Davor Lukšić, unuk čileanskog biznismena Andronica Lukšića, nije rođen u Hrvatskoj i ne govori hrvatski jezik. Ni njegov otac nije rođen u Hrvatskoj, može li se uopće smatrati dijasporom? Kaže da je zahvaljujući djedu koji je često pričao o Hrvatskoj, imao snažnu vezu s našom zemljom.

Danko Končar kaže da sebe ne smatra dijasporom, iako je petnaestak godina bio van zemlje. I njega su obiteljski motivi potaknuli na ulaganje u Hrvatsku, njegov najstariji sin, koji je doktorirao u Engleskoj, iako je imao odličnu karijeru, u roku od jednog dana donio odluku vratiti se u zemlju. Obitelj je bila presudna i za Petra Ćorluku, vlasnika tvornice Violeta, koji je poslovao u BiH, no nakon što su mu djeca završila fakultete u Zagrebu, prepoznao je da se u Hrvatskoj može napraviti dobar biznis, pa je otvorio tvornicu Sv. Heleni. Ćorluka se u Hrvatskoj osjeća kao strani investitor jer se radi o kapitalu susjedne države koji je došao u našu zemlju.

Ministar vanjskih poslova Gordan Jandroković podsjetio je da je 90-ih godina postojalo nerealno, romantično razmišljanje da će dijaspora biti ta koja će pokrenuti gospodarstvo u Hrvatskoj. Danas pozdravlja investicije treće generacije hrvatske dijaspore. 'Trebamo biti iskreni, ovdje postoji zrno romantike, zrno domoljublja, jer da gospodin Lukšić nije Hrvat, ulagao bi negdje drugdje', kazao je.

Najviše je u Hrvatsku investirala upravo obitelj Lukšić, oko 600 milijuna eura u hotelski biznis. Na pitanje Viktora Vresnika, urednika magazina Forbes i moderatora panela, je li Lukšićima bilo lako doći u Hrvatsku s obzirom na to da ih je pozvao predsjednik Tuđman, Davor Lukšić kaže da je kupnja Karlovačke pivovare u zemlji nakon rata bila veliki rizik te da je njegov djed zapravio bio vizionar jer je vidio veliki potencijal u Hrvatskoj.

Danko Končar kaže da su njegove kompanije u Hrvatsku dosad uložile oko 200 milijuna eura, no sva ta ulaganja u ovom trenutku ne donose nikakve prihode, riječ je o dugoročnim ulaganjima. Planira daljnja ulaganja u brodogradnju i turizam, trenutno Končar u Hrvatskoj zapošljava tridesetak ljudi, koji rade na razvoju projekata.

Petar Ćorluka je u Hrvatsku dosad uložio oko 20 milijuna eura i u našoj zemlji zapošljava pedesetak ljudi, dok u cijelom holdingu ima 700 zaposlenih. Kaže da su zakoni za investiranje bolji u susjednoj BiH, koja bolje stimulira ulaganja u proizvodnju.

Končarova ulaganja nisu tekla glatko, iako su mu pomagali prijatelji, pa ga je svojevremeno primio predsjednik Vlade koji mu je savjetovao 3. maj kao brodogradilište za izgradnju brodova za rasute terete. Tadašnja uprava 3. maja nije imala interesa za gradnju takve vrste brodova, koji su trebali prevoziti rudu uz Afrike u Kinu, pa je otišao u Brodosplit, koji također nije bio zainteresiran. Kazao je da naši škverovi nisu produktivni, brodovi su gotovo duplo skuplji nego u Kini, a od toga se pola cijene broda odnosi na trošak radnika, što je u Kini samo petina ukupnog iznosa. Zato je htio kupiti brodogradilišta kako bi sam sebi gradio brodove. Ljute ga priča da ga škverovi zanimaju zbog zemljišta jer se zna, kaže Končar, da ono ostaje u vlasništvu države.

Iako ne želi odustati od kupnje škverova, svu teškoću ulaganja u Hrvatskoj Končar je ovako opisao: 'Bio bih sretan kada bi mi neka viša sila rekla: ne možeš imati škverove. Odmah bih otišao na Kamenita vrata i zapalio svijeću.' Navodi primjer afričke države Burundi, koja ima vladinu agenciju u kojoj se papiri srede za 24 sata.

Končar ističe da Hrvatska ima 300.000 nezaposlenih i najmanje 30-40 posto umirovljenika koje treba vratiti nazad na posao: 'To je armija od 600.000 ljudi, da se njih sve zaposli, Hrvatskoj treba 60 milijardi eura investicija!'

Za kraj, Končar je vrlo jasno sažeo mudrost oko toga gdje investitori zapravo žele ulagati: 'Biraš onu regiju ili državu u kojoj povrat novca može biti najbrži.'