Bliži se konačni kraj proizvodnje u MTČ Tvornici rublja, čakovečkog poduzeća koje je više od dvije godine uspijevalo poslovati u stečaju. Od 280 zaposlenika koji su radili do pred kraj prošle godine, produljenje ugovora o radu nije tada dobilo njih stotinjak, a sada je njih devedesetak dobilo produljenje ugovora svega do 15. veljače
'Riječ je o radnicima u proizvodnji, šivačicama i krojačima, dok će prodaja i režijsko osoblje raditi još neko vrijeme, možda mjeseca ili dva dok se ne prodaju zalihe. Tako sada imamo omjer proizvodnih i režijskih radnika 1:1, a to ne vodi nikamo', ustvrdila je u Čakovcu Jadranka Sermek, glavna povjerenica sindikata i predsjednica Odbora vjerovnika MTČ Tvornice rublja u stečaju.
Zbog neplaćanja doprinosa, stečaj nad jednim od devet poduzeća bivšeg poslovnog sustava MTČ pokrenuli sami radnici nakon što je njih 400-tinjak ujesen 2009. zaustavilo proizvodnju te počelo štrajkati.
'Nadali smo se da će dogoditi nešto pozitivno, da ćemo uspjeti očuvati radna mjesta, ali ni u stečaju nema kraja našoj agoniji. Sada smo došli na početak agonije kada je poduzeće došlo u ruke PIF-ova zbog privatizacije na hrvatski način, a sada je u rukama nemarnog stečajnog upravitelja po čijem smo nalogu, umjesto proizvodnje donjeg rublja, počeli čak pakirati vijke', upozorila je Sermek.
Stečajni upravitelj, kako je dodala, zanemarivao je proizvodnju, a nije napravljena ni analiza rada maloprodaje i veleprodaje u kojoj radi čak 64 zaposlenika.
'Stečajni upravitelj bi trebao raditi savjesno. Međutim, od otvaranja stečaja u listopadu 2009. godine, bio je u poduzeću oko 290 puta, i to u trajanju negdje oko 600 sati, dok je tvornica radila oko 4.750 sati. Za to je na ime plaće dobio 670 tisuća kuna, a tome treba dodati i putne troškove. Toliko je isplaćeno i rukovoditelju pravne službe. To me podsjeća na vrijeme PIF-ova kada je za njihove intelektualne poslove plaćano 150 njemačkih maraka po satu', upozorila je glavna povjerenica sindikata TOKG-a u MTČ Tvornici rublja te najavila sjednicu Odbora vjerovnika na kojoj će se razmotriti rad stečajnog upravitelja Zlatka Koseca.
Međimurci bez kulture prosvjedovanja?
Kultura prosvjedovanja kod međimurskih radnika nije dovoljno izražena, a postoji i tračak nade za nastavak rada, pa se ne žele nikome zamjeriti, rekao je Savo Šmitran, regionalni sindikalni povjerenik TOKG-a upitan kako to da, za razliku od drugih sredina, nema prosvjeda u Čakovcu, a sve češće se zatvaraju pogoni.
'Sindikat je spreman za prosvjede, ali ne znamo gdje bi prosvjedovali: pred državnim institucijama ili vlasnicima poduzeća', dodao je Šmitran.
Potpredsjednik Sindikata TOKG-a Nenad Leček napomenuo je da je sindikat pokušao organizirati prosvjed uoči nove godine, ali je odustao nakon što volje za to nisu pokazali zaposlenici kojima nisu produljeni ugovori o radu u MTČ Tvornici rublja.
'Početak kraja MTČ-a je u kuponskoj privatizaciji 2000. godine, kada su u poduzeće ušli PIF-ovi. Tada je počela velika krađa koja je nastavljena u vrijeme kasnijih vlasnika koji opet žele doći natrag. Na to smo upozoravali državne institucije, ali uzalud. Rekli su da to nije naša briga i tako izigrali ljude koji su izgubili radna mjesta te postali problem države', ustvrdio je Leček naglasivši da je tekstilna industrija socijalni amortizer u Međimurju.