoj 2001. i uvođenju triju mirovinskih stupova – obveznog, dopunskog i dobrovoljnog – hrvatski se mirovinski sustav i dalje uvelike temelji na načelu međugeneracijske solidarnosti prema kojem radno aktivno stanovništvo financira isplatu mirovina posredstvom javnog mirovinskog fonda. Uzevši u obzir spomenute demografske promjene i ovakav mirovinski sustav, u bliskoj budućnosti se mogu očekivati ozbiljni ekonomski i socijalni problemi. Stoga stručnjaci upozoravaju da je za ublažavanje tih problema nužno potrebno produžavanje radnog vijeka.

Imajući to u vidu, knjiga New perspectives on a longer working life in Croatia and Slovenia, urednice Maje Vehovec, u izdanju Ekonomskog instituta, Zagreb i Zaklade Friedrich Ebert, Regionalnog ureda za Hrvatsku i Sloveniju, donosi rezultate istraživanja o mogućnosti produživanja radnog vijeka u Hrvatskoj i Sloveniji, pri čemu se duži radni vijek vidi kao jedno od rješenja koje će pomiriti snažne demografske promjene i održivost mirovinskog sustava. Istraživanje ne daje samo opis stanja, već i četiri ključne preporuke nositeljima ekonomske politike, želeći ukazati na važnost demografskih promjena, nužnost promjene ponašanja na tržištu rada i potrebu povećanja stope aktivnosti starijeg stanovništva te boljeg prihvaćanja starijih radnika od strane poslodavaca i okoline.

Destimuliranje ranog umirovljenja

U Hrvatskoj je posljednja mirovinska reforma, započeta 2001. godine, rezultirala povećanjem prosječne dobi umirovljenja, višom stopom zaposlenosti starijih radnika i relativnim smanjivanjem mirovina u odnosu na plaće. Ipak, bez obzira na to što je politika povećanja zakonske dobne granice umirovljenja dovela do produženja radnog vijeka, u ovoj se knjizi zauzima nešto drugačije stajalište za postizanje istog cilja - starije se radnike treba potaknuti, a ne prisiliti na duži ostanak na tržištu rada. Takvo je što moguće ako se uvedu mjere koje će istovremeno financijski poticati radnike na dulje zaposlenje te destimulirati njihovo ranije umirovljenje. Isto tako, potrebno je financijski motivirati i poslodavce na produženje radnog odnosa sa starijim radnicima, što je zamišljeno smanjivanjem izdataka za mirovinsko osiguranje.

Fleksibilniji uvjeti i suzbijanje dobne diskriminacije

Radnicima starije dobi trebalo bi omogućiti fleksibilnije uvjete rada, ponajprije u vidu fleksibilnijih ugovora o radu, poput onih studentskih, fleksibilnijeg radnog vremena ili honorarnog zapošljavanja. Istraživanje pokazuje da poslodavci prilikom zapošljavanja diskriminiraju starije radnike i umirovljene osobe. Kako bi se promijenila takva praksa, stručnjaci predlažu medijske kampanje, zakonske promjene i financijske poticaje. Kroz javne kampanje građani bi se informirali o nužnosti suzbijanja diskriminirajućih praksi poslodavaca prema starijim radnicima i umirovljenicima. Posebnim zakonom kažnjavala bi se dobna diskriminacije kod zapošljavanja. Financijskim poticajima poslodavci bi se nagrađivali za zapošljavanje starijih radnika i umirovljenika.

Proširenje mogućnosti zapošljavanja starijih

Osim navedenih, tzv. 'pasivnih' mjera na tržištu rada, potrebno je provoditi i tzv. 'aktivne' mjere destimuliranja ranog umirovljenja, kojima će se povećati kvaliteta ponude kod starijih radnika, poput promoviranja cjeloživotnog obrazovanja i usavršavanja za radnike starijih dobnih skupina, poboljšanja usluga pri zapošljavanju starijih osoba i promoviranja boljih radnih uvjeta te zdravstvenih i sigurnosnih standarda.

Starenje radne snage je dugoročni problem i svakako nije na listi prioriteta nositelja ekonomske i socijalne politike u doba recesije, no što ga prije shvatimo i pokrenemo mjere za njegovo rješavanje, to će manji biti budući ekonomski i socijalni troškovi u vidu mogućeg usporednog gospodarskog rasta i dodatnog fiskalnog opterećenja zbog troškova mirovinskog sustava.

Svi rezultati provedenog istraživanja dostupni su u pdf formatu na web stranicama Ekonomskog instituta, Zagreb.