Kada je finsku multinacionalnu IT-kompaniju Nokiju prije nekoliko godina zatresla razarajuća kriza, u pitanje je došlo više od 100.000 radnih mjesta. Izrasla je iz prastare tvrtke za proizvodnju celuloze, osnovane daleke 1898. u gradiću Tamperi, u to doba dijelu Ruskog carstva, a u eksploziji mobilne telefonije postala marka broj jedan u Europi, Africi, Aziji i Oceaniji, te jedan od pionira u proizvodnji mobilnih igara.

Zbog krivih procjena i usvajanja krivih tehnologija vezanih uz Microsoftova rješenja nakon pojave pametnih telefona, prodaja se 2011. strmoglavila, a kompanija došla na rub bankrota. U bitci za preživljavanje dio kompanije za proizvodnju mobilnih telefona prodan je 2013. Microsoft Mobileu, nakon čega je Nokia krenula u poslovne aranžmane s Kinezima.

Nokia se izvukla, ali mnoge svjetske tvrtke, pa i najveće, čak i one sa stoljetnim iskustvom, nisu prebrodile krize i otišle su pod led, ostavivši iza sebe tisuće radnika na cesti, dioničare s bezvrijednim dionicama i milijarde dugova.

Stečaj američkog bankovnog diva Lehman Brothersa 2008. godine, kažu, doveo je do ruba sam kapitalizam, izazvao opću paniku na Wall Streetu i iz temelja poljuljao povjerenje u banke širom globusa. Trebalo je doista biti majstor da se baci na koljena tvrtka sa 691 milijarde dolara kapitala, koliko je imao posrnuli Lehman Brothers. Pa ipak, Lehman Brothers je nestao. I Washington Mutual Inc., skraćeno WaMu, s 327,9 milijardi kapitala bila je najveća štedno-kreditna asocijacija u SAD-u, ali nakon bankrota 2008. progutao ju je JPMorgan Chase & Co, treća banka u svijetu po ukupnoj aktivi.

Među 20 najgromoglasnijih stečajeva u povijesti najviše ih je bilo u SAD-u, sva osim tri dogodila su se u prošloj dekadi, a čak osam njih zbilo se u zadnje tri godine dramatične svjetske recesije. Njih deset dolazilo je iz bankarskog i financijskog, četiri iz energetskog sektora, po dva iz autoindustrije i telekomunikacija, jedna iz kemijske industrije i jedna trgovačka, niti jedna iz prehrambene industrije kakva je hrvatski Agrokor.

Ali iz prehrambene industrije zato dolazi europski stečajni šampion, korporacija za proizvodnju mlijeka i mliječnih proizvoda Parmalat. Nekadašnji dragulj talijanskog biznisa imao je 36.000 zaposlenih, 139 tvornica i 20 milijardi dolara duga, da bi se 2011. utopio u francuskoj grupi Lactalis. Korporacija se širila i bujala fenomenalnom brzinom, reklamirali su je Niki Lauda, ​​Nelson Piquet i Bernie Ecclestone, a kroz brojna sponzorstva sportskih događaja postala je općepoznato ime. Govorilo se da je Parmalat 'prevelik da propadne', ali je ipak propao. Razlog? Slom koncepcije 'veće je bolje' i korupcija.

Kriza je krenula u prosincu 2003. kada je Bank of America objavila da je Parmalat lažnim dokumentima o transferu novca prikazao 3,95 milijardi eura na svojem računu, kojih zapravo nema. Dakako, obveznice tvrtke odmah su završile u smeću, a tvrtka je s poslovnog Olimpa padala začudnom brzinom.

Što, primjerice, reći o bankrotu General Motorsa, zbog čega je Detroit danas polumrtav grad? A GM je još nedavne 2008. bio drugi najveći proizvođač automobila na svijetu, proizvodeći automobile i kamione u 34 zemlje, zapošljavajući 244.500 radnika i prodajući i servisirajući vozila u 140 zemalja. Kada je otišao pod led 2009., imovina mu je iznosila 82,29 milijardi, a dugovi 172,81 milijardu dolara. Na cjedilu je ostalo radnika i članova njihovih obitelji koliko Zagreb broji stanovnika.

U nevolji su i zvijezde kockarskog biznisa poput Caesars Entertainment korporacije s 50 kasina i hotela i sedam igrališta golfa. Sa sjedištem u Paradisu (Nevada) prislonjenom uz Las Vegas, kockarski raj je za Caesars Entertainment daleko od poslovnog raja, jer je 2015. proglasio stečaj nad dijelom korporacije vezanim uz kasina. Samljela ih je jeftinija konkurencija.

Skandal u američkoj telekomunikacijskoj korporaciji Worldcom (103,9 milijuna kapital) i danas, 15 godina kasnije, smatra se jednim od najgorih korporativnih prevara u povijesti, zbog čega je osnivač tvrtke Bernard Ebbers osuđen na 25, dok je bivši šef financija Scott Sullivan dobio samo pet godina zatvora zbog svjedočenja protiv Ebbersa. Tvrtka je zabilježila i jedan od najviših otpisa duga u povijesti – prije 15 godina iznosio je 50 milijardi dolara, jednako BDP-u Mađarske i Republike Češke. Samo zbog računovodstvenih 'greškica' nestale su 3,3 milijarde.

