Danka Končara pitali smo o projektu Brijuni Rivijera i dodijeljenoj mu koncesiji.

Je li bilo sastanaka s predstavnicima Ministarstva kulture vezano za lokaciju otok Sv. Katarina – Monumenti?

U intenzivnom smo razgovoru s ministarstvom, uključivši i ministricu. Mislim da je i nama i njima zajednički cilj realizacije te investicije. Jasno, s jedne strane kulturna dobra moraju biti zaštićena, a s druge strane treba omogućiti projekt. Imate milijun primjera u svijetu gdje je spojeno i zaštita i razvoj. Mislim da postoji dobra volja kod svih koji su u to uključeni.

U kojoj će mjeri zaštita kulturnog dobra poskupiti investiciju?

Ako je kulturno dobro, koncesija ne može više biti na 50 nego na 30 godina. Jasno da to mijenja kompletan proračun jer za 40 posto smanjujete broj godina. Prema tom modelu obavezni ste nakon isteka koncesije predati to što ste sagradili. Znači, imate samo pravo građenja, a to što ste izgradili predajete državi ili gradu, odnosno, društvu Brijuni Rivijera koja je u vlasništvu države. To su problemi i zato se rijetko tko javi na takav natječaje.

Objekte koje izgradiš ne možeš založit, s njima ne možeš ništa. Utrošio si novac u nešto što nije tvoje i s čim ne možeš raspolagati, ni sada, a kamoli nakon 50 godina.

Ostaju li dogovoreni javni sadržaji?

Tu se ništa ne mijenja. Osnovna naša pozicija je da ti javni sadržaji trebaju biti u funkciji grada. Da, tamo treba biti i marina, ali marina je i sada unutar Pule; trebaju biti hotelski sadržaji, ali i sada su tamo. Znači, to ne treba razdvajati.