Premijerova odluka da se za kredite u 'švicarcima' tečaj franka zamrzne na godinu dana na razini od 6,39 kuna kratkoročno rješava probleme dužnika, ali kao dugoročno rješenje nameće se pretvaranje kredita iz franka u eure. Banke su i do sada omogućavale dužnicima konverziju kredita, ali se vrlo malo njih odlučilo za tu opciju. Čini se da je konačno došlo vrijeme da i dužnici banke definitivno napuste švicarski franak
Zašto većina dužnika u švicarcima u protekle tri godine nije prihvatila mogućnost pretvaranja kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku u kredite u eurima ili kunama? Odgovor je da su naprosto živjeli u uvjerenju da nije moguća još jedna eksplozija švicarskog franka.
Nakon prve eksplozije kada je tečaj franka skočio iznad šest kuna, mnogi su razmišljali o toj opciji, ali od takve ih je odluke odvraćala užasna spoznaja da bi time prihvatiti činjenicu da će im zbog ekstremnog rasta tečaja franka glavnica biti veća nego na početku otplate kredita. Međutim, iako bi mnogi možda i pretrpjeli taj udar, većina ih je definitivno odustala od konverzije nakon što je Švicarska središnja banka zamrznula tečaj franka u odnosu na euro. Od tada se činilo vjerojatnijim da će franak u budućnosti slabjeti nego rasti. Uvjerenje da je problem rješen dužnicima u švicarcima dodatno je učvrstila prošlogodišnja Vladina intervencija kojom im je kamatna stopa snižena i fiksirana na razinu od 3,23 posto.
Sada kada je ponovno došlo do divljanja švicarca, otvaraju se ista pitanja, a opet je ključno ono po kojem tečaju će se izvršiti konverzija. Kad bi se išlo u konverziju kredita u eure ili kune po tečaju od četvrtka 15. siječnja (6,39 kuna), to bi značilo da dužnici trajno prihvaćaju povećanje glavnice za 30 do 40 posto u odnosu na vrijeme kada su uzeli kredit.
Primjerice, konverzija bi značila da netko kome je prije osam godina odobren kredit od 500.000 kuna s valutnom klauzulom u švicarskom franku na rok od 20 godina pristaje na novi kredit i vraća se na početak s glavnicom od 550.000 kuna, s valutnom klauzulom u eurima i 12 godina otplate. Po tome ispada i da je osam godina plaćanja kredita de facto bačeno u vjetar. U ovom slučaju grubom računicom to znači da je trošak konverzije zbroj ukupno otplaćene glavnice u periodu od osam godina plus ovih 50 tisuća kuna za koliko je ona viša u odnosu na početnu kad je kredit ugovoren, odnosno 2006. godine.
Budući da je aktualni tečaj franka dosegnuo 7,66 kuna, mogućnost konverzije po fiksnom tečaju franka od 6,39 kuna, znatno bi olakšala situaciju korisnicima kredita pa je za pretpostaviti da bi prelazak na euro ili kunu većini dužnika danas bio puno prihvatljivija nego prije tri godine.
U tom slučaju, tečajna razlika pala bi na teret banaka kojima to svakako ne bi bilo po volji. Međutim, i za njih bi ovo rješenje značilo svojevrsno olakšanje s obzirom na sve veći problem naplate kredita u švicarcima. Naime, trenutačno je nenaplativo 12,62 posto stambenih kredita vezanih uz franak što je gotovo tri puta više nego kod kredita vezanih uz euro.
No konverzija po sniženom tečaju ne znači da bi rate kredita u startu bile iste kao i prije konverzije, jer na visinu rate, osim tečaja, utječe i kamata. Kamatna stopa na kredite u švicarcima trenutačno je zamrznuta na razini od 3,23 posto, a kad bi se krediti u francima zamijenili u one u eurima i kunama, banke bi na novu glavnicu kredita obračunale redovne kamatne stope. To znači da bi i rate kredita porasle, odnosno da bi se vratile na razinu na kojoj su bile prije Vladine intervencije.