Zanimljivo je da su od 10 najgorih korporacijskih muljaža u Americi, samo jednu ili dvije otkrili zviždači, ostale su došle na vidjelo tek nakon stečaja, promjena u upravljačkoj strukturi, unutarnje revizije ili sumnjive kupovine tvrtki što bi dovodilo do istrage Komisije za vrijednosne papire. Današnji svijet je raspolučen između etičnog poslovanja i profita, u čemu nerijetko pobjeđuje pohlepa, koju je posrnuli car hrvatske pretvorbe, Miroslav Kutle, svojedobno uspoređivao s vožnjom bicikla rekavši 'stani, pani'. Suviše ambiciozno širenje poslovnog carstva bez pokrića, kada veliki misle da su suviše veliki da bi pali, osobna pohlepa vodstva, knjigovodstvene 'greškice', katastrofalne okolnosti i nesmiljeno tržište, tek su neki razlozi propasti.

Nekada omiljeni američki Konzum - lanac supermarketa mješovitom robom General Atlantic & Pacific Tea (A&P) – u posljednjih je šest godina dva puta bio u stečaju, drugi put definitivno zatvorivši vrata pred puno jeftinijim Walmartom i mnogo ekskluzivnijim Whole Foods...

Britansku naftnu kompaniju British Petroleum i njezine partnere sa 79.800 zaposlenih, možda nikada ne bi zapljusnula ozbiljna kriza da 2010. nije eksplodirala naftna platforma Deepwater Horizon pretvorivši Meksički zaljev i obalu Floride u smrdljivu kaljužu. Jedan od ključnih razloga katastrofe bila je 'loša  komunikacija', navodi se u izvješću komisije Bijele kuće koja je proučavala incident. Zbog 'loše komunikacije' BP je 2015. pristao platiti 18,7 milijardi dolara novčane kazne, što je najveća korporativna nagodba u američkoj povijesti, dok su 100 milijuna izdvojili za nadoknadu radnicima koji su uslijed nesreće ostali bez radnih mjesta.   

Računovodstvenim greškicama naročito je bila sklona teksaška korporacija Enron, jedan od vodećih svjetskih proizvođača električne energije, prirodnog plina, celuloze i papira. Zapošljavao je 22.000 radnika i 2000. prihodovao 101 milijardu dolara. Ali šest godina uzastopno 'najinovativnija američka kompanija' prema Forbesu također je dokazala izuzetnu inovativnost u sustavnom i 'kreativnom' planiranju računovodstvenih prevara, poznatih kao 'Enron skandal'. Otkrilo se da je nekada sedma najveća kompanija u SAD varala investitore i poslovne partnere dajući im krive podatke o uspješnosti poslovanja, prikazivala lažne podatke u poslovnim knjigama na temelju čega je dobivala kredite, prebacivala dugove na kompanije osnivane s inozemnim partnerima, a poslovne knjige skrivala od nezavisnih revizora. Istragu o propasti Enrona vodio je američki Senat.

Iako su ga po neslavnim rekordima u međuvremenu pretekle neke druge korporacije, Enron je ostao ogledni primjer korporativnog skandala koji obično vodi u insolventnost i stečaj, a uključuje računovodstveni slalom.

Nakon bankrota bez posla je ostalo 4.500 ljudi, deseci tisuća vlasnika Enronovih dionica ostali su na cjedilu, jer je njihova vrijednost od 90 dolara po dionici u kolovozu 2000. pala na 26 centi, čime se na njujorškoj burzi istopilo 60 milijardi investicijskih dolara. Oko 11.000 Enronovih zaposlenika ostalo je bez mirovina, jer su propali Enronovi mirovinski fondovi.

I dok je kompanija propadala, vodeći ljudi su sebi povećavali plaće i bonuse. Predsjednik Enrona Kenneth Lay sebi je u jeku krize povećao plaću za 25 milijuna dolara godišnje, dečki su na troškove reprezentacije trošili 50.000 dolara mjesečno i svakog se tjedna vozili u novim automobilima. Nekoliko dana prije stečaja 500 vodećih direktora i šefova počastili su se bonusima u vrijednosti od 55 milijuna dolara...

Propast Enrona okrznula je i Hrvate. Nakon trogodišnjih pregovora tvrtka je 1999. s HEP-om potpisala ugovor o izgradnji termoelektrane Jertovec kapaciteta 240 megavata, a posao se procjenjivao na 1,2 milijarde dolara. Tadašnji članovi vlade i Enronova savjetnica Zdenka Gast euforično su izjavljivali kako je posao s Enronom više od posla, jer će u Hrvatsku privući i druge američke ulagače. Ali javnosti je promakao detalj iz ugovora po kojemu je hrvatska strana trebala kupovati struju iz Jerkovca po cijeni koju bi određivali Amerikanci. Nova je Račanova vlada ugovor ocijenila izuzetno štetnim i 2000. ga raskinula nakon mučnih pregovora.

Šteta je umanjena, a Hrvatska je kao kompenzaciju za prekid isplatila 40 milijuna dolara kroz isporuku energije, zbog čega je HEP hrvatskim potrošačima povisio cijenu struje. I to je bila šteta, ali ne i katastrofa.