Anketa provedena na 1391 kućanstvu u Hrvatskoj, odnosno 3546 osoba otkriva kako je u tri godine, odnosno od 2019. do 2022., potrošnja prosječnog kućanstva porasla za 2246 eura, odnosno za gotovo 15 posto. To je za sobom povuklo i podatke koji kazuju da je potrošnja prema članu kućanstva porasla s 4431 na 5217 eura, ali i da je potrošnja po odraslom ekvivalentu (osobi) skočila sa 6800 na 8007 eura.

Kako su, prema kalkulatoru inflacije, cijene proizvoda i usluga u tom razdoblju porasle za 21,1 posto, čini se da su građani ipak bili svjesniji potrošnje.

'Što se tiče ankete, ona se uzima kao relevantan pokazatelj potrošnje građana, ali postoje i drugi parametri. Postoji parametar dizanja kredita. HNB je upozorio javnost da je svaki peti nenamjenski kratkoročni kredit rizičan. Podignuto je oko 186.000 nenamjenskih kratkoročnih kredita. To je rast u ovoj godini od 25 posto. To nam svjedoči da je potrošnja iznimno visoka. Drugi kriterij je broj i iznos fiskaliziranih računa', upozorio je ekonomski analitičar Petar Vušković.

Dodao je da su takve ankete najsklonije statističkoj pogrešci, ali zbog svoje uniformnosti, odnosno stalno postavljenih istih pitanja mogu dati podatke koji su usporedivi s ranijim godinama. Stoga je prava šteta što Državni zavod za statistiku nema podatke o potrošnji kućanstava za, primjerice, prošlu godinu, jer bi razlike u odnosu na ranija razdoblja mogle biti još veće, pogotovo zbog daljnjeg rasta cijena, ali i plaća te uvođenja eura.

Rast potrošnje

DZS je ovih dana obznanio kako je potrošnja rasla 18. mjesec zaredom. S druge strane, stopa inflacije u Hrvatskoj mjerena indeksom potrošačkih cijena u listopadu je iznosila 2,2 posto na godišnjoj razini, čime je prekinut višemjesečni trend usporavanja inflacije na godišnjoj razini. Posluživši se kalkulatorom inflacije, izračunali smo da su cijene dobara i usluga od prosinca 2022. do rujna ove godine porasla za dodatnih 6,4 posto. No, to nije spriječilo građane da troše više. Razloga je nekoliko.

'U postpandemijskom razdoblju, od 2021. ili 2022. pa naovamo, građani su sve više trošili, jer je zbog korone bila odgođena potrošnja. Onda imamo period kad su počele rasti plaće i kad smo se počeli sve više oslanjati na europske fondove. To je praktički bilo gorivo za rast potrošnje. Nama potrošnja raste od postpandemijskog vremena, pa sve do danas i ona, naposljetku, hrani inflaciju. Jedini razlog zbog čega mjerimo potrošnju je da bismo znali njezin utjecaj na inflaciju, a naposljetku i koliki će biti rast BDP-a jer je potrošnja otprilike 60 posto BDP-a i ona je njegov najsnažniji agregat', objasnio je Vušković.

Pokazatelj siromaštva

No, zanimljivo je vidjeti i na što Hrvati najviše troše. Prema podacima iz Ankete o potrošnji, čak 27 posto sredstava prosječno kućanstvo odvoji na hranu, 15,5 posto budžeta je otišlo na prijevoz, a 14,5 posto na stanovanje i režije. To su stavke čije su cijene, a to je potvrdila i službena statistika, najviše rasle u proteklom razdoblju. No, to dosta govori i o tome da je Hrvatska i dalje siromašna zemlja.

'U osnovi, siromašnije zemlje EU troše više na hranu, dok zapadne zemlje troše više na sport, rekreaciju, zdravlje, putovanja. Građani troše na osnovne namirnice, ali inflacija nije problem sve dok postoji mogućnost raditi dodatan posao. Ako smatrate da je inflacija pojela dio vašeg dohotka, ako su najviše rasle cijene hrane, onda imate mogućnost raditi drugi posao koji će nadomjestiti te gubitke, odnosno ugriz inflacije. Kada bi izgubili posao i ne bi mogli naći novi radni angažman, onda to znači da dolazimo u fazu stagflacije, stanje visoke inflacije i nezaposlenosti. Mi smo to izbjegli, trenutna makroekonomska situacija je dobra, tržište je stabilno, prema tome, nema nikakvih naznaka krize', ustvrdio je Vušković osvrnuvši se na podatke HZMO-a o tome da je u Hrvatskoj trenutno osigurano više od 1,7 milijuna ljudi.

Tržišna fatamorgana

No, rast potrošnje je upozorenje da građani nisu prilagodili svoje potrošačke navike, iako se nerijetko mogu čuti prigovori o cijenama, naročito prehrambenih proizvoda, a zatim i drugih stvari poput nekretnina. Vušković upozorava da je rastu potrošnje pridonijela 'tržišna fatamorgana', koja je cijene od, primjerice, 7,50 kuna pretvorila u jedan euro, što je svakako stvorilo percepciju jeftinije robe. No, za curenje novca iz džepova su na kraju krivi sami građani, upozorio je ekonomist.

'Krivi smo svi. Krivi su građani, jer nisu prilagodili svoje ponašanje. Nisu uzeli kalkulator i računali cijene pojedinih proizvoda, nego su kupovali po navici. Krivi su trgovci, jer oportuno zarađuju na inflaciji, na tome što građani očigledno kupuju. Kriv je i euro, jer je ispunio privid da su cijene manje. Kriva je i struktura tržišta, jer imamo jako malo trgovina koje su određene diskontnom politikom određivanja cijena. Kriva je i Vlada zato što je povećala plaće radnicima koji su dobili kupovnu moć, što je dovelo do rasta kratkoročnih potrošačkih kredita, a inflacija se dodatno razbuktala', objasnio je Vušković.

Nikad nismo živjeli bolje?

Dodao je da je teško pobijediti inflaciju, ali i da bi to posljedično moglo značiti i pad gospodarske aktivnosti. Prognoze Vlade, ali i međunarodnih ekonomskih organizacija govore o rastu hrvatskog bruto domaćeg proizvoda za 3,3 posto u ovoj godini. Smanjenje inflacije moglo bi usporiti ili zaustaviti taj rast, s obzirom na to da potrošnja čini otprilike 60 posto domaćeg BDP-a. 

Stoga se Vušković sklon prikloniti konstataciji premijera Andreja Plenkovića da 'dobro živimo, ali toga nismo svjesni'. Ustvrdio je da su u posljednje vrijeme svi makroekonomski pokazatelji rasli, kao i životni standard.  

'Mi nikad nismo živjeli u boljem ekonomskom vremenu. Nismo postali rastrošni nego se nama povećao standard. To se očituje u rastu BDP-a, broju fiskaliziranih računa, kupnje nekretnina i automobila, rastu plaća, putovanjima, broju rezerviranih stolica u restoranu. Gleda se bonitet Hrvatske i naših poduzeća. Sve kategorije koje sam nabrojio su u plusu, a nisu uvijek bile. Naši ljudi imaju 'Kalimero mentalitet' - važno je kukati. Kad pogledate, svi kukaju, a nitko se ne prilagođava tom mišljenju da je sve poskupjelo i da je standard pao. Kupuje se, troši se, živi se. Prvo bi trebali biti iskreni prema samima sebi. Pogledajmo kako smo živjeli prije 10 godina, pa ćemo vidjeti kako je bilo. Svima je išlo na bolje', zaključio je ekonomist Vušković.