Fina je nedavno objavila zbirne podatke o poslovanju 584 najveća hrvatska poduzeća u 2015. (obveznika konsolidacije) koji pokazuju da tvrtke u većinskom državnom vlasništvu imaju veću dobit po zaposlenome od onih u privatnom i mješovitom vlasništvu.

Naime, privatni i javni sektor zajedno su u 2015. ostvarili dobit u iznosu od osam milijardi kuna. Pritom su javna poduzeća sa samo 18,6 posto od ukupno zaposlenih ostvarila 2,5 milijardi kuna ili čak 31,5 posto ukupne dobiti. S druge strane, privatna poduzeća u kojima radi 60 posto ukupno zaposlenih ostvaruju tek 4,4 milijarde kuna ili 55 posto ukupne dobiti.

Najlošije su poslovale tvrtke u mješovitom vlasništvu s 21,4 posto zaposlenih i samo 1,1 milijardu ili 13,5 posto dobiti.

Ovako iskazani podaci upućuju na to da su državne tvrtke znatno efikasnije od privatnih. Ali čim se krene u dublju analizu, pokazuje se da nije dobro uspoređivati kruške i jabuke.

Već na prvi pogled vidljivo je da dominantni utjecaj na iskazane rezultate državnih poduzeća ima HEP koji je ostvario 1,9 milijardi kuna dobiti što predstavlja gotovo 80 posto ukupne dobiti državnih poduzeća. Međutim, stručnjaci upozoravaju da je visoka dobit HEP-a sezonska pojava, odnosno da je u velikoj mjeri rezultat dobre hidrološke godine.

S druge strane, ogromni gubitak Ine od 1,4 milijarde kuna ne dolazi iz redovnog poslovanja već je nastao po osnovi umanjenja vrijednosti imovine u Siriji.

Drugi faktor koji zamagljuje pravu sliku značajna je razlika u tržišnom položaju javnih i privatnih poduzeća. Naime, dok privatne tvrtke u pravilu posluju u visoko konkurentnom okruženju, među javnim poduzećima dominiraju ona koja upravljaju prirodnim monopolima kao što su šume, vode ili prometna infrastruktura. Takav položaj nesumnjivo im omogućuje ostvarivanje viših profitnih marži nego poduzećima koja posluju na konkurentnom tržištu.

Među državnim tvrtkama su i one s dominantnim tržišnim položajem koje su tek nedavno dobile konkurenciju poput HEP-a, Hrvatske pošte ili Jadrolinije.

Također, treba naglasiti da u prihodima pojedinih državnih tvrtki (Hrvatske šume, HŽ, HAC) značajan dio čine državne potpore što dodatno iskrivljava sliku o profitabilnosti poslovanja.

Neke javne tvrtke poput HAC-a pak ne iskazuju realne rashode budući da ukupne financijske troškove (kamate po kreditima za izgradnju autocesta) ne iskazuju u računu dobiti i gubitka. Tako HAC statistički posluje na pozitivnoj nuli, a realno ostvaruje ogromne gubitke.

Zbog svega toga, usporedba profitabilnosti poslovanja javnih i privatnih poduzeća na temelju zbirnih statističkih podataka Fine može navesti na kriv zaključak.